Bakir Izetbegović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bakir Izetbegović

Bakir Izetbegović (Sarajevo, 28. srpnja 1956.), bosanskohercegovački političar i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, potpredsjednik Stranke demokratske akcije, te sin prvog Predsjedavajućeg Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića.

Biografija[uredi VE | uredi]

Bakir Izetbegović je završio Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Sarajevu 1981. godine. Od 1982. do 1991. radio je kao konzultant u firmi "Konsalting" u Sarajevu, nakon čega je od 1991. do 2003. godine obavljao dužnost ravnatelja Zavoda za izgradnju Sarajevske županije. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini je bio angažiran kao privatni tajnik svog oca Alije.

U razdoblju od 1992. do 2003 bio je član Županijskog odbora SDA Sarajevo, a funkciju predsjedavajućeg Kluba poslanika SDA-e u Skupštini Županije obavljao je od 2000. do 2002. godine. Član Glavnog odbora i Predsjedništva SDA-e, te zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH bio je u razdoblju od 2002. do 2006. Funkciju potpredsjednika SDA-e obavljao je od 2003. do 2009., a trenutno je član Predsjedništva SDA-e. [1]

Na općim izborima u Bosni i Hercegovini, održanim 2006. izabran je u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine gdje je do 2010. bio predsjedavajući Kluba zastupnika SDA-e u PD PSBIH i predsjedavajući delegacije PS BIH u Vijeću Europe[2]. Na zadnjim općim izborima održanim 2010. godine, izabran je za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda[3].

Angažiran je kao koordinator izgradnje Gazi Husref-begove knjižnice u Sarajevu, također, bio je i koordinator izgradnje BBI Centra. Od 1995. do 1997. bio je član Upravnog odbora FK Sarajevo. U razdoblju od 1997. do 2000. bio je član Upravnog odbora KK Bosna. Funkciju člana upravnog odbora muslimanskog humanitarnog društva “Merhamet”, obavljao je od 1999. do 2003. Član Sabora Islamske zajednice BiH bio je od 2000. do 2002.

Osim materinskog, govori i engleski jezik.

Dio hrvatskog tiska smatrao ga je odmjerenijim političarem, smatrajući ga senzibilnijim prema Hrvatima kao najmalobrojnijem konstitutivnom narodu u BiH. Pokazalo se da ironizira neravnopravnost Hrvata objašnjavajući da su "postotno zastupljeni", zaboravljajući da su Hrvati konstitutivni narod, a ne manjina. Protivnik je hrvatskog entiteta u BiH i potpore RH takvih idejama. Svaku ideju o trećem, hrvatskom entitetu proglašava pokušajem komadanja teritorije BiH, tvrdeći da će bi se taj entitet zatim pripojio Hrvatskoj.[4]

Pozdravio je prvostupanjsku presudu MKSJ-a šestorici optuženih Hrvata u Haagu, ocijenivši da je to "pobjeda pravde i istine na koju su žrtve predugo čekale" te da je "presuda "definitivno potvrdila bjelodanu istinu: projekt stvaranja hrvatskog entiteta na teritoriju BiH bio je zločinački pothvat" i "Toga posebice trebaju biti svjesni oni koji danas maštaju o oživljavanju tog projekta, zagovarajući treći entitet s hrvatskom većinom u BiH". [5] Dok mu je otac još maštao o Jugoslaviji, Hrvati iz BiH koje su optužili za projekt velike Hrvatske glasovali su za suverenu BiH. Za vrijeme te "agresije Hrvatske" na BiH, njegov otac, predsjednik BiH Alija Izetbegović boravio je u Hrvatskoj, ljetujući u svojoj vikendici na otoku koji je cijenjeno turističko odredište. Nije poznat primjer da je predsjednik neke države ljetovao usred agresije na svoju državu u državi koja je godinama ratnom agresijom pokušava godinama osvojiti njegovu zemlju, kao da je engleski kralj ljetovao u Francuskoj za Napoleona, poljski predsjednik u Trećem Reichu za napada na Poljsku i slično.

Izvori[uredi VE | uredi]