Code Napoléon
Code Napoléon (hrvatski: Napoleonov zakon; originalno: Code civil des Français), francuski je građanski zakon, uspostavljen za vrijeme vladavine Napoleona I. 1804. Zakon zabranjuje privilegije s obzirom na mjesto rođenja, dopušta slobodu vjere, i ističe da vladini poslovi pripadaju samo kvalificiranima. Nabrzinu su ga sastavila četvorica pravnika, a na snagu je stupio 21. ožujka 1804. No Code Napoléon nije prvi zakon koji govori o pravima građana u Europi, prije njega postojali su Codex Maximilianeus bavaricus civilis (Bavarska, 1756.), Allgemeines Landrecht (Pruska, 1794.) i Zapadni galicijski zakon, (Galicija, tada dio Austrije, 1797.); Code Napoléon smatra se prvim uspješnim civilnim zakonom na kojeg su utjecali zakoni u drugim europskim zemljama. Ovaj je zakon vrijedio za sve građane Francuske i bio je veliki korak prema vladavini zakona. Povjesničari ga zovu "jedan od nekoliko dokumenata koji je utjecao na cijeli svijet."[1]
[uredi] Izvori
- ↑ Holtman, Robert; The Napoleonic Revolution; Louisiana State University Press, 1981.)