Gulag

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rad u gulagu Belomorkanal

Gulag (ruski Главное управление лагерей/ ili Главное управление исправительно-трудовых лагерей и колоний, Glavnoje upravlenije ispraviteljno-trudovyh lagerej i kolonij; hrvatski Glavna uprava za popravno-radne logore i kolonije) sinonim je za sveobuhvatan represivni sustav u SSSR-u. Uključivao je koncentracijske logore za prisilni rad i zatvore. U njima su ubijeni milijuni ljudi. Služili su za represije nad političkim protivnicima, masovno izrabljivanje kroz prisilni rad, medicinske pokuse na ljudima, i pritvaranje ratnih zarobljenika.

Nalazili su se diljem bivšeg Sovjetskog Saveza, a poznatiji među njima bio je Soloveckij logor.

Stražarsko mjesto

U doba Ruskog Carstva politički protivnici proganjani su u Sibir i druga udaljena mjesta Carstva. Kad je Lenjin 1917. osvojio vlast u Rusiji, ubrzo je iskoristio koncept gulaga za klasne neprijatelje koji su predstavljali prijetnju ideji socijalizma i komunizma.

Nije nikad nije bilo jasno definirano što, ili tko je klasni neprijatelj, ali koncept je promijenjen prema vremenu i događajima.

Klasne neprijatelje bilo je teško otkriti i teže preodgojiti. To je značilo da su ih smatrali čak i opasnijima nego obične zločince.

Aleksandar Solženjicin je jedan od prvih bivših zarobljenika koji je opisao 1973. u dijelu Arhipelag Gulag strahote gulaga.

Nakon perestrojke i glasnosti objavljeno je sve više informacija o tim koncentracijskim logorima.

Jugoslavenski logori[uredi VE | uredi]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, jugoslavenske komunističke vlasti osnovali su nekoliko radnih logora kao što je primjerice bilo Teharje, Gotenica, Politički logor Goli otok, Grgur, Bileća Stara Gradiška i drugi.

Najpoznatiji je bio Goli Otok. Po nalogu Tita u razdoblju od 1948. do 1963. uhićeno je od strane UDBE nekoliko desetaka tisuća ljudi iz cijele tadašnje SFR Jugoslavije i njih 16.000 -32.000 samo između 1946. do polovice pedesetih poslano na Goli Otok. Spominju se samo na tim mjestu podaci od 400 do 4.000 žrtava[1]

Zatvorenici su bili podvrgnuti mučenju i prisilnom radu u kamenolomu bez obzira na vremenske uvjete.

Radilo se je ljeti na visokim temperaturama, a zimi na hladnoći i buri. Čuvari su zarobljenike redovito premlaćivali i na druge načine zlostavljali.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://deutsche-welle.org/dw/article/0,,4485147,00.html Deutsche Welle:Gola istina o Golom otoku