Kominterna

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
 v · r · u 
Red flag II.svg

Složenica Kominterna potječe iz ruskog jezika i kratica je za Komunistička internacionala.

Riječ je o tzv. Trećoj internacionali, osnovanoj u Moskvi 1919. godine, koja je okupljala one stranke, nastale iz radničkog pokreta, koje su prihvatile lenjinističku teoriju i boljševističku taktiku, nasuprot tzv. revizionistima iz Druge internacionale koji su se odrekli nasilne revolucije kao metode i prihvatili borbu za radnička prava putem sindikata, slobodnog tiska i slobodnih izbora unutar institucija parlamentarne demokracije.

Nasuprot revizionista, koji su većinom zadržali naziv socijaldemokrati koji su mnoge radničke stranke usvojile prije Prvog svjetskog rata, pripadnici revolucionarne struje su, po uzoru na rusku partiju, usvojili za sebe ime komunisti, pa odatle i Komunistička internacionala.

Povijest[uredi VE | uredi]

Komunistička internacionala, službeno glasilo Kominterne

Osnivački kongres Komunističke internacionale održan je u Moskvi od 2. do 6. ožujka 1919. godine. Sama je Kominterna nastala kao odgovor na jačanje reformističke struje unutar Druge internacionale, čiji je najjači predstavnik, SPD, čak sudjelovao u gušenju radničkog Spartakističkog ustanka u Berlinu. Većina stranaka prisutnih na osnivačkom kongresu bila je sastavljena od pripadnika tzv. Zimmervaldske ljevice, odnosno onih revolucionarnih aktivista Druge internacionale koji su se 1915. okupili u švicarskom gradiću Zimmerwaldu kako bi usuglasili svoje anti-militarističke i internacionalističke stavove u okolnostima Prvog svjetskog rata.[1]

Tri godine nakon osnivanja Kominterne, 1922., Komunistička radnička partija Njemačke (KAPD), sastavljena od nekadašnjih članova Komunističke partije Njemačke, osnovala je, zajedno s još nekim lijevo-komunističkim partijama, tzv. Komunističku radničku internacionalu. Nova je internacionala bila u ideološkom sukobu s Kominternom zbog svojeg odbacivanja boljševizma kao metode revolucionarne borbe.[2]

U godinama nakon Lenjinove smrti 1924. godine u Kominterni dolazi do sukoba dviju frakcija - trockističke i staljinističke. Trockistička se frakcija zalagala za daljnje pokušaje širenja revolucije, dok su staljinisti smatrali važnijom obranu Sovjetskog Saveza po svaku cijenu. Staljinovom pobjedom u sukobima unutar SKP(b), trockisti su mahom bili izbačeni i iz Kominterne. Oni su, na prijedlog Lava Trockog, 1938. godine osnovali Četvrtu internacionalu.

Nakon staljinističkog preuzimanja vlasti, Kominterna počinje gubiti svoju samostalnost i sve se više pretvara u produženu ruku sovjetske vanjske politike. Na devetom plenumu Izvršnog komiteta Kominterne (1928.) objavljen je novi politički smjer internacionale. Partijama članicama je naređeno pridržavanje beskompromisne "ultra-lijeve" linije, uz proglašavanje drugih lijevih i socijaldemokratskih stranaka "socijal-fašističkima" zbog njihove ekonomske politike i sprječavanja revolucionarnih procesa. Na 7. kongresu Kominterne (1935.) ta je taktika napuštena i prihvaćena je više oportunistička politika "narodnog fronta", odnosno aktivne suradnje s drugim ljevičarskim i liberalnim strankama u svrhu jačanja antifašističke borbe.[3]

Staljin je u vrijeme Drugog svjetskog rata (1943.) raspustio Kominternu, da ne kvari odnose sa zapadnim saveznicima. Kao neslužbeni nasljednik Kominterne za vrijeme rata, postojala je Internacionalna sekcija centralnog komiteta, pod vodstvom bugarskog komunista Georgija Dimitrova.[4]

Jačanjem hladnog rata, godine 1947. osnovan je Informbiro u koji su ušle komunističke partije svih zemalja Istočnog bloka te Komunistička partija Francuske i Talijanska komunistička partija.

Kominterna u Jugoslaviji[uredi VE | uredi]

Stranke u raznim zemljama, koje su pristupile Kominterni, proglašene su sekcijama te nadnacionalne organizacije. To je bio slučaj i sa Komunističkom partijom Jugoslavije, osnovanom 1919. Većinom je djelovanje tih partija u njihovim zemljama bilo zabranjeno (u Kraljevini SHS to se dogodilo donošenjem Zakona o zaštiti države 1921. dok je prije toga Obznanom zabranjena komunistička propaganda), pa su nastavile djelovati u ilegali.

Osnivačke partije[uredi VE | uredi]

Komunističke i radničke partije pozvane na Osnivački kongres Kominterne, održan u Moskvi od 2. do 6. ožujka 1919. godine, bile su:

Kongresi[uredi VE | uredi]

Kongres Godina Datum Lokacija
Osnivački kongres 1919. 2.-6. ožujka Moskva
Drugi kongres Kominterne 1920. 19. srpnja - 7. kolovoza Petrograd/Moskva
Treći kongres Kominterne 1921. 22. lipnja - 12. srpnja Moskva
Četvrti kongres Kominterne 1922. 5. studeni - 5. prosinca Petrograd/Moskva
Peti kongres Kominterne 1924. 17. lipnja - 8. srpnja Moskva
Šesti kongres Kominterne 1928. 17. srpnja - 1. rujna Moskva
Sedmi kongres Kominterne 1935. 25. srpnja - 21. kolovoza Moskva

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://en.internationalism.org/wr/290_zimmerwald.html
  2. http://www.marxists.org/archive/gorter/1923/world-revolution.htm
  3. http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/works/1935/unity.htm
  4. Antony Beevor, Stalingrad; Penguin Books, 1999; str. 419
  5. http://www.marxists.org/history/international/comintern/1st-congress/invitation.htm