Konzervacija fotografija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prva sačuvana fotografija u povijesti, koju je uslikao Nicéphore Niepce 1826. godine [1]

Konzervacija fotografija je aktivnost koja se bavi zbrinjavanjem te obradom fotografskog materijala, uključujući i detaljno poznavanje starih i novih fotografskih tehnika te znanje o uzroku propadanja fotografskog materijala kao i znanje o zaštiti od spomenutog. Konzervatori restauratori koriste ove spoznaje u svrhu rada na fotografskoj baštini, te za usporavanje daljnjeg propadanja iste, ali ponekad i za neposredan rad na obnovi oštećenih fotografija odnosno fotografskih negativa i to iz isključivo estetskih razloga.

Tehnike konzervacije[uredi VE | uredi]

Postupci variraju od vrlo jednostavnih popravaka otkinutih dijelova ili ravnanja svinutih dijelova do složenijih zahvata poput uklanjanja raznih mrlja.

Briga o fotografskoj baštini, odnosno preventivna zaštita zbirki fotografija, važan je aspekt konzervacije fotografskog materijala. U poslijednje vrijeme na važnosti sve više dobiva i svijest o potrebi preventivne konzervacije, prije svega putem kontrole mikroklimatskih uvjeta u čuvaonicama i prostorima za izlaganje.

Raspon materijala kojima se konzervatori fotografske baštine bave kreće se od dagerotipija, ambrotipija, kositrenog tiska, to jest raznih tehnika korištenih tijekom 19. stoljeća, te srebro želatinskih i kromogenih otisaka 20. stoljeća, pa sve do suvremenih tehnika digitalne fotografije.

Konzervatori fotografske baštine u pravilu ne rade na filmskom materijalu, jer ovaj zahtijeva poseban i drugačiji pristup, odnosno istim se bave konzervatori filmskog materijala.

Propadanje fotografskog materijala, zaštita, te umjetnička vrijednost istog[uredi VE | uredi]

Što duži životni vijek fotografije zahtijeva prije svega minimalnu uporabu te prvorazredne uvijete čuvanja. Kako umjetnički i povijesni predmeti služe i za korištenje ali i obogaćivanje naše egzistencije, a bez izlaganja javnosti isti bi bez prije spomenutog ostali nepoznati. Pristup ovoj baštini mora biti javan ali i strogo kontroliran kako ne bi došlo do neželjenih gubitaka. Jedno od riješenje ovog problema svakako je i digitalizacija zbirki fotografija, prije svega zbog smanjenja rizika od oštećenja i ubrzanog propadanja. No ograničenje pristupa pak potkopava potrebu za zaštitom i to kroz marginalizaciju javnosti koja očekuje dobrobit od sačuvanog objekta. Fotografija posjeduje potencijal prelaska jezičnih barijera putem svojih unutarnjih značenja, te tako izvorni sadržaj treba biti smatran vrijednim naše pažnje.

Vrijeme za koje je objekt nedostupan i čeka na zahvat izgubljeno je, te bi možda bilo bolje da je isti bio kontinuirano na rapolaganju istraživačima. Propadanjem pak predmet gubi svoju izvornu vrijednost. Zaštita stoga doprinosi održanju rečene vrijednosti.

U svijetu tržišta umjetninama odražava se nadalje druga strana problema, ona zaokupljena prije svega materijalnom vrijednošću.

Konzervatorske organizacije[uredi VE | uredi]

U svijetu je svakako najvažnija organizacija koja okuplja konzervatore restauratore fotografskog materijala radna grupa za konzervaciju fotografija komiteta za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta ICOM-CC.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi VE | uredi]

Vidi članak Zakonska regulativa vezana za konzerviranje restauriranje kulturnih dobara

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj ,pa i konzervatora restauratora fotografskog materijala danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Školovanje konzervatora fotografskog materijala[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji studij posvećen konzervaciji restauraciji fotografskog materijala.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • The Permanence and Care of Color Photographs: Traditional and Digital Color Prints, Color Negatives, Slides, and Motion Pictures, by Henry Wilhelm, New York 1993. (može se besplatno preuzeti sa stranice http://www.wilhelm-research.com/book_toc.html)
  • Lavédrine, B.: A Guide to the Preventive Conservation of Photograph Collections, London 2003.
  • Hess Norris, D.; Gutierrez, J. J. Issues in the Conservation of Photographs, Los Angeles 2010.
  • Lavedrine, B. La Conservation des Photographies, Press du CNRS, Paris, 1990.
  • Berselli, S.; Gasparini, L. L’archivio fotografico. Manuale per la conservazione e la gestione della fotografia antica e moderna, Zanichelli, Bologna, 2000.
  • Einaudi, K.; Vian, P. La fragilità minacciata, aspetti e problemi della conservazione dei negativi fotografici, Rim 1991.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Konzervacija fotografija
Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.