Konzervacija restauracija predmeta od krzna
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć) |
Konzervacija restauracija predmeta od krzna je djelatnost koja se bavi očuvanjem i zaštitom predmeta od krzna, odnosno predmeta koji sadrže i dijelove od krzna. Kod muzealiziranih predmeta na njihovoj zaštiti rade za ovaj materijal specijalizirani konzervatori restauratori.
Određenje po vrstama objekata[uredi | uredi kôd]
Krzna[uredi | uredi kôd]
Krznom definiramo životinjsku kožu sa sačuvanom dlakom.
Razlika između kose i krzna[uredi | uredi kôd]
Razlika je semantičke prirode. I kosa i krzno izgrađeni su od keratina, a od njega su također i koža, kandže, nokti, kopita, i rogovi.[1]
Preparirane životinje[uredi | uredi kôd]
Prepariranje je kao tehnika postojalo već u Drevnom Egiptu. Iako se ovdje radilo više o mumificiranju nego prepariranju, oni su životinje sačuvali u njihovom izvornom obliku uklanjanjem unutarnjih organa i isušivanjem lešine pomoću soli iz rijeke Nil.[2] Najranija primjena prepariranja u suvremenom smislu počinje početkom 16. stoljeća.[2] Vremenom su se tehnike razvijale, i u Viktorijansko doba već imamo prepariranje jednako današnjem. Dolazi do prelaza s tehnike punjenja životinskih koža slamom ili papirom do uporabe unutarnje potporne konstrukcije i izvornih životinjskih lubanja.[2] Preparirane se životinje u muzejima koriste i danas. Kao posebno značajan možemo ovdje izdvojiti rad Carla Akeleya, koji je prvi preparirane životinje počeo izlagati u simuliranom prirodnom okolišu.[3]
.jpg)
Krznena odjeća i srodni predmeti[uredi | uredi kôd]
Ljudi krznenu odjeću nose od pradavnih vremena. Najpoznatiji stari primjer je danas svakako Ötzi - Ledeni čovjek, koji nam daje neposredan dokaz o korištenju i izgledu krznene odjeće i obuće prije otprilike 5300 godina.
Umjetnički objekti[uredi | uredi kôd]
.jpg)
Moderna umjetnost[uredi | uredi kôd]
Postoji više primjera ovakovih predmeta u razdoblju Moderne. Kao najpoznatiji primjer izdvojimo rad Merret Openheim naziva Le Déjeuner en fourrure.
Uzroci propadanja krznenih predmeta[uredi | uredi kôd]
Insekti[uredi | uredi kôd]
Temperatura i vlažnost zraka[uredi | uredi kôd]
Kemijski uzroci[uredi | uredi kôd]
Neprimjerena pohrana[uredi | uredi kôd]
Rukovanje[uredi | uredi kôd]
Krzneni se predmeti lako prljaju. Kod odjeće dolazi i do oštećenja zbog nošenja. S predmetima treba rukovati u nitrilnim rukavicama.
Preparirani objekti[uredi | uredi kôd]
Stariji su primjerci prepariranih životina ispunjavani slamom i papirom,kako bi se rekreirala muskulatura životinja.[4] B
Čišćenje[uredi | uredi kôd]
Suho čišćenje[uredi | uredi kôd]
Četke i usisač[uredi | uredi kôd]
Čišćenje spužvom[uredi | uredi kôd]
Mokro čišćenje[uredi | uredi kôd]
Štetno za sve na bjelančevinama zasnovnae materijale.
Smrzavanje[uredi | uredi kôd]
Ovo je jedini siguran način uništenja štetnika na krznu.[5] Objekte stavimo u poliesterne vreće iz kojih istisnemo sav zrak. 2 tjedna u frizeru je obično dovoljno (-18 °C). Na temperaturi od - 30 °C dovoljna su 72 sata.[5]
Preventivna zaštita[uredi | uredi kôd]
"Od svih predmeta od prirodnih materijala, oni dobiveni od životinjskih koža među natrajnijim i najotpornijim su materijalima u zbirkama."[6] Međutim sva su krzna osjetljiva na oštećenja od svjetlosti i temperature. Također, je obvezna primjena Muzejske integrirane zaštite od štetnika.
Krzna[uredi | uredi kôd]
Preparirani objekti[uredi | uredi kôd]
U viktorijansko doba u uporabu je ušao arsenov sapun.[7] Francuski farmaceut Jean-Baptiste Bécoeur, izumio je 1738. pastu za preveniranje napada štetnika na prepariranim objektima.[8] Radilo se o mješavini arsen trisulfida, kamfora, kalijeva karbonata, kalcijeva hidroksida i sapuna .[2] On nije za svog života javno obznanio sastav mješavine. No isti je 1820. ustanovio i popularizirao Louis Dufresne, francuski preparator.[7]
Odjeća i pribor[uredi | uredi kôd]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Kite,M.,Thomson,R.: Conservation of Leather and Related Materials,London 2006.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ What's the Difference Between Hair and Fur?. Mental Floss. Pristupljeno 24. travnja 2016.
- ↑ a b c d taxidermy - A Short History of Taxidermy. www.ravishingbeasts.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2016. Pristupljeno 30. travnja 2016.
- ↑ admin. 29. studenoga 2011. Carl Akeley. The Field Museum. Pristupljeno 30. travnja 2016.
- ↑ 11 Things You Probably Didn't Know About Taxidermy. Mental Floss. Pristupljeno 30. travnja 2016.
- ↑ a b Caring for your collection | Icon. icon.org.uk. Pristupljeno 30. travnja 2016.
- ↑ Minnesota Historical Society. Skin and Skin Products (Leather) (PDF). Pristupljeno 15. travnja 2016.
- ↑ a b Marte, Fernando; Pequignot, Amandine; Endt, David W. Von. 1. siječnja 2006. Arsenic in taxidermy collections: History, detection, and management. 21 (1). Pristupljeno 30. travnja 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Fox, Gene. Arsenic and old mounts – be careful. Examiner. Pristupljeno 30. travnja 2016.