Konzervacija restauracija predmeta od srebra

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Konzervacija restauracija predmeta od srebra je aktivnost posvećena zaštiti i očuvanju povijesnih i arheoloških predmeta od srebra.Na predmetima kulturne baštine u Hrvatskoj ovaj rad obavljaju školovani ili državno ispitani restauratori metala .

Slika Fritz Stotz-a :Djevojke čiste srebrninu,rano 20.stoljeće

Kroz povijest srebrni su predmeti izrađivani kako bi bili korišteni u religiozne,tehničke ili kućne svrhe.Sam čin konzervacije teži kako zaštiti tako i maksimalnom usporavanju propadanja spomenutih predmeta,te očuvanju istih za buduću uporabu.Konzervatori restauratori pri radu na srebrnim predmetima teže prije svega prevenciji i uklanjanju površinske korozije.

Konzervator restaurator koji radi na srebrnim predmetima mora biti upoznat sa tehnologijom i povijesti obrade srebra,te mora poznavati konzervatorsko restauratorsku etiku,suvremene metode obrade ovih predmeta,također mora poznavati povijesno umjetnički razvoj oblikovanja srebra, ali i osnove znanstvenog ispitivanja spomenutih predmeta.

Uporaba

Srebro je jedan od plemenitih metala,a vađenje srebrne rudače počelo je negdje oko 4000.godine prije Krista na području Anatolije,današnja Turska.Zbog izvrsne kovnosti,sjaja i trajnosti srebro je korišteno u brojne svrhe , poput izrade nakita,jedaćeg pribora i posuđa,novca, te predmeta koji se koriste u religioznim obredima.Također je korišteno i za prevlačenje drugih metala tankim slojem srebra.Kako je čisto srebro suviše meko dodaje mu se bakar za poboljšanje čvrstoće.Najčešće korištene slitine srebra su danas 925,900 i 800,s time da se kod ovog podrazumijeva količina srebra na 1000 dijelova slitine,ostatak je u pravilu bakar.Kako je srebro vrlo osjetljivo na tamnjenje danas su razvijene i na tržištu se mogi naći najmanje 2 slitine orijentirane na riješavanje ovog problema,Argentium sterling srebro ,koje osim bakra sadrži i malenu količinu germanija u slitini,te slitina srebra sa malom količinom platine.Obje su ove slitine vrlo otporne na tamnjenje,no i dosta skuplje tako da se njihova uporaba nije odviše proširila.

Tamnjenje srebra

Svi metali,s izuzećem čistog zlata,korodiraju u dodiru sa okolnom atmosferom[1]. Visoka relativna vlažnost zraka,te zagađenost istog uobičajeni su uzroci korozije metala,uključujući srebro.[2]. Kao plemeniti metal srebro je otporno na koroziju ali ne u potpunosti kao zlato ili platina.Radilo se o metalnom predmetu ili posrebrenju,u dodiru sa zrakom i sumpornim spojevima srebro postupno potamni. Koroziona prevlaka rezultat je kemijske reakcije.U slučaju srebra ovaj je sloj crne boje,te je po sastavu srebrni sulfid.Ako predmet očistimo i uklonimo sloj sulfida metal je opet sjajne blještavo bijele boje.

Na nekim je metalima ovaj sloj esteski prihvatljive,lijepe boje ,te zaštitnih svojstava,pa ga se u tom slučaju naziva patinom - primjer bakrom prevučenih krovova ili brončanih skulptura i zvona.

Preventivna konzervacija

Vidi članak preventivna konzervacija

Pohrana i rukovanje

Primjereno rukovanje,pohrana te konzervatorsko restauratorski zahvati koriste se u usporavanju i sprečavanju propadanja srebrnih predmeta. Metale je najbolje čuvati u stabilnoj atmosferi niske vlažnosti zraka,najbolje do 40 %,ili ako je moguće manje.Srebro čuvano na vlažnim mjestima vrlo brzo potamni.Kod pohrane i izlaganja nikako ne koristiti materijale kao što su kiseli papir,drvo,filc,vuna,guma,te određene vrsta ljepila i boja.Kod rukovanja sa predmetima obavezno koristiti polietilenske ili pamučne rukavice.

Prevencija interakcije sa sumporom

Srebro tamni prije svega zbog u zraku prisutnih sumpornih spojeva. Kako bi zaštitili predmete,možemo ih umotati u poseban papir ili tkaninu koji su natopljeni metalnim solima koje na sebe vežu sumporne spojeve.Također su u uporabi i materijali koji sadrže aktivni ugljen.

Eventualno se može koristiti i RP A sustav pakiranja japanske tvrke Mitsubishi Gas Chemical Company,prije svega na arheološkim predmetima,iako izvrsnih osobina ovaj je sustav prilično skupa opcija za čuvanje predmeta.

Lakiranje

Iako lakiranje nije idealan način zaštite srebrnih predmeta,zbog svoje nezahtjevnosti i jednostavnosti izvođenja i danas je dominantan način zaštite predmeta,kako povijesnih ,tako i arheoloških.Na povijesnim se predmetima najčešće koriste nitro lakovi,najbolje su vrste posebno oblikovane za ovu svrhu,poput Perlitola RE 1260e( nekada Austrija ,nakon propasti proizvođača proizvodi se u Njemačkoj),Agateena No 27(SAD)te Frigilene-a(Velika Britanija), ili akrilnog laka Paraloid B-72,kod arheoloških korištenje nitro lakova nikako nije preporučljivo. Lak se nanosi isključivo na potpuno čiste i temeljito odmašćene površine.Danas se sve više preporuča nanošenje prskanjem,no nanošenje kistom,ili uranjanjem također se i dalje koristi. Prije lakiranja možemo predmete tretirati benzotriazolom.

Danas je u fazi ispitivanja i mogućnost primjene Parilen (Parylene : poli-para-ksililen)konformalnih prevlaka,prije svega na arheološkom materijalu,spomenute se već dugo koriste u industrijske svrhe,nedostatak im je problematična reverzibilnost.[3] [4]

Povijesne metode

Umijeće izrade srebrnih predmeta - srebrnarstvo,prakticira se već stoljećima.Srebrnar je osim izrade svojim kupcima davao i savjete kako održavati predmete.Ovdje ćemo navesti 2 takova povijesna primjera:

1737. - " čisti ih samo sa vodom i sapunom,pomoću spužve,potom ih dobro isperi i osuši mekom lanenom krpom,te ih nemoj čuvati na vlažnom mjestu jer im to šteti"[5]

1679. - "...trljaj ih od gore na dolje,nikako obratno,kružne dijelove trljaj kružnim pokretima,ne drugačije,i nemoj nikako za to koristiti kredu,pijesak ili sol"[6]

Iako stari ovi savjeti nisu bitno drugačiji od današnjih naputaka za čišćenje i ručno poliranje srebra.

Suvremena praksa

Slijedeći odjeljci prikazuju različite načine čišćenja predmeta od srebra.Treba naglasiti da primjena nekih od njih nije preporučiva te da može dovesti do oštećenja predmeta ( dio o strojnom poliranju isključen je stoga iz ovog prijevoda izvornog članka sa engleske wikipedije! ).U slučaju da nismo sigurni prije bilo kakovog djelovanja na predmetu konzultirati profesionalnog konzervatora restauratora metala.

Povijesni predmeti

Na vodu osjetljive dijelove objekta obložiti plastelinom ili plastičnom folijom.Kašicu od taložene krede i destilirane vode utrljavati na predmet(pomoću tampona vate ili pamučne krpe,odnosno mekše četkice za zube).Preporučljivo je djelovanje isprobati na bazi ili komadu srebrnog lima.Ako kaša nije pregruba nakon rada sa njom predmet uglačati krpom za poliranje srebra.Potom ga isperemo vodom i što brže osušimo,nakon toga predmet umotamo u bezkiselinski papir i zavarimo u polietilensku vrećicu.K predmetu možemo dodati i neki od materijala koji na sebe vežu sumporovodik,primjerice 3M trake protiv tamnjenja.

Dijelovi srebrnog objekta iz Indianapolis Museum of Art, Čišćenje krednom kašom.Tretirani dio je na slici lijevo,desni je dio završen.

Vata natopljena abrazivom

Vata natopljena abrazivom i nekim nepolarnim otapalom (white spirit,petrolej,benzin) može se nabaviti i gotova,te je pogodna za čišćenje predmeta koji ne mogu biti u dodiru sa vodom. Po čišćenju čistu vatu natopiti otapalom i odstraniti eventualne ostatke abrazivnog sredstva.

Domaća sredstva

Tu se može navesti korištenje paste za zube,cigaretnog pepela te vode u kojoj se kuhao krumpir u ljusci. Popularna je i mješavina soli i sode bikarbone koja se koristi u kombinaciji sa alu folijom,ili aluminijskim loncem (predmete umotamo u foliju i prelijemo vrućom otopinom,kod korištenja lonca predmete jednostavno ubacimo u aluminijski lonac sa vrućom otopinom). Ako bi se i odlučili za korištenje spomenutih,po čišćenju predmete obavezno dobro i temeljito isprati,te osušiti što brže ,kako bi izbjegli stvaranje tkz vodenih mrlja.

Kemijska sredstva

Kao najvažnije predstavnike možemo izdvojiti zakiseljenu 8-10 % otopinu tiouree, otopine 15 % amonijevog ili 30 % natrijevog tiosulfata,te EDTA otopinu.Jedan američki patent predlaže otopinu analognu onoj tiouree - 12 % kalij jodida,3% H2SO4,ostalo voda,no korištenje iste se ne može preporučiti.[7]

Nikako ih ne koristimo na arheološkom materijalu.

Kupka na bazi tiouree je osim toga i prilično otrovna,nadalje tiourea je kancerogen spoj,pa bi prednost trebalo dati tiosulfatnim otopinama,koje su u usporedbi sa ovima relativno neopasne.

Pri radu sa ovim otopinama razvija se plin sumporovodik,specifićnog mirisa na pokvarena jaja,ovaj je plin zapaljiv i otrovan za udisanje.Stoga oprez,ne raditi kod izvora iskrenja ili otvorenog plamena,koristiti zaštitnu masku!

Elektrokemijsko čišćenje

Najčešće se kao elektrolit koristi vodena otopina natrijeva hidroksida 2 - 5 %,no mogu se koristiti i manje agresivne kemikalije poput natrijeva karbonata ili natrijeva tetraborata.Predmet spajamo kao katodu,znači na minus pol izvora istosmjerne struje,na plus pol,kao anodu, ploču od nehrđajućeg čelika.Jakost struje barem 1 A/dm2,napon ne više od 12 volti.Predmet uronimo u otopinu u koju je već uronjena anoda,nakon 10 minuta prekidamo postupak i predmet isperemo i istrljamo krednom kašom,te po potrebi nastavljamo.Na kraju dobro isprati i što brže osušiti predmet.

Danas se ovu tehniku preporuča izvoditi uz prethodno mjerenje korozionog potencijala,kako bi se preciznije odredili parametri postupka.

Čišćenje ultrazvukom

Ultrazvučno čišćenje dugo je korišteno u industrijske svrhe,te u obrtništvu.Uprkos efikasnosti nerado ga se koristi za čišćenje metalnih predmeta kulturne baštine.Predmet uroniti u otopinu na 2-3 minute,zatim prekinuti postupak,provjeriti rezultat i ako treba nastaviti postupak.Bolje je koristiti višekratna kratka izlaganja ultrazvuku. U principu mogu se koristiti gotove otopine za ultrazvučno čišćenje,no otopine koje priredimo sami znatno su jeftinije,te znamo točan sastav otopine sa kojom radimo.Otopina tiouree,te otopina tiosulfata ,koje se koriste za kemijsko čišćenje mogu se koristiti i za čišćenje ultrazvukom.

Čišćenje laserom

Može se koristiti,no cijena uređaja je za naše uvijete još uvijek previsoka.[8]

Čišćenje plazmom

Može se koristiti,no cijena uređaja je za naše uvijete još uvijek previsoka,te treba naglasiti da trenutačno na tržištu i nema komercijalnno proizvedenih uređaja ove vrste. .[9][10]

Arheološki predmeti

Predmet na kojem je urezano: "AQVILA ANTONIUS FECIT" tj: "Načinio Antonije Akvila" ,dio Vinkovačke srebrne ostave,početak 4.stoljeća,prije konzervacije
Čaša ukrašena lisnatim i spiralnim ornamentom,dio Vinkovačke srebrne ostave,početak 4.stoljeća,prije konzervacije,stanje po probnom čišćenju

Ova je grupa predmeta posebno osjetljiva na pogrešno donešene i nepromišljene odluke kod planiranja ili izvođenja restauratorskog zahvata.Velik problem kod arheoloških predmeta od srebra jest njihova krhkost,a do iste pak dolazi prije svega zbog sastava slitine,te dugo trajućih korozionih procesa.Vrlo su problematični i predmeti kod kojih je uslijed korozije došlo do potpune mineralizacije,tj.nestanka metalne jezgre.

Nadalje kao za obradu zahtjevnije možemo izdvojiti i pozlaćene te nijelirane predmete.

Čistimo prije svega mehanički i to ili suhim postupkom ili blagim abrazivima pomiješanim sa nekim nepolarnim otapalom,miješanje istih sa vodom bolje je izbjegavati.

Za lijepljenje dijelova prije svega koristiti reverzibilne materijale poput ugušćene otopine Paraloida B 72,ireverzibilne je materijale u principu bolje izbjegavati.Za ojačanja koristiti finu staklenu ili poliesternu tkaninu(Holytex ili Reemay).

Za stabilizaciju možemo koristiti benzotriazol,uz napomenu da je i ovdje bolje koristiti neke nove manje toksične inhibitore korozije,kao jednostavno sredstvo može se koristiti klorofil.[11]Treba naglasiti da je benzotriazol po propisima važećim na teritoriju Europske unije tvar štetna po zdravlje,tako da sa istim možemo raditi samo uz provedene mjere zaštite na radu.

Kao zaštitna prevlaka može se koristiti Paraloid B-72(ili Paraloid B 67 - topiv u white spiritu),te vosak Renaissance Wax.

Školovanje konzervatora - restauratora metala u Hrvatskoj

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

  • Umjetnička Akademija u Splitu,konzerviranje restauriranje metala predaje se na prvoj i drugoj godini od 1997.godine, a od 2011. pokrenut je i petogodišnji studij konzervacije restauracije metala.[12].Treba naglasiti da su konzervaciju restauraciju metala niz godina tamo predavale osobe( i trenutačno opet predaju) koje to nikako ne bi mogle u nekoj visoko razvijenoj europskoj zemlji,uz izuzetak razdoblja od nepune 3 godine koliko je na studiju predavala Valentina Ljubić,inače voditeljica restauratorske radionice Tehničkog muzeja u Beču.[13][14]
  • Sveučilište u Dubrovniku, preddiplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije metala (od 2005.).Nastavu vode talijanski stručnjaci,uz obaveznu praksu u Italiji.Treba naglasiti da se nastava odvija u suradnji sa Instituto per l arte e il restauro Palazzo Spinelli iz Firence,komercijalno orijentiranom institucijom,koja u svojoj matičnoj zemlji tek od 2014. ima pravo izvođenja petogodišnjeg studija ,a studij konzervacije restauracije tek od 2015.[15]

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora metala u Hrvatskoj

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora metala ,uključujući i one koji rade na srebrnim predmetima, u Hrvatskoj danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima /16. listopada 1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci /22. srpnja 2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11. svibnja 2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24. travnja 2003./.

Izvori

  1. Roberge, Pierre. Gold Corrosion. Corrosion Doctors. pristupljeno 4 March 2012
  2. Erhardt, David, Charles S. Tumosa and Marion F. Mecklenburg (2007). "Applying science to the question of museum climate". Museum Microclimates: 11–18.
  3. http://www.plasmaconservation.cz/soubory/2012/clanek-spig-2012-krcma.pdf
  4. http://restauratoren.de/fileadmin/pdf/Programm_Silberreinigung.pdf?PHPSESSID=66fad5fbc74dffe7e02499dd5b633ef2 Pristup stranici 6.06.2014.
  5. Cripps, Wilfred (1967). Old English Plate. London: Spring Books. pp. 17-18.
  6. Cripps, Wilfred (1967). Old English Plate. London: Spring Books. pp. 17-18.
  7. USPT 4,640,713
  8. http://www.ace.hu/am/2006_1/AM-2006-1-RS.pdf Pristup stranici 27.03.2014.
  9. http://www.nma.gov.au/__data/assets/pdf_file/0005/346055/NMA_metals_s3_p01_plasma_reduction.pdf Acessed 27.03.2014.
  10. http://www.panna-project.eu/work-packages/wp-3/cleaning-of-a-tarnished-daguerreotype.html Acessed 27.03.2014.
  11. Mariana Oliveira Cardoso:[http://run.unl.pt/bitstream/10362/5121/1/Cardoso_2010.pdf Study of a 9th century Silver Earrings Set from Mikulčice: Corrosion, Conservation an d Maintenance ], Dissertação apresentada na Faculdade de Ciências e Tecnologia da Universidade Nova de Lisboa para obtenção do grau de Mestre em Conservação e Restauro, 2010.
    "stabilization with application of a tarnishing inhibitor of a chlorophyll solution only in the case of pure silver objects ", str. 28
  12. http://www.umas.hr/odjeli/likovna-umjetnost/konzervacija-restauracija/ pristup stranici 14.12.2013.
  13. http://www.e-insitu.com/hr/odsjek/odjel-za-restauraciju-i-konzervaciju-metala/specijalisticko-usmjerenje-konzervacija-restauracija-metala.html Pristup stranici 13.03.2014.
  14. http://www.technischesmuseum.at/person/mag-valentina-ljubic-tobisch Pristup stranici 13.04.2014.
  15. http://www.palazzospinelli.org/ita/corsi.asp Pristup stranici 12.03.2014,
  16. http://www.konferencija-restauracija.com/posteri/176-horvat-et-al.html ,pristup stranici 24.07.2012.
  17. http://www.culturenet.hr/default2.aspx?id=50943 Pristup stranici 13.03.2014.

Dodatna literatura

  • Selwyn, L. Metals and Corrosion: A Handbook for Conservation Professional, Ottawa 2004.
  • Catello, D. Il restauro delle opere in argento (Restoration of silver artifacts), Napoli 2008.
  • Schmidt-Ott, K. Reinigung von Silberoberflaechen, Stuttgart 1996.
  • Cronyn, J. M. The Elements of Archaeological Conservation, London 1990.
  • Wanhill, R.J.H., 2000, Brittle archaeological silver. Identification, restoration and conservation, Materialen, 16, 30– 5; also NLR Technical Publication NLR.
  • Wanhill, R.J.H., Steijaert, J.P.H.M., Leenheer, R., and Koens, J.F.W., 1998, Damage assessment and preservation of an Egyptian silver vase (300-200 BC), Archaeometry, 40, 123-137.
  • Ravich, I.G., 1993, Annealing of brittle archaeological silver: microstructural and technological study, in 10th Triennial Meeting of the International Council of Museums Committee for Conservation, Preprints of the Seminar: August 22/27, 1993, II, 792-795, Washington, D.C., U.S.A.
  • Niemeyer, B., 1997, Early 20th-century restorations and modern conservation treatments on archaeological silver objects, Metal 95, Proceedings of the International Conference on Metals Conservation (eds. I.D. MacLeod, S.L. Pennec and L. Robbiola), 190-195, James & James (Science Publishers) Ltd, London, U.K.
  • Bennett, A., 1994, Technical examination and conservation, Chapter 2 in The Sevso Treasure Part One, Journal of Roman Archaeology, Supplementary Series
  • Costa, V. The deterioration of silver alloys and some aspects of their conservation. Reviews in Conservation. The Internacional Institute for Conservation of Historic and Artistic Works. N° 2. 2001. Number Twelve.
  • Sease, Catherine; Selwyn, Lyndsies; Zubiate, Susana; Bowers, David F.; Atkins, David R. Problems with coated silver: whisker formation and possible filiform corrosion. Studies in Conservation n° 42. 1997.
  • Jett,P.R., Two Examples of the Treatment of Ancient Silver, Current Problems in the Conservation of Metal Antiquities, International Symposium on the Conservation and Restoration of Cultural Property, Tokyo National Research Institute of Cultural Properties, Japan 1993
  • Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od srebra. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 2/3 (2001.)
  • Daniels, V. D., and S.Ward. 1982. A rapid test for the detection of substances which will tarnish silver. Studies in Conservation27:58–60.
  • Duncan, S.1986b. Protection of silver against sulfide tarnishing. Conservation Research Report V9, The British Museum, London.
  • Duncan, S.1987. Evaluation of four different hydrogen sulfide scavengers. Conservation Research Report V30, The British Museum, London.
  • Franey, T. P., G. W.Kammlott, and T. E.Graedel. 1985. The corrosion of silver by atmospheric sulfurous gases. Corrosion Science25, 2:133–143.
  • Bradley, S. M.1989. Hydrogen sulfide scavengers for the prevention of silver tarnishing. In Environmental monitoring and control, Dundee: SSCR and the Museums Association. 6567.
  • Hallett, K., D.Thickett, D.McPhail, and R.Chater. 2003. Application of SIMS to silver tarnish at the British Museum. Applied Surface Science 2003-2004: 789–792.
  • Lee, L. R.1996. Investigation of materials to prevent the tarnishing of silver. Conservation Research Report 1996/1, The British Museum, London.
  • Thickett, D., and M.Hockey. 2003. The effects of conservation treatments on the subsequent tarnishing of silver. In Conservation science 2002, eds. J.Townsend, K.Eremin, and A.Adriaens. London: Archetype Publications Ltd.155–161.
  • Wilthew, P.1981. The effect of cleaning treatments on the long term tarnishing of silver. Conservation Research report III 13, The British Museum, London.
  • THE EFFECTS OF FINGERPRINTS ON SILVER

Vanessa Cheel, Peter Northover, Chris Salter, Donna Stevens, Geoff Grime, Brian Jones,izlaganje na konferenciji METAL 2010.,Charleston 2010.,Conference preoceedings

  • Ellen van Bork, Sara Creange, Ineke Joosten.2010.Blisters in fire gildings on silver...,Metal 2010. Conference proceedings,Charleston 2010.
  • Geraldine Marchand, Elodie Guilminot, Stéphane Lemoine, Loretta Rossetti, Michelle Vieau, Nicolas Stephant Degradation of archaeological horn silver artefacts in burials,Heritage Science 2014, 2:5

Vanjske poveznice

Video zapisi vezani uz konzervaciju srebra

Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.