Konzervacija keramike i porculana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vučedolska golubica,keramika,stanje nakon čišćenja i konzervacije
Kylix prije i nakon konzervatorsko restauratorskog zahvata.

Konzervacija keramike, odnosno konzervacija-restauracija keramike označava djelatnost usmjerenu na zaštitu i očuvanje povijesnih te arheoloških predmeta izrađenih od keramike ili porculana. U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Od izrazitog značaja za proces konzervacije keramičkih predmeta je i temeljito, minimalno barem teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki propadanja istih, te najvažnijih tehnika izrade i urešavanja keramičkih izrađevina.Neophodno je i barem elementarno poznavanje povijesnog razvoja keramike, kao i osnovnih postavki arheologije,te etnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja predmeta od keramike i porculana.

Povijest[uredi VE | uredi]

Razvoj keramike možemo pratiti od paleolita, i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika. Danas poznajemo slijedeće osnovne vrste keramike;

Osnovne tehnologije[uredi VE | uredi]

U principu dva su osnovna načina izrade keramičkih predmeta,na lončarskom kolu,te lijevanjem.Najstariji su keramički predmeti oblikovani od dugih glinenih traka odnosno valjaka.Nakon oblikovanja predmeti se suše te zatim peku na manje ili više visokoj temperaturi,najmanje jednom ,no češće barem 2 ili više puta.Pečeni predmeti mogu biti urešeni obojenim ili bezbojnim glazurama, oslikani najrazličitijim podglazurnim ili nadglazurnim bojama,te pozlaćeni.Temperatura pečenja obično je do 1000 C za običnu keramiku,1100-1300 C za kameninu,te 1200 - 1400 C za porculan.Gorivo za loženje keramičkih peći nekada je uglavnom bilo drvo,te rjeđe ugljen,današnje su peći većinom na plin ili električnu struju.Keramičke glazure su po sastavu srodne staklu,nekada su većinom sadržavale otrovne spojeve olova,dok su danas u pravilu bezolovne,barem u razvijenijim dijelovima svijeta.

Osnove propadanja keramičkih predmeta[uredi VE | uredi]

Osim čisto mehaničkih uzroka oštećenja,najčešći su uzrok oštećenja ona izazvana topivim solima,prije svega na keramici neostakljenog crijepa,i to opet prije svega na arheološkom materijalu.Kod predmeta u uporabi može doći i do oštećenja nastalih abrazijom,naglim zagrijavanje ili hlađenjem,mrljama od raznih vrsta hrane,stvaranja plijesni,mrlja od metala nastalih uslijed njihovog korodiranja.Kod nestručno konzerviranih predmeta može doći i do oštećenja uslijed neprimjereno izvedenog konzervatorskog zahvata.

Osnove konzervacije keramike[uredi VE | uredi]

Povijesni predmeti[uredi VE | uredi]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi VE | uredi]

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi VE | uredi]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti ili arheologa,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

Osnovno je sredstvo za čišćenje prije svega destilirana voda.

Izbijeljivanje porculana[uredi VE | uredi]

3-30 % otopina vodikovog peroksida,za uklanjanje prljavštine iz pukotina,te tamnih ili masnih mrlja na keramici,obavezno koristiti zaštitne rukavice i naočale![1]

Uklanjanje starih restauracija[uredi VE | uredi]

Najjednostavnije se stari popravci predmeta uklanjaju uronjavanjem u vruću vodu,većina će ljepila pri ovom postupku barem omekšati.Ljepila na bazi šelaka i voštano smolnih mješavina uklanjaju se mješavinom cikloheksanona i etilendiamina.Epoksidna i na poliesteru zasnovana ljepila se pak uklanjaju 15% otopinom benzolsulfokiseline u dimetilformamidu.Kako su ovo prilično toksični pripravci ovaj posao mora se obaviti u digestoru[2]!

Lijepljenje dijelova[uredi VE | uredi]

Kod keramike poroznog crijepa koriste se polivinil acetatna ljepila,ili Lascaux 742[3],kod porculana se može koristiti i ljepila za staklo tj.Araldit 2020. Prema jednom engleskom članku na keramici poroznog crijepa može se koristiti i ugušćena otopina Paraloida B 44[4]

Retuš oštećenja[uredi VE | uredi]

Za retuš se koriste prije svega lako uklonivi materijali.Postoje i gotova sredstva za imitiranje glazura.Mogu se koristiti bolje vrste vodenih boja,te eventualno pigmenti vezani odgovarajućim vezivom.U principu bi retuširani dijelovi morali biti uočljivi barem iz blizine,u suvremenom se restauriranju tkz. nevidljivi retuš izvodi isključivo za potrebe tržišta umjetninama,te ga se smatra neprimjerenim muzealnom pristupu predmetima[5].

Arheološki predmeti[uredi VE | uredi]

Dokumentiranje zatečenog stanja[uredi VE | uredi]

Uključuje pisanu i foto dokumentaciju te eventualna istraživanja provedena na samom predmetu.Obavezno se dokumentiraju i svi postupci,te materijali koje koristimo pri radu,a sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.Kod arheloških predmeta bilo bi poželjno i da dio dokumentacije budu i napomene o iskapanju ,tipu tla,odnosno vrsti i dubini vode u kojoj je predmet pronađen.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata[uredi VE | uredi]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti arheologa upoznatog sa temeljnim principima konzervacije arheoloških predmeta,znanstvenika koji se bavi propadanjem keramičkih predmeta,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje[uredi VE | uredi]

  • mehaničko
  • kemijsko

Odsoljavanje[uredi VE | uredi]

  • uklanjanje topivih soli
  • uklanjanje netopivih soli

Lijepljenje dijelova[uredi VE | uredi]

U principu bi se na arheološkom materijalu morala koristiti reverzibilna ljepila,prije svega ona posebno oblikovana za ovu svrhu,npr. Archaeocoll 2000 N (njemački proizvod) ili Lascaux 742[6].U SAD se pak mogu kupiti gotova ljepila na bazi Paraloida B-72 (HMG Acryloid B-72).Ljepilo na bazi Paraloida B-72 možemo prirediti i sami(što više smole otopimo u što manjoj količini acetona).

Izrada rekonstrukcija i retuš oštećenja[uredi VE | uredi]

U ove se svrhe još uvijek najčešće koristi gips,s napomenom da je bolje koristiti vrste koje se koriste u zubarstvu.Što se tiče retuša isti mora biti jasno uočljiv,te lako ukloniv sa predmeta.

Preventivna konzervacija keramičkih predmeta[uredi VE | uredi]

Predmete bi trebalo čuvati pri temperaturi od 18-25 C.Preporučene vrijednosti relativne vlažnosti zraka najbolje da su između 40 i 65 %. Razina rasvijete od 50 do 250 lx,zavisno o vrsti predmeta,te prisutnosti retuša ,odnosno ljepila na istom.Predmete čuvati od zagađenog zraka , prašine i UV zračenja.Pri rukovanju koristi latex rukavice.Što češće kontrolirati stanje predmeta,posebice onih arheoloških!

Školovanje konzervatora restauratora keramike u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

U Hrvatskoj je školovanje za konzervatora restauratora keramike moguće na studiju konzervacije restauracije Sveučilišta u Dubrovniku.Nastava se ostvaruje u suradnji sa talijanskim stručnjacima,uz obavezan boravak u Italiji.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora[uredi VE | uredi]

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj,te stoga i restauratora keramike i porculana danas prije svega određuju slijedeći propisi:

  • Zakon o muzejima/16.10.1998./,
  • Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
  • Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
  • Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Svi su ovi propisi,pa i oni najnoviji izrazito birokratski i neusklađeni sa propisima koji važe u drugim,prije svega onim visoko razvijenim zemljama Europske unije.Primjena istih također je krajnje netransparentna i podložna birokratskim manipulacijama( odbijanje izjednačavanja prava restauratora zaposlenih u muzejima sa pravima restauratora zaposlenih u HRZ ili privatno,stjecanje viših zvanja po posebnim uvijetima za pojedince,dodjela zvanja višeg restauratora osobi sa srednjom stručnom spremom ,itd.)dok je situacija u Hrvatskom restauratorskom zavodu ipak nešto povoljnija.[7]


Nadležna državna tijela uporno podržavaju umjetnu i apsurdnu podjelu na muzejske restauratore i restauratore koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu ili privatno, i to uprkos tome što ovakova praksa u visoko razvijenim zemljama Europske unije ne postoji.

Što se tiče zaštite prava konzervatora restauratora,kako u ovom trenutku još ne postoji krovna udruga koja bi se bavila i ovim pitanjima,ista praktično ne postoji.Četiri trenutačno aktivne udruge koje okupljaju konzervatore restauratore u Hrvatskoj ovim se problemima praktično ne bave,te se stječe dojam da su isti za njih posve nebitni.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Buys,S.;Oakley,V. Conservation and Restoration of Ceramics,Oxford 1996.
  • Williams,N. Porcelain: repair and restoration, a handbook. London 2002.
  • Fabbri,B. ;Ravanelli Guidotti,C. Il restauro della ceramica,Firenze 1993.
  • Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.
  • Koob,S. The Removal of Aged Shellac Adhesive from Ceramics, Studies in Conservation 24: 134–135
  • Koob,S. The Use of Paraloid B-72 as an adhesive. Its application for archaeological ceramics and other material,Studies in Conservation 31: 7–14
  • Carrascosa Moliner,B. LA CONSERVACION Y RESTAURACION DE OBJETOS CERAMICOS ARQUEOLOGICOS,Madrid 2009.
  • Carrascosa Moliner,B. INICIACION A LA CONSERVACION Y RESTAURACION DE OBJETOS CERAMICOS,Valencia 2007.
  • Carrascosa Moliner,B.;Lastras Perez,M. La ConservaciÓn Y RestauraciÓn de la AzulejerÍa,Valencia 2006.
  • Drescher,S. Leitfaden zur Porzellanrestaurierung,Niederjahna bei Meissen 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Konzervacija keramike u svijetu
Konzervacija keramike u Hrvatskoj
Video zapisi
Pulpito di prato, restauro.jpg     Molimo pročitajte Opće odricanje od odgovornosti.
Sve navedene informacije namjenjene su profesionalnim konzervatorima, restauratorima, muzejskim djelatnicima, te onima koje ova problematika zanima i to isključivo u obrazovne svrhe.
Njihova svrha nikako nije nadomjestiti konzultiranje s profesionalnim konzervatorom.