Susak
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Ovo je glavno značenje pojma Susak. Za glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada gradu Malom Lošinju pogledajte Susak (Mali Lošinj).| Susak | |
|---|---|
| Otok | |
  | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°30′35″N 14°18′05″E / 44.5097°N 14.3014°E (WD) |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 3,77[1] km2 |
| Duljina obale | 12,921[1] km |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Susak |
| Broj stanovnika | 151[2] |
 | |
Susak (Sansego) je hrvatski jadranski otok u otočnoj skupini Cres-Lošinj. Otok je geološki različit od ostalih hrvatskih otoka, oblikovan od slojeva prapora položenog na vapnenačkoj stijeni.
Velik broj suščanskih (Sansegoti) iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.
Naselja[uredi | uredi kôd]
Na otoku postoje dva naselja, Donje Selo ili Spiaza, i starije, Gornje Selo. Udaljenost između tih dvaju sela je stotinjak metara, a prometnica koja ih povezuje zapravo je krivudavo kameno stubište koje ide kroz trstiku.
Gornje Selo je malo udaljenije od mora, a Donje Selo, odnosno Spiaza, kako sam naziv sugerira, je priobalno.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Jedino autohtono i apsolutno većinsko stanovništvo su Hrvati (Sansegoti).
Svojevremeno je otok bio najgušće naseljeni prostor u bivšoj SFRJ. Masovno iseljavanje s otoka je počelo 1964. godine, uvođenjem poreza na vino, inače glavnog susačkog proizvoda.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Na otok prvi dolaze Iliri,[3] koji su na Veloj Straži, najvišoj točki otoka (98 m), sagradili obrambenu i dojavnu građevinu. Nakon Ilira dolaze Rimljani. Rimski pisac Plinije spominje Susak kao pješčani otok nedaleko od današnje Pule.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine), otok dolazi pod vlast Ostrogota, a od 6. do 10. stoljeća je pod vlašću Bizanta.
Hrvati naseljavaju Susak u 8. stoljeću, a otok u 10. stoljeću postaje dio kraljevine Hrvatske. Na otok dolaze benediktinci, kojima hrvatski kralj Krešimir gradi samostan. Prvi redovnici dolaze iz Osora, a poglavar dolazi iz Monte Cassina u Italiji. Samostan ubrzo prerasta u opatiju.
Prvi pisani dokument koji spominje otok je Mletačka kronika Ivana Đakonina iz 884. godine, u kojem se Susak naziva "Sansegus"'u kojem je zapisan pod imenom.
Otok često napadaju gusari i uskoci, pa se u 12 st. gradi utvrda, čije je ruševne temelje i danas moguće vidjeti u blizini crkve.
U 14. stoljeću opatija se ukida, ali nastavlja djelovati kao samostan sve do 1770. godine. Po ukidanju opatije, otok i imovina pripada osorskom biskupu, koji na Susku osniva župu i na ostacima benediktinske opatije gradi župnu crkvu sv. Nikole. Današnji oltar Gospe Karmelske je izgrađen na svetištu opatije.
Po odlasku benediktinaca otok je imao oko 300 stanovnika.
U 18. stoljeću otok dolazi pod upravu Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske, koje gradi odmaralište, lječilište, šetnicu koja spaja dvije najveće pješčane uvale, svjetionik (1885.), te uvodi uredno vođenje zemljišnih knjiga (katastar).
Nakon Austro-Ugarske, otok potpada pod Italiju, koja provodi radikalnu talijanizaciju: talijanski postaje službeni jezik, a sva se imena i prezimena prevode na njihovu talijansku verziju.
Susak na vrhuncu svog razvoja, 1936. godine gradi vinariju, a 1940. tvornicu za preradu ribe. Krajem Drugog svjetskog rata, otok dostiže svoj demografski maksimum - 1876 stanovnika.
Završetkom Drugog svjetskog rata, Susak postaje dio Hrvatske, tj. Jugoslavije. Komunistički režim provodi nacionalizaciju i agrarnu reformu, što je imalo jako loše posljedice za otok. Tvornica za preradu riba se zatvara, a 1960-ih godina počinje masovno iseljavanje[nedostaje izvor]. Čak 1395 Suščana napušta otok zbog političkih i ekonomskih razloga. Svatko tko je mogao, čamcima na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države, Hoboken, New Jersey.[nedostaje izvor]
Promet[uredi | uredi kôd]
Brodskom linijom je povezan s Malim Lošinjem, Rijekom i Pulom.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Svojevremeno su 97% Suska činili vinogradi.
Otok je imao i svoju autohtonu vinsku sortu, trojišćinu.
Kao druga važna djelatnost na otoku je bilo pomorstvo; Suščani su bili poznati i kao vrsni mornari.
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Gina Picinić, hrvatska pjevačica.
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Otok je zemljopisni fenomen i zaštićena spomenička baština. Zabranjena je bilo kakva gradnja.
Poznati kao zatvorena zajednica, govorilo se da su suradnici iseljenih Suščana na dokovima u New Yorku, mahom Portorikanci i Afro-Amerikanci, prije naučili pričati suščanski nego Suščani engleski.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
- ↑ otok-susak.org: Priča o Susku
- Zvonko's Travels - putopisni esej Zvonka Springer (engleski) s dopusnicom
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Turistička zajednica Lošinj Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2011. (Wayback Machine)
- National Geographic Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
- Klapa Susak Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2008. (Wayback Machine) - udruge Susačkih iseljenika u Americi (engleski)
| |||||