Lorin Maazel

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lorin Maazel

Lorin Maazel

Lorin Maazel
Rodno ime Lorin Varencove Maazel
Rođen/a 6. ožujka 1930.
Neuilly-sur-Seine, Francuska
Umro/umrla 13. srpnja 2014.
Castleton, Virginia, SAD
Žanr/ovi ozbiljna glazba
Zanimanje dirigent
Web-stranica www.maestromaazel.com

Lorin Varencove Maazel (Neuilly-sur-Seine, Francuska, 6. ožujka 1930.Castleton, Virginia, 13. srpnja 2014.) bio je američki dirigent, violinist i skladatelj.

Mladost[uredi VE | uredi]

Lorin Maazel rođen je u Neuilly-sur-Seine u širem području Pariza u Francuskoj od židovsko-američkih roditelja, a odrastao je u Sjedinjenim Državama. Porijeklom iz glazbene obitelji (njegov djed Isaac bio je violinist u orkestru Metropolitan Opere), Maazel je bio čudo od djeteta. Već je dobi od sedam godina učio dirigiranje kod Vladimira Bakalejnikova, a s osam godina debitirao je kao dirigent. U svojoj jedanaestoj godini, gostovao je na radiju kao dirigent orkestra NBC-a, dok je kao dvanaestgodišnjak dirigirao važnijim orkestrima na turneji po Americi. S petnaest godina debitirao je kao violist. Poslije je studirao na Sveučilištu u Pittsburghu.

Karijera[uredi VE | uredi]

Godine 1960., bio je prvi Amerikanac koji je dirigrao u Bayreuthu. Bio je glavni dirigent u Deutsche Oper Berlin od 1965. do 1971., i Berlinskog radijskog simfonijskog orkestra od 1965. do 1975.

Godine 1972., naslijedivši Georgea Szella, postao je glazbeni direktor Clevelandskog orkestra. Maazelova emocionalna, raskošna interpretacija glazbe uvelike se razlikovala od Szellovoga karakterističnoga i jasnoga stila. Jedna od njegovih najznačajnijih snimki u to je doba bila prva cjelovita stereo snimka Gershwinove opere Porgy and Bess, s cjelokupnim afroameričkim ansamblom (osim zbora). Na tom je položaju bio do 1982. Od tada nije dirigirao u Clevelandu, jer se previđeni angažman 2006. nije ostvario zbog bolesti.[1]

Od 1982. do 1984. bio je u Bečkoj državnoj operi generalni menadžer i glavni dirigent. 1980. naslijedio je Willija Boskovskog kao dirigent Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara do 1986., i kasnije 1994., 1996., 1999. i 2005. Osim novogodišnjih koncerata, Maazel je u Beču redovito nastupao s Bečkim filharmoničarima u njihovim koncertnim sezonama.

Od 1984. do 1988., bio je glazbeni savjetnik Pitsburškog simfonijskog orkestra, i glazbeni direktor od 1988. do 1996. Od 1993. do 2002., glavni je dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u Münchenu.

Godine 1989., kada je očekivano mjesto nasljednika Herberta von Karajana kao glavnog dirigenta Berlinske filharmonije umjesto Maazelu dodijeljeno Claudiu Abbadu, javno je i naglo prekinuo sve veze s tim orkestrom.[2]

Godine 2000., nakon dvadesetgodišnje odsutnosti, gostovao je u Njujorškoj filharmoniji,[3] što je naišlo na pozitivne reakcije orkestarskih glazbenika.[4] Taj angažman doveo je 2001. do njegovog imenovanja glazbenim direktorom orkestra kao nasljednikom Kurta Masura.[5][6] Maazel je 26. veljače 2008. Njujoršku filharmoniju vodio u istaknutom posjetu Pjongjangu, u Sjevernoj Koreji. Orkestar je tada izveo sjevernokorejsku i američku himnu, Dvořákovu Simfoniju br. 9, Gershwinovog Amerikanca u Parizu, i završno, tradicionalnu korejsku narodnu pjesmu "Arirang". Maazel je s položaja u Njujorškoj filharmoniji odstupio nakon sezone 2008./2009.

Godine 2004., postao je glazbeni direktor Filharmonije Arturo Toscanini. Od rujna 2006., bio je muzički direktor orkestra opere u Ciutat de les Arts i les Ciències u Valenciji. U ožujku 2010., imenovan je sljedećim glavnim dirigentom Münchenskog filharmonijskog orkestra, s početkom angažmana od sezone 2012.-2013.[7] Iako orkestar nije službeno odredio duljinu početnog ugovora, jedan preliminarni izvještaj u veljači 2010., ukazao je na početni ugovor od tri godine.[8]

Maazel je dirigirao glazbu za tri operna filma - Don Giovanni (1979.), Carmen (1984.), i Otello (1986.). Njegove vlastite kompozicije uključuju operu 1984, temeljenu na istoimenom romanu Georgea Orwella. Austrijska poštanska marka s Maazelovim likom, koja ga prikazuje kao dirigenta Novogodišnjega koncerta Bečkih filharmoničara, izdana je 2005.[9] Maazel i njegova žena Dietlinde Turban vode ljetnji glazbeni festival nazvan Castleton Festival na svom imanju od 2,4 km² Castleton u Virginiji.[10]

Objavio više od 300 muzičkih izdanja, zajedno s kompletnim ciklusima Beethovena, Brahmsa, Mahlera, Sibeliusa, Rahmanjinova, i Čajkovskog. Osim engleskim savršeno je vladao francuskim, njemačkim i talijanskim jezikom.

Lorin Maazel preminuo je od posljedica upale pluća 13. srpnja 2014. u svom domu u Castletonu u američkoj saveznoj državi Virginia.[11][12]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Maazel se ženio tri puta. Prva dva braka, za pijanstice Miriam Sandbank i Israelu Margalit, završili su razvodom. Njegova je treća žena njemačka glumica Dietlinde Turban. Imaju dva sina, Leslieja i Orsona, i kćer Taru.

Njegov otac, glumac Lincoln Maazel (1903.–2009.), glumio je u horor filmu Georgea A. Romera Martin, dok je njegova majka, Marie Barnet Maazel, osnovala Pittsburgh Youth Symphony.[13]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Donald Rosenberg, "Maazel cancels". Cleveland Plain Dealer, 8 May 2006.
  2. Kozinn, Allan. "From a Musical Prodigy to a Master Conductor", The New York Times, 2001-01-30
  3. Martin Kettle. "The show goes on", The Guardian, 26 January 2001, pristupljeno 2007-04-27
  4. Ralph Blumenthal and Doreen Carvajal. "Musicians Sing Out and Philharmonic Listens", New York Times, 5 February 2001, pristupljeno 2008-04-29
  5. Ralph Blumenthal. "Maazel Is to Lead Philharmonic; Will Succeed Masur as Director", New York Times, 30 January 2001, pristupljeno 2008-04-29
  6. Norman Lebrecht. "At last, I've made my father happy", Telegraph, 31 May 2001, pristupljeno 2007-04-27
  7. "Lorin Maazel wird Chefdirigent der Münchner Philharmoniker", Munich Philharmonic, 27 March 2010
  8. Helmut Mauró. "Maazel wird Chef der Philharmoniker", 2010-02-23, pristupljeno 2010-04-24
  9. Austria: New Year's Concert 2005 - Lorin Maazel. International Stamp News.com (2005-01-01). pristupljeno 2009-11-24
  10. Daniel J. Wakin. "For Maestro Maazel, It’s on to the Coda", New York Times, 2009-06-12, pristupljeno 2010-04-24
  11. The Guardian.com – Lorin Maazel, conductor and composer, dies aged 84, pristupljeno 14. srpnja 2014.
  12. HRT – Umro Lorin Maazel, pristupljeno 14. srpnja 2014.
  13. Lynne Conner (13 January 2002). "The Double Life of Lincoln Maazel", Pittsburgh Post-Gazette.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Lorin Maazel

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]