| Modruško-riječka županija |
|
|
 |
| Sjedište županije |
Ogulin |
| Broj stanovnika |
231.654 (1910.) |
| Površina |
4.879 km2 |
 |
Modruško-riječka županija (mađ. Modrus-Fiume vármegye) naziv je za županiju Kraljevine Hrvatske i Slavonije u sastavu Zemalja Krune sv. Stjepana u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Središte županije bio je Ogulin. Sama Rijeka nije pripadala ovoj županiji, nego je posebnim dodatkom Hrvatsko-ugarskoj nagodbi, nazvanim Riječka krpica, potpala pod izravnu mađarsku upravu.
Zemljopis [uredi]
Modruško-riječka županija graničila je s austrijskim zemljama Istrom i Kranjskom, Bosnom i Hercegovinom pod zajedničkom austro-ugarskom upravom, te hrvatsko-slavonskim županijama Zagrebačkom i Ličko-krbavskom. Županija je imala i dio obale Jadranskog mora. Oko 1910. pokrivala je 4.879 km2.
Povijest [uredi]
Modruško-riječka županija osnovana je u 18. stoljeću, a nakon povratka Vojne krajine matici zemlji 15. srpnja 1881. mogla se proširiti na ove granice. Budući da u izvornom tekstu Hrvatsko-ugarske nagodbe nije bilo spomena o pripajanju Rijeke Ugarskoj, ova je županije morala nakon 1868. obuhvaćati i taj grad. U izvorni dokument ubačena je „Riječka krpica“ i to u obliku doljepljenog dodatka naziva „član 66.“ Tim su činom grad, njegova luka i cjelokupni riječki kotar, pripali Mađarskoj uz dozvolu da o riječkoj autonomiji odluku donesu zastupnici grada i Ugarskog i Hrvatskog sabora. Zastupnici Mađarske i Rijeke prisilili su Hrvatski sabor da prihvati upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom, ali da takvo stanje bude privremeno. Ovu odluku u srpnju je 1870. potvrdio je i car Franjo Josip I. Nakon odluke Hrvatskog sabora iz 1918. o raskidanju državno-pravnih veza s Austrijom i Ugarskom, i ova županija slijedi sudbinu Hrvatske.
Stanovništvo [uredi]
Prema popisu iz 1910. ova je županije brojala 231.654 stanovnika koji su govorili sljedećim jezicima:
Upravna podjela [uredi]
Početkom 20. stoljeća Modruško-riječka županija bila je podijeljena na sljedeće kotareve:
