Vranyczany-Dobrinović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Obiteljski grb

Vranyczany-Dobrinović je stara hrvatska plemićka obitelj podrijetlom iz Bosne, odakle je u 15. stoljeću prebjegla pred Turcima u Dalmaciju.

Podrijetlo i dolazak u Dalmaciju[uredi VE | uredi]

Plemička obitelj Dobrinović spominje se u izvorima još početkom 13. stoljeća na području Bosne, odakle su u 15. stoljeću prebjegli pred Turcima u Dalmaciju i naselili se u Vranjicu pokraj Splita. Manojlo Dobrinović dobio je od splitskoga gradskog vijeća 1454. godine naslov patricija i promijenio prezime u Vranjican po mjestu Vranjic.[1]

U 16. stoljeću, nakon pada Klisa pod osmansku vlast, članovi obitelji Vranjican sele se radi sigurnosti na otoke Hvar i Brač. Na Hvaru se nastanjuju u Starom Gradu gdje i danas postoji prezime Vranjican.[2]

Mirom u Campoformiju 1797. godine Dalmacija prelazi pod vlast Habsburgovaca, čiju vlast priznaje i obitelj Vranjican. Međutim, kada na osnovi Požunskog mira iz 1805. godine, Hvar s ostalom Dalmacijom dolazi pod Francusku, obitelj Vranjican se stavlja na čelo otpora protiv okupacije i zajedno s ostalim otočanima protjeruje Francuze. Bečkim mirom 1809. godine, Francuzi su se vratili, zbog čega su braća Ambroz stariji i Ivan te njihov rođak Šime Vranjican s brojnom obitelji, bojeći se osvete Francuza, prebjegli u Hrvatsku.[3]

Vranjicani u Hrvatskoj u 19. stoljeću[uredi VE | uredi]

Ambroz stariji naselio se u Severinu na Kupi, Ivan stariji u Senju, a Šime u Zagrebu, da bi nakon odlaska Francuza 1815. godine odselio u Rijeku. Šimini sinovi Nikola i Ambroz mlađi odlaze u Karlovac, Matija i Ivan mlađi u Senj, a Jure u Rijeku.

Rukovodeći se obiteljskim geslom Fratrum concordia, Šimini sinovi su se obogatili trgovinom i osnovali obiteljsku tvrtku koja se bavila izvozom žita i drvne građe.[4] Osim ekonomskog napretka, obitelj je doživjela i društveni uspon. Tako je 1822. godine Ambrozu st. i Ivanu st. potvrđeno staro plemstvo, a njihovi potomci dobili su 1827. godine ugarsko-hrvatsko plemstvo. Šime i njegov sin Jure postaju riječki patriciji, a 1837. godine je i njima podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo, a prezime Vranjican su mađarizirali u Vranyczany.

Godine 1846. Ambroz ml. dobio je u Beču za sebe i braću viteški stalež s prezimenom Dobrinović, čime je vraćeno staro obiteljsko ime, a 1862. godine petoro braće Vranyczany-Dobrinović dobivaju barunat.[5]

Među Dobrinovićima najistaknutiju ulogu u društvenom životu tada preporodne Hrvatske imao je Ambroz mlađi (1801.-1870.) koji je osnovao poduzeće za riječnu plovidbu Kupom i Savom koje je 1844. godine otkupilo austrijski riječni parobrod imenom Florisdorf i preimenovalo ga u Sloga.[6] Bio je pristaša ilirske stranke, velik domoljub i mecena hrvatske kulture. Ban Jelačić imenovao ga je prvim hrvatskim ministrom financija i on je dao kovati prvi hrvatski novac. Bio je predsjednik Matice hrvatske u doba Bachova apsolutizma. Financijski je pomogao osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i kazališta te drugih kulturnih i nacionalnih institucija.

Obitelj Vranyczany u 20. stoljeću[uredi VE | uredi]

Obitelj Vranyczany-Dobrinović je do početka 20. stoljeća izgradila i kupila niz imanja i dvoraca u sjevernoj Hrvatskoj (kurije Šenjugovo i Puhakovec, Mirkovec, dvorci u Gornjoj Bedekovčini, Oroslavje gornje i Laduč). Najpoznatiji odvjetak obitelji u 20. stoljeću bio je barun Janko Vranyczany-Dobrinović (*1920.) koji je bio od 1990. godine ministar za turizam u Vladi Republike Hrvatske, a od 1992. hrvatski veleposlanik u Bruxellesu.[7]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  2. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  3. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  4. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  5. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  6. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491
  7. http://www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=87&pageID=491

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]