Atanazije II. Aleksandrijski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Atanazije I. Aleksandrijski
Atanasius
Pravo ime Atanasius , grč.: Αθανάσιος
Početak pontifikata sječanj 490. AD (206. A.M.[1] prema koptskom računanju vremena)
Kraj pontifikata 1. listopada 496. AD (20. dana mjeseca thouta 212. A.M prema koptskom kalendaru[2])
Prethodnik Petar III. Mongus
Nasljednik Ivan II.
Rođen ?
Egipat
Umro 1. listopada 496. AD (20. dana mjeseca thouta 212. A.M.)
Aleksandrija, Egipat
Papinski grb
svetac
Slavi se u Koptska Crkva
Istočne pravoslavne Crkve
Spomendan 1. listopada (20. dana mjeseca thouta prema koptskom kalendaru)
Sahranjen u crkvi sv. Marka[3] u Baukalisu, Aleksandrija.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Papa Atanazije II. Aleksandrijski[4], 34. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka. Ovaj otac je bio gorljivi zagovornik kršćanstva u crkvi Aleksandrije.

Pregled[uredi VE | uredi]

Nakon odlaska pape Petra III. Mongusa, po mišljenju okupljnih vjernika, biskupa i redovnika svi su se složili da on zaslužuje da bude zeređenjen kao patrijarh Aleksandrije. To se odvijalo u vrijeme neposredno nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine i vladavine rimskog cara Zenon (474. - 491.) koji je i prihvatio raspad i doprinio stabilizaciji i opstanku Istočnog dijela rimske države[5].
Atanazije je bio obrazovan čovjek i veliki vjernik ispunjen Duhom Svetim, poznat po svome integritetu kao i po integritetu njegove vjere. Kada je postao patrijarh, najveću brigu je poklanjao Kristovim vjernicima kroz svoje molitve i propovjedi.

Previranja[uredi VE | uredi]

U vrijeme svoga patrijarhata u Aleksandriji, dešavala su se ozbiljna previranja jer su sve apostolske crkve u zemlji odbijale razmotriti, a kamoli prihvatiti vjerovanja Vijeća Kalcedona, te su posljedično odbacile i pismo, čuveni Thomos[6] pape Lava I.. Za vrijeme njegovog papinstva, nakon smrti cara Zenona 491. godine, za cara istočnog rimskog carstva je izabran Anastazije I. 11. travnja 491. AD.

Kraj previranja[uredi VE | uredi]

Patrijarh je stekao naklonost cara Anastazija, te je s njime dijelio zabrinutost i tražio način kako da uspostavi mir na Istoku općenito, a posebno u Egipatu. Obostrana želja je bila da se vjerski sukobi ne bi smjeli ponoviti, te da se moraju okončati, a car je, kao posebno važno, naglašavao potrebu da svaka osoba mora imati mogućnost slobodnog izbora koju doktrinu ili religiju će prihvatiti. Kad je car vidio da su neki biskupi skloni pretresanju prošlosti i raspravama, on ih je odlučno dao smjeniti kako ne bi ponovno uzburkali atmosferu i mir u Crkvi. Dakle, duh mira je napokon prevladao u svim crkvama, osim u kritikama katoličke crkve, čiji se respektabilni čelnici nisu prestali suprotstavljati onima koji se nisu slagali sa odlukama sabora Kalcedona[7] . Neki izvori navode da se to prvenstveno odnosilo na "rimske biskupe".

Odlazak[uredi VE | uredi]

Atanazije I. je ostao na Tronu Sv. Marka šest godina i devet mjeseci, i živio je u razdoblju mira sve do svoga odlaska 1. listopada 496. AD. (20. thouta godine 212 A.M. prema koptskom računanju vremena). Zabilježen je u sinaksarionu - kalendaru svetaca koptske crkve 20. dana mjeseca thouta, koji je dan njegove smrti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina.
    Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
    Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
  2. Koptski kalendar (engleski). copticchurch.net pristupljeno 18. ožujka 2018.
  3. Sahranjeni u katedrali sv. Marka (engleski). religion.wikia.com pristupljeno 26. veljače 2018.
  4. Atanazije II. Aleksandrijski (engleski). st-takla.org pristupljeno 24. ožujka 2018.
  5. Bizantsko carstvo ili Istočno rimsko carstvo je povjesni termin koji se koristi da bi se opisalo helenizirano Rimsko Carstvo iz doba kasne antike i srednjeg vijeka. Prijestolnica Bizanta je bila u Konstantinopolu (današnji Istanbul) i bizantski carevi su vladali carstvom kao direktni naslednici rimskih careva. Između povjesničara ne postoji konsenzus oko točnog vremena kada počinje bizantsko carstvo, odnosno kada se završava povijest rimskog carstva. Kao ključni datumi se smatraju 330. AD kada je osnovan Konstantinopol, zatim godina 395. kada je car Teodozije I. Veliki podijelio carstvo na Istočno i Zapadno rimsko carstvo i 476. AD kada je Zapadno rimsko carstvo prestalo da postoji. Međutim, bizantski građani su nastavili da se odnose prema tome carstvu kao prema rimskom carstvu (starogrčki: Βασιλεία Ῥωμαίων, Basileia Rhomaion; latinski: Imperium Romanum).
  6. "Tomos" od sv. Lava (engleski). ccel.org pristupljeno 24. ožujka 2018.
  7. Kalcedon (engleski). britannica.com pristupljeno 24. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koptske pape Aleksandrije
Prethodnik
Petar III. Mongus
Aleksandrijske pape
490. - 496. AD.
Nasljednik
Ivan I. (II.)