Timotej I. Aleksandrijski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Timotej I. Aleksandrijski
Timoteos
Pravo ime grč. Τιμόθεος
Početak pontifikata 14. ožujka 380./381. (17. baramhata, 96./97. A. M. prema koptskom kalendaru[1])
Kraj pontifikata 20. srpnja 385. godine (26. dana mjeseca abiba godine 101. A.M. [2] prema koptskom kalendaru)
Prethodnik Petar II. Aleksandrijski
Nasljednik Teofil I. Aleksandrijski
Rođen u 4. stoljeću
Egipat
Umro 20. srpnja 385. godine (26. dana mjeseca abiba prema koptskom kalendaru)
Aleksandrija, Egipat
Spomendan 20. srpnja (26. dana mjeseca abiba prema koptskom kalendaru)
Obnašao je dužnost pape u koptskoj katedrali sv. Marka[3]u Aleksandriji
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu


Timotej I. (grčki: Τιμόθεος ), 22. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka je ustoličen 14. ožujka 381. (17. baramhata, 97 A. M. prema koptskom kalendaru).


Život[uredi VE | uredi]

Nakon smrti sv. Petra I. Aleksandrijskog okupili su se biskupi sa svojim vjernicima i izabrali Timoteja za njegovog nasljednika na Tronu sv. Marka. Timotej je bio učenik sv. Atanazija Velikog i (prema nekim izvorima) brat Petra I. Aleksandrijskog. Nažalost jako se malo zna o životu ovoga sveca.

Prvi konstantinopolski Sabor[uredi VE | uredi]

Timotej I. je bio učesnik i predsjedatelj Prvog konstantinopolskog Sabora[4][5], održanog 381., a koji je sazvao rimski car Teodozije I. Veliki da bi se osudilo krivovjerje makedonijanaca[6], sljedbenika Makedonija I. Konstantinopolskog[7][8], neprijatelja Duha Svetoga.

Timotej, u svojstvu predsjedavajućeg ovim vijećem, sukobio se s makedonijancima, sabelianistima[9][10] kao i s Apolinarijem od[11] Laodike[12] i odbacio njihovo vjerovanje kao heretičko; kao što se spominje prvoga dana amšira. Na saboru je bio gorljivi zagovornik konsubstancialnog[13] Presvetog Trojstva i branitelj pravoslavne doktrine Duha Svetoga.

Ostavština[uredi VE | uredi]

Kao rezultat njegove naobrazbe, mnogi biskupi su mu se obraćali da raspravljaju o temama koje su razjašnjavale zbunjujuća pitanja. Čuveno je 18 njegovih odgovora na pitanja o kršćanskom bogoslužju, te dvije uredbe o moralnoj čistoći, a koje su, na II. Ekumenskom Saboru, dobili kanonsku snagu. Također je sačuvano i njegovo pismo Diodorusu iz Tarze[14] [15]. U armenskom prijevodu iz 5. stoljeća ostalo je djelo koje mu se pripisuje - Život svetog Atanazija, te nekoliko riječi o Blaženoj Djevici Mariji.
Ovaj svetac se, osim stalne brige o očuvanju i širenju Vjere brinuo o svojim vjernicima, ali i o samim crkavama kao građevinama u Aleksandriji i na drugim mjestima te o njihovom održavanju, eventualnim dogradnjama, kao i izgradnji novih crkava. Bio je obrazovan i rječit, a ostavio je mnoge izreke koji pobijaju heretičko vjerovanje Arijanaca.

Odlazak[uredi VE | uredi]

Ostao je na Tronu sv. Marka pet godina, jedan mjesec i pet dana, a onda otišao u miru 26. dana, mjeseca abiba, 101. A. M. (20. srpnja, 385. godine).
Spomen na njega obilježava se 20. srpnja (26. dana mjeseca abiba prema koptskom kalendaru)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Koptski kalendar (engleski). copticchurch.net pristupljeno 21. ožujka 2018.
  2. Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A. M., koptska godina.
    Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika").
    Židovske godine se isto označavaju s A. M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
  3. [http://www.sacred- destinations.com/egypt/alexandria-st-mark-coptic-cathedral Koptska katedrala sv. Marka] (engleski). sacred-destinations.com pristupljeno 20. ožujka 2018
  4. Prvi carigradski sabor (engleski). britannica.com pristupljeno 21. ožujka 2018.
  5. Prvi konstantinopolski Sabor je uisto bio i Drugi ekumenski Sabor nakon onoga koji je održan u Niceji 325. godine.
  6. Makedonijanci ili Pneumatomahi - heretička sekta čiji je osnivač bio Makedonije I. Konstantinopolski, a koja imala svoj procvat u zemljama u susjedstvu Helesponta, današnjih Dardanela tijekom druge polovice četvrtog i početkom 5. stoljeća. Oni su nijekali božanstvo Duha Svetoga, odatle ime Pneumatomachi ili Bitka protiv Duha (od πνεῦμα pneuma, duh + μάχη machē, bitka).
  7. Makedonije I. Konstantinopolski (engleski). orthodoxwiki.org pristupljeno 21. ožujka 2018.
  8. Makedonije I. (engleski). britannica.com pristupljeno 21. ožujka 2018.
  9. Sabelianizam (engleski). britannica.com pristupljeno 21. ožujka 2018.
  10. Sabelianizam, kršćanska hereza koja je bila razvijenija i manje naivan oblik modalističkog monarhizma (vidi monarhizam); a učenje je razvio Sabelije (217.-220.), koji je vjerojatno bio prezbiter u Rimu.
  11. Apolinarije Mlađi (engleski). britannica.com pristupljeno 21. ožujka 2018.
  12. Laodika na Lycusu (grčki: Λαοδίκεια πρὸς τοῦ Λύκου; latinski: Laodicea ad Lycum, također prevedeno kao Laodiceja ili Laodikeia) (moderni turski: Laodikeia) bio je drevni grad sagrađen na rijeci Likus (Çürüksu). Nalazi se u Helenskim krajevima Karije i Lidije, koja je kasnije postala Rimska provincija Frigije. Sada se nalazi u blizini modernog grada Denizli u Turskoj.
  13. Kȍnsupstancijālan (lat.: consubstantialis); koji je istovjetan u odnosu na svaku od triju Osoba u Presvetom Trojstvu. To je pridjev koji se koristi u latinskoj kršćanskoj kristologiji, koju je prvi osmislio Tertulijan u djelu "Protiv Hermogena" (lat.: Adversus Hermogenem) (Hermogenem je bio slikar, koji je stvorio svoj vlastiti kult, miješajući dijelove kršćanstva koji su mu se svidjeli s, tada, suvremenim stoicizmom-poganstvom), a koji ju je koristio da bi preveo grčki pojam homoousios. "Consubstantial" opisuje odnos između božanskih Osoba kršćanskog Trojstva i konstatira da je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti "od jedne supstance" po tome što je Sin "stvoren" prije svakog vremena "ili "vječnosti" od Očevog vlastitog bića, od kojega Duh, također, "nastavlja" u vječnosti. Na latinskom jeziku to je termin za homoousios.
  14. Diodor Tarsuski (engleski). newadvent.org pristupljeno 21. ožujka 2018.
  15. Diodor Tarsuski (engleski). newadvent.org pristupljeno 21. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koptske pape Aleksandrije
Prethodnik
Petar I. Aleksandrijski
Aleksandrijske pape
380./381. - 385. AD.
Nasljednik
Teofil I. Aleksandrijski