Dora (natjecanje)

Izvor: Wikipedija
Dora
Logotip Dore 2023.
Poznata i kao
Hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije
Crovizija
Hrvatski televizijski festival
Formatnatjecateljski
Žanrzabavno-glazbeni
SmislioKsenija Urličić
Voditelj(i)Vidi popis voditelja
Skladatelj glazbeDuško Mandić
Država Hrvatska
Jezikhrvatski
Broj emisija25 (natjecanja)
Prikazivanje
TV kućaHRT
Prva emisija22. veljače 1992. (u sklopu Sedme noći)
28. veljače 1993. (kao HTF)
12. ožujka 1995. (kao Dora)

Dora ili Hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije hrvatska je televizijska glazbeno-natjecateljska emisija putem koje se odabire pjesma koja će predstavljati Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. Emisija se prikazuje na HRT-u, obično u veljači ili ožujku, odnosno dva do tri mjeseca prije održavanja same Pjesme Eurovizije u svibnju. Naziv Dora za emisiju se koristi od 1995. godine, a prethodno se prikazivala pod imenima Crovizija (1992.)[1][2] i Hrvatski televizijski festival (1993. – 1994.).[3]

Uzimajući u obzir sve emisije od 1992. godine, Dora se do sada održala 25 puta. Nakon 20 održanih natjecanja između 1992. i 2011. godine, emisija se gasi, a HRT je od 2012. godine hrvatske predstavnike na Pjesmi Eurovizije birao interno, odnosno bez održavanja natjecanja. Nakon osam godina stanke, današnja Dora (često neslužbeno zvana i Povratnička Dora)[4][5] ponovno se održava od 2019. godine.[6]

Format emisije i način odabira pobjedničke pjesme varirao je kroz godine. Dora se načelno sastoji od nastupa natjecatelja nakon kojih slijedi prikaz bodova koje su njihove pjesme osvojile, a koji proizlaze iz glasova gledatelja i stručnog žirija. Izvođač s najviše osvojenih bodova proglašen je pobjednikom Dore te sa svojom pobjedničkom pjesmom predstavlja Hrvatsku na predstojećoj Pjesmi Eurovizije. Pobjednik Dore također osvaja i statuu Dore čiji je tvorac Ivica Propadalo.[7]

Doru je osmislila bivša urednica Zabavnog programa HRT-a Ksenija Urličić. Naziv emisije potječe od hrvatske skladateljice Dore Pejačević (1885. – 1923.). Emisija se kroz godine najčešće održala u Opatiji, a neke su se emisije održavale i u Zagrebu.

Format i pravila[uredi | uredi kôd]

Prijava na Doru[uredi | uredi kôd]

HRT obično raspisuje javni natječaj za nadolazeću Doru, u današnje vrijeme obično na jesen, na koji se mogu prijaviti glazbenici koji žele nastupati na Dori. Nakon isteka propisanog roka natječaja, HRT-ov stručni žiri preslušava prijavljene pjesme te odabire određeni broj pjesama koje prolaze u izbor. Ovisno o predviđenom formatu Dore, broj odabranih pjesama varirao je kroz godine; do sada je bilo odabrano najviše 34, a najmanje 14 pjesama koje su ušle u izbor. Stručni žiri obično odabire i rezerve u slučaju odustajanja ili nemogućnosti nastupa nekih od natjecatelja koji su prošli u izbor.

Izvođači i njihove prijavljene pjesme moraju slijediti ista pravila koja vrijede i na Pjesmi Eurovizije. Prijavljena pjesma ne smije biti pjesma koje je otprije objavljena ili javno izvođena, može trajati najviše 3 minute, a izvođač pjesme ne smije biti mlađi od 16 godina te mora raspolagati autorskim pravima pjesme koju prijavljuje.[8][9]

Nastup na Dori[uredi | uredi kôd]

Sukladno pravilima Pjesme Eurovizije, natjecatelji svoje pjesme na Dori izvode koristeći vokal uživo u emisiji koja se prikazuje uživo na programu HRT-a. U nastupu može sudjelovati najviše šestero osoba, a zabranjuje se korištenje živih životinja te promoviranje političkih ili drugih neprikladnih tema i poruka koje mogu narušiti ugled natjecanja.[8][9]

Nakon izvedba svih natjecatelja, otvaraju se linije za glasanje gledatelja koji svoj glas mogu uputiti putem telefonskih poziva ili SMS poruka. Zatim slijedi prikazivanje glasova stručnog žirija i gledatelja. Izvođač s najviše osvojenih bodova proglašen je pobjednikom.

Povijest Dore[uredi | uredi kôd]

1992.: Crovizija[uredi | uredi kôd]

Prvi hrvatski nacionalni odabir pjesme za Pjesmu Eurovizije održao se 22. veljače 1992. godine pod nazivom Crovizija. Pobjednik Crovizije bila je grupa Magazin sa pjesmom "Aleluja", no radi tehničkih problema oko pristupanja EBU-u Magazin nije nastupao na Pjesmi Eurovizije 1992. te se tako prvo eurovizijsko sudjelovanje Hrvatske kao samostalne države odgodilo za 1993. godinu.[1][2]

1993. – 1994.: Hrvatski televizijski festival[uredi | uredi kôd]

Hotel Kvarner u Opatiji, mjesto održavanja većine izdanja Dore od 1993. do 2010. godine

Hrvatski televizijski festival (HTF) prvi se puta održao 28. veljače 1993. godine, a bio je koncipiran kao svojevrsni nasljednik Opatijskog festivala.[3] HRF se stoga održao u Opatiji i to u Kristalnoj dovrani Hotela Kvarner. Opatija je i ubuduće služila kao mjesto održavanja većine hrvatskih izbora za Pjesmu Eurovizije. Na natječaj prvog HRF-a prijavile su se 134 pjesme, a 15 ih je prošlo u izbor. O odabiru pobjednika odlučivao je isključivo stručni žiri iz 11 hrvatskih gradova. Grupa Put pobjedila je s pjesmom "Don't Ever Cry" i sudjelovanjem na Pjesmi Eurovizije 1993. postala prvi hrvatski eurovizijski predstavnik.[3]

HTF se održao i 1994. godine s prijavljenih 231 pjesama.[10] Pobjedu je odnio Toni Cetinski sa pjesmom Nek' ti bude ljubav sva.[10]

1995. – 2011.: Dora[uredi | uredi kôd]

Hrvatski televizijski festival nastavlja se prikazivati kao i prethodne dvije godine, no pod novim nazivom Dora koji će se ubuduće koristiti za sve naredne emisije. Do 1997. godine, pobjedničku pjesmu birao je isključivo žiri, a od 1998. uveden je i televoting, odnosno gledatelji su po prvi puta mogli glasati za svoje favorite putem telefonskih poziva. Te je godine glasalo 20 stručnih žirija, a glasovi gledatelja (podijeljeni kao glasovi i žirija od 1 do 8 pa 10 i 20 bodova) računali su se kao tzv. „21. žiri. ”[11]

Neki od pobjednika Dora 1990-ih godina još danas drže rekord za najviši plasman Hrvatske na Pjesmi Eurovizije, a to su Maja Blagdan i Doris Dragović koje su 1996. i 1999. osvojile četvrto mjesto, te Danijela Martinović koja je 1998. osvojila peto mjesto.

Uz Doru 1999. prikazale su se i dvije posebne emisije Dore, prva u kojoj se birala najbolja dotadašnja pobjednička pjesma Dore, te druga, pod nazivom Pjevajmo Doru, u kojoj su tadašnji natjecatelji pjevali pjesme iz prethodnih izdanja emisije.[12] Dora 2003. postala je prvo izdanje emisije u kojemu su bile uvedene i dvije polufinalne večeri. Iste su godine isključivo gledatelji svojim glasovima birali pjesme koje će proći u finale.[13] Godinu dana kasnije, Dora 2004. bila je prva Dora u kojoj su se pjesme izvodile uz instrumentalnu matricu, za razliku od prethodnih izdanja na kojima je svirao orkestar.[14]

Dora 2010. bila je posljednja Dora u ovom razdoblju koja je pratila klasičan festivalski stil. S Dorom 2011. bio je uveden format reality showa koji se prikazivao od 22. siječnja do 5. ožujka 2011. godine. Kroz šest se emisija putem glasova gledatelja i stručnog žirija odlučivalo tko će od 150 kandidata na audiciji proći dalje u finalnu večer gdje će izvesti pjesme "Još ima nas", "Lahor" i "Stotinama godina". Žiri i gledatelji izabrali su pjesmu "Lahor" u izvedbi Darie Kinzer koja je u finalu pobijedila protiv Jacquesa Houdeka.[15]

Pobjednici Dore 2000-ih godina postizali su kontinuirano slabije rezultate na Pjesmi Eurovizije. Vanna je svojim nastupom na Pjesmi Eurovizije 2001. posljednja hrvatska predstavnica koja se plasirala u Top 10, a Hrvatska se 2007. godine po prvi puta nije kvalificirala u finale.[16] Dora je počela nailaziti na kritike medija zbog pada kvalitete natjecanja.[17][18] Iako je Zlatko Turkalj krajem 2011. godine najavio održavanje Dore 2012.,[19] emisija je bila otkazana zbog navodne nezainteresiranosti izvođača za sudjelovanjem.[20]

2012. – 2018.: Interni odabir[uredi | uredi kôd]

HRT je 2012. godine bez održavanja natjecanja odabrao Ninu Badrić kao predstavnicu Hrvatske na Pjesmi Eurovizije 2012.[21] Dana 18. veljače 2012. godine prikazala se emisija pod nazivom Dora 2012. - Idemo na Eurosong s Ninom u kojoj je bila predstavljena Ninina pjesma "Nebo."[22] Dora se nije održala niti 2013. godine kada je HRT interno odabrao Klapu s mora kao hrvatske predstavnike na Pjesmi Eurovizije 2013. Hrvatska se rad financijskih poteškoća i loših prethodnih rezultata povlači s Pjesme Eurovizije 2014. i 2015. godine,[23] a od 2016. do 2018. godine, predstavnici su ponovno odabrani interno bez održane Dore.

2019. – danas: Povratnička Dora[uredi | uredi kôd]

U listopadu 2018. godine, HRT potvrđuje da se Dora vraća nakon osmogodišnje stanke.[6] „Povratnička” Dora od 2019. do 2023. godine sastojala se od jedne finalne emisije godišnje, a održavala se u Dvorani Marino Cvetković u Opatiji. Iako se Dora održala 2020. godine, njezin pobjednik Damir Kedžo nije nastupao na Pjesmi Eurovizije 2020. koja je bila otkazana radi pandemije koronavirusom. Dora 2024. će se održati u Zagrebu, a ponovno će se uvesti i dvije polufinalne večeri.[24]

Statua Dore[uredi | uredi kôd]

Statuu Dore, čije je tvorac Ivica Propadalo oko skulpture angažirala Marija Nemčić i pitala za pomoć jer joj se tadašnja verzija statue, staklena kugla s ugraviranim granicama Hrvatske, nije sviđala. Pa je tako Propadalova ideja nastala nakon njihove večere uz tadašnju ravnateljicu Dore, Kseniju Urličić i tada bivšim urednikom HRT-ovog informativnog programa, Mirosalavom Lilićem. Za kreaciju statue Propadala su nadahnuli Gospa Sinjska i paška čipka.[7]

Naime na Hrvatskom televizijskom festivalu 1993. nije se dodijelila statua Dore, nego je to bila vaza od stakla sa natpisom "Dora".[25] Prva statua je nastala 1994. godine, početna ideja bila je da izliju statuu od stakla ali kako nisu imali dovoljno vremena napravili su je od aluminija. Takve statue dodijelile su se pobijednicima HTF-a 1994. Prvu staklenu Doru primili pobijednici Dore 1995., sastav Magazin i Lidija sa pjesmom "Nostalgija".

Pregled Dore[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Hrvatska na Pjesmi Eurovizije
Dora Broj
emisija 		Broj
sudionika 		Nadnevak
održavanja 		Mjesto
održavanja 		Pobjednik Pjesma
1992. 1 16 22. veljače 1992. Studio 7 HRT-a,
Zagreb 		Magazin Aleluja
1993. 1 15 28. veljače 1993. Hotel Kvarner,
Opatija 		Put Don't Ever Cry
1994. 1 21 20. ožujka 1994. Tony Cetinski Nek' ti bude ljubav sva
1995. 1 20 12. ožujka 1995. Magazin i Lidija Nostalgija
1996. 1 20 3. ožujka 1996. Maja Blagdan Sveta ljubav
1997. 1 20 9. ožujka 1997. E.N.I. Probudi me
1998. 1 20 6. ožujka 1998. Danijela Martinović Neka mi ne svane
1999. 1 24 7. ožujka 1999. Studio 7 Jadran Filma,
Zagreb 		Doris Dragović Marija Magdalena
2000. 1 26 19. veljače 2000. Hotel Kvarner,
Opatija 		Goran Karan Ostani
2001. 1 20 4. ožujka 2001. Studio 11 HRT-a,
Zagreb 		Vanna Strongs of My Heart
2002. 1 20 10. ožujka 2002. Zagrebački velesajam,
Zagreb 		Vesna Pisarović Everything I Want
2003. 3 24 7. – 9. ožujka 2003. Ljetna pozornica,
Opatija 		Claudia Beni Više nisam tvoja
2004. 3 24 12. – 14. ožujka 2004. Hotel Kvarner,
Opatija 		Ivan Mikulić You Are The Only One
2005. 3 18 3. – 5. ožujka 2005. Studio 10 HRT-a,
Zagreb 		Boris Novković Vukovi umiru sami
2006. 3 34 2. – 4. ožujka 2006. Hotel Kvarner,
Opatija 		Severina Moja štikla
2007. 3 34 1. – 3. ožujka 2007. Dragonfly i Dado Topić Vjerujem u ljubav
2008. 2 14 22. – 23. veljače 2008. Kraljevi ulice i 75 Cents Romanca
2009. 2 16 27. – 28. veljače 2009. Igor Cukrov Lijepa Tena
2010. 2 16 5. – 6. ožujka 2010. Feminem Lako je sve
2011. 6 24 22. siječnja – 5. ožujka 2010. Studio 10 HRT-a,
Zagreb 		Daria Kinzer Celebrate
2019. 1 16 26. veljače 2019. dvorana Marino Cvetković,
Opatija 		Roko Blažević The Dream
2020. 1 16 29. veljače 2020. Damir Kedžo Divlji vjetre
2021. 1 14 13. veljače 2021. Albina Tick-Tock
2022. 1 14 19. veljače 2022. Mia Dimšić Guilty Pleasure
2023. 1 18 11. veljače 2023. Let 3 Mama ŠČ!
2024. 3 24 22. – 25. veljače 2024. HRT studio Anton Marti,

Zagreb

Baby Lasagna Rim Tim Tagi Dim

Voditelji[uredi | uredi kôd]

Od 1993. godine, natjecanje za pjesmu Eurovizije vodilo je ukupno 38 voditelja. Najviše je puta natjecanje vodio Duško Ćurlić, čak njih 12, a slijedi ga Mirko Fodor sa 10 natjecanja.

Izdanje Voditelji
HTF 1993. Sanja Doležal, Frano Lasić, Ljudevit Grgurić-Grga
HTF 1994. Daniela Trbović i Mirko Fodor
Dora 1995.
Dora 1996. Daniela Trbović i Ljudevit Grgurić-Grga
Dora 1997. Ljudevit Grgurić-Grga
Dora 1998. Daniela Trbović-Vlajki i Ljudevit Grgurić-Grga
Dora 1999. Vlatka Pokos i Oliver Mlakar
Dora 2000. Vlatka Pokos i Marko Rašica
Dora 2001. Bojana Gregorić i Duško Ćurlić
Dora 2002.
Dora 2003. Ljiljana Vinković i Mirko Fodor (1. polufinalna večer)
Karmela Vukov-Colić i Davor Meštrović (2. polufinalna večer)
Daniela Trbović-Vlajki i Duško Ćurlić (finalna večer)
Dora 2004. Tihana Zrnić i Duško Ćurlić (1. polufinalna večer)
Barbara Radulović i Duško Ćurlić (2. polufinalna večer)
Barbara Radulović, Tihana Zrnić i Duško Ćurlić (finalna večer)
Dora 2005. Duško Ćurlić i Robert Ferlin (glavna pozornica)
Mirko Fodor i Zlatko Turkalj (soba za izvođače)
Dora 2006. Duško Ćurlić, Mirko Fodor i Emilija Kokić (1. polufinalna večer)
Duško Ćurlić, Mirko Fodor i Vesna Pisarović (2. polufinalna večer)
Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Emilija Kokić i Vesna Pisarović (finalna večer)
Dora 2007. Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Iva Šulentić i Nikolina Pišek (1. polufinalna večer)
Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Barbara Štrbac i Iva Jerković (2. polufinalna večer)
Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Iva Jerković, Nikolina Pišek, Barbara Štrbac i Iva Šulentić (finalna večer)
Dora 2008. Duško Ćurlić, Nikolina Pišek i Lana Jurčević (polufinalna večer)
Duško Ćurlić, Nikolina Pišek, Lana Jurčević i Mirko Fodor (finalna večer)
Dora 2009. Duško Ćurlić i Nevena Rendeli (polufinalna večer)
Duško Ćurlić i Daniela Trbović (finalna večer)
Ida Prester i Iva Šulentić (finalna večer, soba za izvođače)
Dora 2010. Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Nevena Rendeli i Mila Horvat
Ida Prester i Iva Šulentić (soba za izvođače)
Dora 2011. Aleksandar Kostadinov, Leona Paraminski i Monika Lelas
Dora 2019. Mirko Fodor, Jelena Lešić i Iva Šulentić
Dora 2020. Duško Ćurlić, Mirko Fodor, Zlata Mück Sušec i Doris Pinčić Rogoznica
Dora 2021. Barbara Kolar, Jelena Lešić, Doris Pinčić i Daniela Trbović
Dora 2022. Duško Ćurlić, Franka Batelić i Elizabeta Brodić
Dora 2023. Mirko Fodor, Marko Tolja i Mario Lipovšek Battifiaca
Dora 2024. Duško Ćurlić, Maja Ciglenečki i Anja Cerar

Šefovi hrvatske eurovizijske delegacije[uredi | uredi kôd]

Godina Šefovi
1993. – 2000. Ksenija Urličić
2001. – 2015. Aleksandar "Aco" Kostadinov
2016. Željko Mesar
2017. – 2018. Tomislav Štengl
2019. Željen Klašterka
2020. – 2021. Uršula Tolj
2022. – danas Tomislav Štengl

Kontroverze[uredi | uredi kôd]

Dora 2021.[uredi | uredi kôd]

Izdanje Dore za 2021. godinu je imalo nekoliko kontroverzi o kojima su izvijestili brojni mediji. Već u pripremama prošlogodišnji pobjednik je odustao od uobičajenog nastupa na otvaranju zbog navodnog ultimatuma.[26][27] Navode se i neslaganja voditeljica,[28] propusti žirija,[29] ali i problemi oko pojedinih pjesama[30] i izvođača,[31][32] te njihova tretmana.[33]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b PRVIH DESET GODINA DORE: LOŠE, GORE, NAJGORE. ziher.hr. 11. veljače 2023. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  2. ↑ a b Kedžo nije jedini! Evo tko je još trebao predstavljati Hrvatsku na Eurosongu, ali na natjecanje nije otišao. showbuzz.dnevnik.hr. 18. svibnja 2021. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  3. ↑ a b c 1993. – Opatija (HTF). eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  4. ↑ Otkrivamo tko se sve prijavio na Doru. eurosong.hr. 13. siječnja 2019. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  5. ↑ Dora 2024. se neće održati u Opatiji! "Rekli su nam da nisu u mogućnosti….". novilist.hr. 29. prosinca 2023. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  6. ↑ a b HRT potvrdio? – "Dobro nam došla, Dora 2019.!". eurosong.hr. 30. listopada 2018. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  7. ↑ a b Ivica Propadalo: 'Za statuu Dore nadahnula me Sinjska Gospa, a ne Ksenija'. Jutarnji list. 27. veljače 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. lipnja 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2024.
  8. ↑ a b Pravila za izbor hrvatskog predstavnika i pjesme za pjesmu Eurovizije - "Dora 2023.". magazin.hrt.hr. 29. rujna 2022. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  9. ↑ a b Pravila natjecanja Dora 2024 (PDF). api.hrt.hr. 12. rujna 2023. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  10. ↑ a b 1994. – Opatija (HTF). eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  11. ↑ 1998. – Opatija. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  12. ↑ 1999. – Zagreb. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  13. ↑ 2003. – Opatija. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  14. ↑ 2004. – Opatija. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  15. ↑ 2011. – Zagreb. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  16. ↑ Pregled Hrvatske na Pjesmi Eurovizije. eurosong.hr. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  17. ↑ Zvijezde su pobjegle, ostao tek talent show. jutarnji.hr. 26. veljače 2010. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  18. ↑ Video - Dora 2009: Feminnemke u suzama, Green room nikad dosadniji. index.hr. 1. ožujka 2009. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  19. ↑ Novi format Dore 2012. eurosong.hr. 21. studenoga 2011. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  20. ↑ Saznajemo: Planirana Dora zbog nezainteresiranosti otkazana. eurosong.hr. 9. siječnja 2012. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  21. ↑ Nina je dobar izbor, a ni s Rozgom ne bi pogriješili. tportal.hr. 11. siječnja 2012. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  22. ↑ Dora 2012 - Idemo na Eurosong s Ninom: prijenos. tvporfil.com. 2012. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  23. ↑ Hrvatska 2014. godine ne ide na Eurosong!. vecernji.hr. 19. rujna 2013. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  24. ↑ Dora, trodnevni glazbeni spektakl. magazin.hrt.hr. 9. siječnja 2024. Pristupljeno 17. siječnja 2024.
  25. ↑ RIJEŠEN MISTERIJ ZALOŽENE DORE Cijela estrada pokušavala je doznati tko je htio prodati glazbenu nagradu, a onda je Propadalo okončao 'potragu'. Jutarnji list. 23. rujna 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2020. Pristupljeno 18. siječnja 2024.
  26. ↑ Kedžo reagirao na odluku da ne otvara Doru: 'S HRT-a je stigao ultimatum, ne pristajemo na to'. 24sata.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  27. ↑ Kedžo neće nastupiti na Dori: Nakon svega ružnog odlučili smo sačuvati dostojanstvo. index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  28. ↑ Twitter je pun komentara o voditeljicama Dore: "Očito je da se ne podnose". index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  29. ↑ Greška tijekom glasanja žirija iz Šibenika, Barbara Kolar reagirala. index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  30. ↑ Tviteraši se sprdaju s nastupom Tonyja Cetinskog: "Poželim si cijepiti mamu". index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  31. ↑ Jutarnji list – Opatijom proširena vijest o lažiranju testa na koronu: Jedna pjevačica ostala bez plesne trupe. jutarnji.hr. 12. veljače 2021. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  32. ↑ Problemi u Opatiji: Vucina kći na Doru mora sama, plesačima zabranjeno sudjelovanje. index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
  33. ↑ Nina Kraljić u suzama nakon Albinine pobjede: Sve smo znali, ne uzrujavajte se. index.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dora (natjecanje)
v • u
Dora
popis pjesama • pobjednici • voditelji
1990.-te
1992. • 1993. • 1994. • 1995. • 1996. • 1997. • 1998. • 1999.
2000.-te
2000. • 2001. • 2002. • 2003. • 2004. • 2005. • 2006. • 2007. • 2008. • 2009.
2010.-te
2010. • 2011. • 2019.
2020.-te
2020. • 2021. • 2022. • 2023. • 2024.
Povezano
v • u
Države na Pjesmi Eurovizije
Aktivne
Neaktivne
Bivše
Neuspjeli pokušaji
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dora_(natjecanje)&oldid=6876072"