Milan Rakovac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Milan Rakovac
Milan Rakovac.jpg
Milan Rakovac u Kopru 2012.
Rođenje 12. prosinca 1939.
Zanimanje književnik
Period pisanja druga polovica 20. st, početak 21. st.
Književne vrste proza, poezija, publicistika
Teme Istra nakon 2. svjetskog rata

Milan Rakovac (Rakovci kraj Poreča, 12. prosinca 1939.), hrvatski književnik, publicist i prevoditelj. Djela su mu prevođena na talijanski, engleski, njemački, slovenski i ukrajinski.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Rakovcima kraj Poreča 1939. godine. Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u Puli i Zagrebu.[1] Završio je Vojnopomorsku akademiju u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnaša određene političke dužnosti u Puli i Rijeci. Dvije godine bio je glavni urednik pulskih dnevnih novina Glasa Istre (1973.-1975.). Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Svojedobno, od prvih dana utemeljenja, vrlo aktivan u Čakavskome saboru gdje aktivno djeluje u radu tijela i katedri na raznim dužnostima.[2]

Član Društva hrvatskih književnika, od 1980. godine,[2] te Hrvatskog društva pisaca i Matice hrvatske.[1]

Notiran u Hrvatskome leksikonu II (Zagreb, 1997.).

Živi u Zagrebu. Radio je kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Sudjeluje u književnim događanjima i krugovima u Zagrebu, Istri, Trstu, Sloveniji, Beogradu i drugdje, održavajući veze i razmjene među književnim i društvenim krugovima. Na njegovu je inicijativu 2000. godine osnovan Forum Tomizza, koji se održava u Umagu, Kopru i Trstu, promičući društveni i kulturalni dijalog u pograničnom prostoru slavenskog, romanskog i germanskog kulturnog kruga. Projekt se oslanja na život i djelo književnika Fulvija Tomizze (Materada, 1935.- Trst, 1999.), vezanog uz istarski, koparski i tršćanski krug.[3]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

U romanima i pripovijetkama oblikuje osobitu narativnu strukturu služeći se pri tom amalgamom koji je neobična mješavina književnoga standarda i čakavsko-talijansko-englesko-njemačkih dijalektalnih ili govornih izraza.

U romanu "'Riva i druži" (Zagreb, 1983.) složenim, eruptivnim jezikom i fragmentiranom formom prikazuje kompleksno novo doba koje nastupa pripajanjem Istre Hrvatskoj 1945., dolaskom Saveznika u Pulu, i masovnim odlaskom građanskog talijanskog stanovništva iz Pule u idućim godinama. Roman se temelji na autobiografskim elementima. Radnja je smještena u Pulu, manjim dijelom u Rakovčevo rodno selo pored Poreča u kojem je proveo rano djetinjstvo, te Zagreb. Pripovijest teče iz vizure dječaka Grga, koji s majkom i mlađim bratom dolazi u Pulu nakon što su u partizanskom ustanku izgubili oca. Dječak svjedoči turbulentnim događanjima i o njima pripovijeda na čakavskom dijalektu zapadne Istre, koji se miješa sa standardnim hrvatskim jezikom, istrovenetskim dijalektom na kojem se odvijaju brojni dijalozi, i drugim idiomima. Značajan dio proznog tkiva su citati iz hrvatskih i talijanskih novina onoga vremena. U 'Riva i druži Rakovac prikazuje sudar starih i novih svjetova, ruralnog slavenskog iz kojeg i sam potječe, i urbanog talijanskog koji nakon 1945. napušta zavičaj u kojem je stoljećima živio. Roman je nakon prvog zagrebačkog izdanja doživio još dva izdanja u Puli (1984. i 1995.)[4] Nakon objave je bio u užem izboru za nekoliko važnih nagrada u konkurenciji knjiga iz čitave Jugoslavije.[5] Naslov potječe od talijanskog izraza "Arriva i drusi", što u prijevodu znači "stižu drugovi". U nekim se varijantama bilježi i kao "'Riva i druxi", pri čemu se hrvatski glas "ž" u talijanskom pismu bilježi grafemom "x". Po njemu je 2008. u Istarskom narodnom kazalištu postavljena istoimena predstava.[6]

Suautor u nekoliko grafičko-pjesničkih mapa, npr. sa slikarima Milanom Legovićem (Kus kamika, Pula, 1982.), Ivanom Obrovcem (Istarski rukopisi – Caligrafie istriane, 1998.) itd. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i sl. – primjerice, Zvane Črnje i Ive Mihovilovića (Korablja začinjavca, Rijeka, 1969.), Milorada Stojevića (Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Rijeka, 1987.), Mirjane Strčić (Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća – Istarska pjesmarica, Pula, 1989.), Borisa Biletića (I ča i što i kaj – iz suvremene hrvatskoistarske lirike, Pula, 1997.), Daniela Načinovića (Priče iz Istre – hrvatski pripovjedači XX. stoljeća, Pula, 1999.); u izborima Osamljenik (Zagreb, 1993.) i Europa erlesen – Istrien (Klagenfurt/CelovecAustrija, 1998.) i dr.

Njegova djela prevođena su na talijanski, njemački, engleski, ukrajinski i slovenski jezik.[1] Nekoliko je njegovih pjesama uglazbljeno. Samostalno ili u suautorstvu pisac je tekstova u više monografija na hrvatskome i/ili stranim jezicima. Bio je članom više uredništava (edicije "Istra kroz stoljeća", časopisa “Istra” i “Nova Istra”). Godine 2015. su mu u izdanju VBZ-a izašla "Izabrana djela" u četiri sveska.[5]

Godine 2011. Istarski ogranak DHK iz Pule objavio je knjigu "Književni portret: Milan Rakovac" (142 str + DVD u trajanju od 90 min.), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o književniku, naslovnice svih knjiga, obiteljske fotografije i snimak intervjua sa spisateljem (iz 2010.).

Prevoditelj[uredi VE | uredi]

S talijanskoga jezika preveo je roman Bolji život Fulvija Tomizze (Pula-Rijeka, 1980.), dokumentarnu knjigu Izbrisani identitet Paola Parovela (Pazin, 1993.) i studiju Jadranski iredentizam Angela Vivantea (Zagreb, 2002.).

Radio i TV[uredi VE | uredi]

Autor nekoliko kulturološko-povijesnih ogleda emitiranih na Trećemu programu Hrvatskoga radija. Napisao je scenarije za televizijski film Grgo gre u Pazin (Televizija Zagreb, 1983.; redatelj: Vladimir Fulgosi) i igrani film Na istarski način (Adria film, Zagreb 1986.; redatelj: Vladimir Fulgosi).

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1963.: Prva nagrada za zbirku pjesama, natječaj, Pula.[1]
  • 1986.: Prva nagrada za pripovijest, Međunarodni skup, Portorož.[1]
  • 2007.: Treća nagrada za dramski tekst Marin Držić.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Joakim Rakovac (životopis), Narodna armija, Beograd, 1977.
  • Rušnjak, 35 godina: 1943-1978. (suautor Drago Orlić) (monografija), 30 dana, Poreč, 1979.
  • Priko Učke (poezija, eseji, putopisi, zapisi), "Istra kroz stoljeća" (II. kolo, knj. 12), Čakavski sabor–Istarska naklada–Otokar Keršovani, Pula–Rijeka, 1980.
  • Sik (pjesme), Otokar Keršovani, Rijeka, 1980.
  • 'Riva i druži ili, caco su nassa dizza (roman), Globus, Zagreb, 1983. (2. izmij. izd., Istarska naklada, Pula, 1984., pogovor Alda Klimana: “Fantazmagorični svijet stvarnosti”).
  • Haluj ili Sunce je ditesino zlatno (roman, sv. sadrži i scensku igru Politeama ili lokalno-globalni patatrac), Istarska naklada, Pula, 1986.
  • Sliparija (roman), Jugoart, Zagreb, 1986.
  • Snovid (roman), Naprijed, Zagreb, 1987.
  • Hrvatska (fotomonografija, fotografije: Branko Babić), Motovun, 1987.
  • Narodni heroj Đusepe Budičin Pino (životopis), Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1988.
  • Istragram: štorije i uganke (kratke priče), Areagrafika, Zagreb, 2000.
  • Sliparija (obnovljeno), Istra kroz stoljeća, Pula, 2004.
  • Cha for kids: pismarica ditinjska, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
  • La Triestina (roman), Rijeka, 2006.
  • Kvarnerski otočni lucidar, Dom i svijet, Zagreb, 2006.
  • Besida priletuća (poezija), DHK, Zagreb, 2009.
  • Sinovi Istre (eseji), IO DHK, Pula, 2009.
  • Lac i škriljak (esej o lovstvu), Poreč, 2012.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Hrvatsko društvo pisaca: Rakovac Milan, preuzeto 2. srpnja 2012.
  2. 2,0 2,1 Istrapedia: Rakovac, Milan, preuzeto 2. srpnja 2012.
  3. Istrapedia, Forum Tomizza (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
  4. Boris Biletić, U zagrljaju velike povijesti, (pogovor), iz Milan Rakovac, 'Riva i druži, C.A.S.H., Pula, 1995., ISBN 953-6250-03-9
  5. 5,0 5,1 Davor Mandić, Milan Rakovac: Zapadnjački svijet je na rubu ponora i spreman je skočiti, Novi list, Rijeka, 21. prosinca 2015. (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
  6. Andrija Tunjić, Razgovor: Milan Rakovac, književnik, Vijenac br. 370, Matica hrvatska, Zagreb, 8. svibnja 2008. (pristupljeno 30 prosinca 2017.)