Faruk Šehić

Izvor: Wikipedija
Faruk Šehić
Rođenje 14. travnja 1970.
Bihać,[1][2]/Bosanska Krupa[3], BiH
Zanimanje književnik, novinar
Period pisanja 1998. -
Književne vrste poezija, proza, esej
Važnija djela
  • :::Knjiga o Uni
Nagrade
Portal o životopisima

Faruk Šehić (Bihać,[1][2]/Bosanska Krupa[3] 14. travnja 1970.) bosanskohercegovački je književnik i novinar.[1] Dobitnik je Nagrade Europske unije za književnost za prozno djelo Knjiga o Uni 2013. godine.[2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Bihaću, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju školu završio je u Bosanskoj Krupi, a studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Sarajevu.[2][3] Nakon studija, u vrijeme izbijanja velikosrpske agresije na BiH, postaje pripadnik 5. korpusa Armije BiH. U korpusu je služio vojsku od 1992. do 1995.[3] Jednom je bio teško ranjen. Rat završava u činu poručnika. Poeziju, prozu, eseje te likovne i književne kritike objavljuje od 1998. godine.[2][3]

Književna kritika ga smatra jednim od najdarovitijih mlađih pisaca iz Bosne i Hercegovine, i predvodnikom tzv. pregažene generacije.[4] Njegove knjige Hit depo (poezija), Pod pritiskom (kratke priče) i Transsarajevo (poezija) objavljivanje su u više izdanja.[4] Član je Društva pisaca BiH i P.E.N. Centra u BiH. Radi kao novinar i kolumnist u sarajevskom magazinu BH Dani.[2] Trenutno živi i radi u Sarajevu.[1]

Djela su mu prevedena na francuski, mađarski, poljski, engleski, hrvatski i talijanski jezik.[3]

Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[5][6][7]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Pjesme u nastajanju, poezija (Omnibus, Sarajevo, 2000.)
  • Hit depo, poezija (Buybook, Sarajevo, 2003.)
  • Pod pritiskom, kratke priče (Zoro, Sarajevo - Zagreb, 2004.) ISBN 9789536296323
  • Transsarajevo, poezija (Durieux, Zagreb, 2006.)
  • Transsarajevo, poezija (Branka Vuković, Beograd, 2007.)
  • Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, reader (Durieux, Zagreb, 2007)
  • Hit depo, poezija (Omnibus, Sarajevo, 2008.) ISBN 9789958777295
  • Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, reader (Buybook, Sarajevo, 2008)
  • Street epistles/Ulične poslanice, poezija, dvojezični izbor (Treći trg, Beograd, 2009.)
  • Abzeichen aus Fleisch, poezija, dvojezični izbor (Edition Korrespondenzen, Beč, 2011.). ISBN 978-3902113870
  • Хит депо, poezija (Македонсқа реч, Skoplje, 2011.)
  • Knjiga o Uni, roman (Buybook, Sarajevo, 2011.). ISBN 9789958301322
  • Moje rijeke, poezija (Buybook, Sarajevo, 2014) ISBN 9789958302138
  • Priče sa satnim mehanizmom (Predapokaliptični sevdah), kratka proza, (Buybook, Sarajevo, 2018) ISBN 978-9958-30-395-1

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e Faruk Šehić - Istros Books  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. ožujka 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 15. svibnja 2016. (engl.)
  2. ↑ a b c d e f Faruk Šehić - Dobitnik nagrade Europske unije za književnost. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2014. Pristupljeno 16. svibnja 2016., euprizeliterature.eu, pristupljeno 15. svibnja 2016. (engl.)
  3. ↑ a b c d e f Faruk Šehić, Moje rijeke, dominovic.hr, pristupljeno 15. svibnja 2016.
  4. ↑ a b c Ladislav Tomičić, Faruk Šehić: Da se mene pita zabranio bih mudre misli, novilist.hr - mrežno izdanje novina Novi list, objavljeno 10. ožujka 2013., pristupljeno 15. svibnja 2016.
  5. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 27. ožujka 2024. Alt URL.
  6. ↑ P.E.N. 27. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku. P.E.N. BiH. Sarajevo. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 27. ožujka 2024.
  7. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 27. ožujka 2024.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Nagrada Meša Selimović (Tuzla)
Marinko Koščec (2002.) • Irfan Horozović (2003.) • Ivica Đikić (2004.) • Ognjen Spahić (2005.) • Sanja Domazet (2006.) • Miljenko Jergović (2007.) • Mirko Kovač (2008.) • Bekim Sejranović (2009.) • Mirjana Đurđević (2010.) • Ludwig Bauer (2011.) • Faruk Šehić (2012.) • Milorad Popović (2013.) • Ivan Lovrenović (2014.) • Filip David (2015.) • Slobodan Šnajder (2016.) • Andrej Nikolaidis (2017.) • Semezdin Mehmedinović (2018.) • Senka Marić (2019.) • Ivana Bodrožić (2020.) • Damir Karakaš (2021.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Faruk_Šehić&oldid=6913870"