Hercegovački pašaluk

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hercegovački pašaluk
Eyālet-i Hersek(tur.)
pašaluk Osmanskog Carstva
Blank.png
1833. – 1851. Blank.png
Lokacija Hercegovačkog pašaluka
Glavni grad Mostar
Jezik/ci službeni: turski
govorni: hrvatski jezik
Politička struktura pašaluk Osmanskog Carstva
Povijest Novi vijek
 - uspostavljena 1833.
 - ukinuta 1851.

Hercegovački pašaluk je bio osmanska provincija od 1833. do 1851. Prijestonica mu je bio Mostar.

Hercegovački sandžak[uredi | uredi kôd]

Prvobitno je formiran hercegovački sandžak 1470. kao provincija Osmanlijskog carstva, sa sjedištem u Foči. Prijestonica sandžaka je kasnije premještena u Pljevlju (turski naziv Taslidža). Hercegovački sandžak je bio dio Rumelijskog ejaleta, a kasnije postaje dio Bosanskog pašaluka.

Hercegovački pašaluk (ejalet)[uredi | uredi kôd]

Hercegovački sandžak je 1833. odvojen od Bosanskog pašaluka i dobio je u status pašaluka. Tada je Ali-paša Rizvanbegović, rođeni Hercegovac, postao poluneovisni vladar (vezir) novoformiranog pašaluka. Nakon njegovog svrgavanja 1851., Hercegovački pašaluk je ukinut i ponovno osnovan sandžak koji je spojena s Bosanskim pašalukom, kome je sjedište premješteno iz Travnika u Sarajevo.

Hercegovački pašaluk sastojao se iz sljedećih kapetanija: Prijepolje, Taslidža s Kolašinom i Šaranci s Drobnjakom, Čajniče, Nevesinje, Nikšić, Ljubinje-Trebinje, Stolac, Počitelj, Blagaj, Mostar, Duvno i polovina Konjica koja je s južne strane Neretve.[nedostaje izvor]

Hercegovački pašaluk (vilajet) (1875. – 1877.)[uredi | uredi kôd]

Od kraja 1875. do početka 1877., za vrijeme Hercegovačkog ustanka ponovno je formiran pašaluk.[1] Nakon Hercegovačkog ustanka osmanske vlasti nisu imale punu kontrolu nad Hercegovinom. Nemogućnost kontrole vlasti u Hercegovini i dijelovima Balkana potakla je sazivanje Berlinskog kongresa gdje su Austro-Ugarskoj na upravu dodijeljene Hercegovina i Bosna.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pavet de Courteille, Abel. 1876. État présent de l'empire ottoman (francuski). J. Dumaine. str. 91-96

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]