Julije Njikoš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Julije Njikoš
Rođen/a 9. travnja 1924.
Umro/umrla 28. listopada 2010.
Zagreb
Žanr/ovi slavonska narodna glazba, etno glazba
Zanimanje skladatelj, dirigent, melograf, muzikolog
Instrument tamburica
Djelatno razdoblje 1936. - 2010.
Nagrade
dobitnik brojnih nagrada i priznanja
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Julije Njikoš (Osijek, 9. travnja 1924. - Zagreb, 28. listopada 2010.), bio je hrvatski skladatelj, melograf, glazbeni organizator i doajen hrvatske tamburaške glazbe.

Utemeljitelj je Tamburaškog orkestra Radio Osijeka te Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe[1]. Godine 1951. postaje urednik narodne glazbe na Radio Osijeku. Kao skladatelj napisao je mnoga djela za instrumentalne sastave i zborove, solo popijevke te narodne i dječje igrokaze. Posebno poglavlje u njegovoj karijeri predstavljao je rad na istraživanju nacionalne baštine i tradicijskih pjesama gdje je tijekom više od sedamdeset godina istraživačkog rada zapisao oko 4000 narodnih pjesama, kola i poskočica, kao i priča iz narodnog života[2]. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada.

Umro je 28. listopada 2010. godine u Zagrebu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Julije Njikoš rodio se 9. travnja 1924. godine u Osijeku gdje se školovao i učio glazbu[3]. Kasnije se školuje u Zagrebu. Još kao mali zavolio je tamburicu koja ga je pratila kroz čitavi život. Kao vrlo mladi tamburaš počeo je svirati u orkestru osječkih grafičara pod nazivom "Tipograf". Već 1936. godine, kao dvanaestgodišnjak postaje dirigent tamburaškog orkestra[4]. Od 1951. godine radio je kao urednik narodne glazbe i komentator na Radio Osijeku. Utemeljio je brojne emisije među kojima se posebno ističu one vezane uz rad amaterskih društava. Brojnim radioreportažama sačuvao je slavonsko-baranjski folklor. Ubrzo je osnovao Tamburaški orkestar Radio Osijeka te Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe[3].

Godine 1954. postaje dirigentom novoosnovanog tamburaškog orkestra u sklopu Slavonskog tamburaškog društva "Pajo Kolarić". Orkestar je nastupao na čitavom prostoru bivše države ali i pred hrvatskim iseljenicima diljem Europe, Kanade i Sjedinjenih Država. Njegovom inicijativom 1961. godine društvo "Pajo Kolarić" osniva Festival tamburaške glazbe u Osijeku, a Njikoš postaje predsjednik Programskog umjetničkog savjeta festivala i tu funkciju obnaša sve do svoje smrti[4]. Kao skladatelj napisao je brojna djela za tamburaške orkestre, a jedno vrijeme je radio i kao glazbeni kritičar, te novinar. Djela su mu najčešće bila povezana sa Slavonijom, a neka od njih su "Slavonska rapsodija", "O tamburici", "Podravska rapsodija", "Šokačkja predigra", "Baranjska rapsodija", "Bunjevačka grana" i brojna druga djela.

Osim skladateljskog rada veliki doprinos ima kao melograf i muzikolog. Tijekom svog dugogodišnjeg djelovanja (preko 70 godina) zapisao je oko 4000 narodnih pjesama, kola i poskočica, kao i priča iz narodnog života. Muzikološki rad je objavio u stručno obrađenih i likovno opremljenih knjigama poput "Kad zapiva pusta Slavonija" (1954.), "Slavonijo – zemljo plemenita" (1970.), "Pjesme i plesovi iz Baranje" (1974.), "Sa slavonskih sokaka" (1979.), "Sa slavonske ravni" (1986.) i drugima.

Bio je predsjednik radne grupe za narodnu glazbu na nacionalnoj televiziji bivše države (JRT) i član međunarodne asocijacije International Folk Music Council, koja djeluje pri UNESCO-u.

Zajedno sa svojom suprugom Verom Svobodom desetljećima je promicao hrvatsku pučku glazbenu tradiciju kontinentalne Hrvatske, a napose Slavonije[5].

Smrt[uredi VE | uredi]

Julije Njikoš preminuo je u Zagrebu 28. listopada 2010. godine nakon kratke i teške bolesti u 87. godini života. Posljednji ispraćaj održan je 3. studenog u 14:00 sati na Aninom groblju u Osijeku.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Svojim radom i djelom bio je dobitnik brojnih nagrada i priznanja.

Izvori[uredi VE | uredi]