Božo Potočnik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Božo Potočnik

Božo Potočnik.jpg

Ime u rodnom listu Božidar Potočnik
Poznat/a i kao Božo
Rođen/a 19. srpnja 1932.,
Zagreb, Hrvatska
Žanr/ovi folklor, narodna i zabavna glazba
Zanimanje glazbenik, dirigent, skladatelj, glazbeni pedagog
Instrument mandolina, tambura, narodna glazbala
Djelatno razdoblje 1950-ih do danas
Producentska kuća Jugoton
Aquarius Records
Angažman Ansambl LADO
Radiotelevizija Zagreb
Nagrade
Dvije diskografske nagrade Porin
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Božidar Potočnik (Zagreb, 19. srpnja 1932.), hrvatski je glazbenik, dirigent, skladatelj i glazbeni pedagog.

Glazbom se počinje baviti već u osmoj godini života, a od 1955. godine pristupa Ansamblu LADO u kojem svira više narodnih glazbala te vodi orkestar, a kasnije i zbor.[1] Godine 1966. zajedno s bratom Zlatkom utemeljuje vokalni nonet Ladarice,[2] a iste godine u sklopu tadašnje Televizije Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja.[3]

Od 1974. godine okreće se stvaranju folklornog programa u zemlji i inozemstvu, a od 1985. godine u Zagrebu vodi Glazbeni ansambl "Trešnjevka", u kojem piše i obrađuje narodnu i zabavnu glazbu.

Božo Potočnik svojim je radom uvelike utjecao na vrednovanje narodne glazbe u hrvatskoj kulturi, kao i njenu primjenu u ostalim glazbenim žanrovima.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Božo Potočnik rođen je 19. srpnja 1932. godine u Zagrebu. Godine 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij književnosti, a glazbom se počeo baviti u ranoj mladosti. U početku je bio samouk, a potkraj 2. svjetskog rata počinje sudjelovati u amaterskim tamburaškim i folklornim društvima.[5] Postaje članom novoosnovanog mandolinističkog orkestra u željezničarskom društvu "Vinko Jeđut", a zbog svog virtuoznog sviranja mandoline vrlo brzo pristupa omladinskom društvu "Joža Vlahović", u kojemu još svira i tambure. Kao gimnazijalac u željezničarskoj koloniji u Maksimiru osniva dječji mandolinistički orkestar i zbor. Na mandolini svira mnoge žanrove od jazza do izletničkih pjesama, ali zbog nedovoljne afirmacije toga glazbala prelazi na tamburu (bisernica).

Godine 1955. dolazi u folklorni ansambl "LADO", u kojemu svira više narodnih glazbala, te kasnije vodi orkestar i zbor. Još kao član ansambla "LADO" zajedno s bratom Zlatkom 1966. godine osniva vokalni nonet "Ladarice".[6] Za "Ladarice" obrađuje narodne popijevke i piše originalne skladbe, često s njima nastupa u radijskim i televizijskim emisijama, na festivalima i drugim priredbama te snima glazbene albume i glazbu za filmove.

Godine 1966. na Televiziji Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja, te dugoročno koncipira njezin rad. U 25 godina vođenja te Redakcije okupio je veliki broj suradnika iz čitave Hrvatske i ostvario oko 5000 emitiranja hrvatskog folklora i narodne kulture na svim televizijskim postajama bivše Jugoslavije i mnogima u inozemstvu. Realizirao je i brojne studijske emisije uživo, kao i serije poput "Večer za tamburu", "Male priče", "Raspuća", "Susret na žici" i druge. U tom je razdoblju kao gost-dirigent nekoliko godina vodio Tamburaški orkestar Radio Zagreba, s kojim je snimio mnogobrojne obrade narodnih pjesama, ali i popularnih zabavnoglazbenih uspješnica.

Godine 1974. intezivno se okreće inozemstvu i radu s hrvatskim iseljenicima. S ansamblom Duquesne University Tamburitzans iz Pittsburgha surađuje oko 20 godina. Više puta putuje u Australiju u Sydney, Melbourne, Perth, Wooloongong, Geelong i Adelaide, gdje pokreće nekoliko tamburaških orkestara i sviranju tambura podučava djecu hrvatskih iseljenika. Također kraće vrijeme djeluje u Mađarskoj i Kanadi (Toronto), dok je nekoliko desetljeća bio prisutan među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji.

Od 1985. godine vodi Glazbeni ansambl "Trešnjevka" iz Zagreba, u kojemu nastoji proširiti izvedbene mogućnosti tambure.

U svojoj karijeri obradio je više od 800 napjeva iz starijeg i novijeg folklornog naslijeđa, te popularne i zabavne glazbe. Napisao je oko 150 originalnih skladbi (pretežno za tambure), te filmske i kazališne glazbe.

Član je Hrvatskog društva skladatelja.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Božo Potočnik dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za autorski i organizacijski rad na promicanju hrvatske narodne kulture i baštine. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića i 1999. Redom hrvatskog pletera.

  • 1998. – medijska nagrada KOR za životno djelo
  • 1998. – Zlatna plaketa STATUS povodom 45 godina umjetničkog rada[7]

Porin

  • 2003. – nagrada za najbolju izvedbu folklorne glazbe, album "Na zelenom travniki"
  • 2005. – nagrada za životno djelo i poseban doprinos vrednovanju narodne glazbe u hrvatskoj kulturi

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Trešnjevka - Božo Potočnik - životopis
  2. LADO / O nama – Branko Ivanković: »Ladarice«, pristupljeno 23. listopada 2014.
  3. Božidar Novak (gl. ur.): Leksikon radija i televizije, Zagreb: Masmedia/HRT 2006., str. 329, ISBN 953-157-483-9
  4. Tamburaški sastav "Svita" - Božo Potočnik
  5. Institut hrvatske glazbene industrije - Božo Potočnik - životopis
  6. LADO / O nama – Branko Ivanković: »Ladarice«, pristupljeno 23. listopada 2014.
  7. Hrvatska glazbena unija: Dobitnici nagrade STATUS 1998.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]