Prijeđi na sadržaj

Siniša Škarica

Izvor: Wikipedija
Siniša Škarica
Rođenje22. veljače 1946.
ŽanroviPop, pop rock, zabavna glazba
ZanimanjeGlazbeni urednik, autor, producent
InstrumentGitara, bas-gitara, vokal
Djelatno razdoblje1962.-danas
Producentska kućaJugoton, Orfej, Croatia Records
AngažmanVIS Magneti, Mi
WWW
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Siniša Škarica (Šibenik, 22. veljače 1946.), hrvatski je producent i glazbeni urednik.

Jedan je od začetnika hrvatske rock glazbe i bio je član sastava iz 1960-ih, VIS Magneti i Mi. Od 1974. godine radi u diskografskoj kući Jugoton (danas Croatia Records), kao urednik naklade.[1] 2005. godine izdaje knjigu pod nazivom "Kad je rock bio mlad (Priča s istočne strane 1956. – 1970.),[2] u kojoj je uspio skupiti čitavu hrvatsku glazbu iz tog vremena na jednom mjestu. U kolovozu 2017. u izdanju Croatia Recordsa objavljuje prvu od tri knjige "Tvornica glazbe - Priče iz Dubrave" https://www.facebook.com/skarica.tvornicaglazbe/

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Siniša Škarica rođen je 22. veljače 1946. godine u Šibeniku. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a diplomirao je pravo u Zagrebu 1974. Dok je pohađao srednju školu svirao je solo gitaru, te je 1962. godine sa svojim vršnjacima osnovao prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti.[1] 1965. godine prelazi u sastav Mi, koji je nastao spajanjem dvije tinejdžerske skupine, Mjesečari i Magneti, a Škarica u njemu svira bas-gitaru. Već sljedeće godine jedan su od najpopularnijih R&B i soul ansambla, te tijekom sljedećih godina postaju vodeća skupina na plesnim i koncertnim prostorima bivše države.[3] Sredinom 1960-ih godina kada su bili na vrhu svoje popularnosti snimaju za diskografsku kuću Jugoton (danas Croatia Records), svoje velike uspješnice "Dijana"/"Sjećanja", "Bam bam baba lu bam"/"Ljubav ti više nije tako važna" i "La la la"/"Jednog od ovih dana".

1969. godine u kategoriji pop sastava, osvajaju prvo mjesto ispred beogradske Korni grupe i sastava Silueta, prema anketi zagrebačkog tjednika za glazbu, kulturu i umjetnost mladih, "Pop express", a sljedeće 1970. u glasovanju beogradskog časopisa "Mladost", zauzimaju treće mjesto iza Korni grupe i sarajevskih Pro artea. Krajem i početkom sedamdesetih, Škarica piše za časopis "Pop express" o aktualnostima na domaćoj glazbenoj sceni. 1972. godine radi kao DJ u Šibeniku i autor je nekoliko skladbi za sastav Miovce (koji prestaju s djelovanjem 1971. godine).

Nakon što je 1974. godine diplomirao pravo na zagrebačkom fakultetu zaposlio se u Jugotonu kao urednik naklade. Od 1974. do 1980. godine u popularnoj emisiji Radio Zagreba "Rock fokus", javlja se kao glazbeni recenzent, piše za glazbene stranice časopisa "Studio", te uređuje glazbeni prilog tinejdžerskog tjednika "Tina". Prvi je urednik Jugotonove pop-rock redakcije i uz njegovo ime se veže pojava novog vala, koje je bilo najuspješnije razdoblje domaće rock diskografije. Također je bio najzaslužniji za promoviranje brojnih novovalnih sastava u bivšoj Državi i njihovih albuma, koje je objavljivao Jugoton. 1985. godine postaje glavni i odgovorni urednik i direktor programa, a u 1990-ma kada Jugoton postaje Croatia Records, pokrenuo je podetiketu 'Perfekt Music', koja se bavi hrvatskom glazbenom baštinom. U autorskom izdanju "Kad je rock bio mlad", urednik je ploča Crvenih koralja, Bijelih strijela, Matta Collinsa, te prvoga izdanja 'Perfekt Musica', Zvuk osamdesetih iz 1997. godine, prodanog u više od 80 tisuća primjeraka.

Nakon 23 godine napušta izdavačku kuću Croatia Records i utemeljuje nakladnika HRT-a, Orfej, te postiže rekordnu prodaju projekata Petra Graše i Olivera Dragojevića. Kao pomoćnik Predsjednika uprave za program u Croatia Records vraća se 1999. godine, a glazbeno se ponovno aktivira obnavljanjem Grupe Mi (Šibenski festival šansone 2002., Tvornica 2003. godine).

Siniša Škarica bio je predsjednikom Hrvatske diskografske udruge, član je Hrvatske glazbene unije i predsjednik je Instituta hrvatske glazbene industrije.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Siniša Škarica višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin:

  • 1995. - za najbolji povijesni album izvorne snimke - Kad je rock bio mlad, izvođači: Bijele strijele
  • 1995. - za najbolje ponovno izdanje 16 izvornih snimaka - Kad je rock bio mlad, izvođač: Matt Collins
  • 2000. - za najbolji tematsko-povijesni album Čovjek kao ja, Arsena Dedića
  • 2001. - za najbolji tematsko - povijesni album Kino Sloboda, Arsena Dedića
  • 2002. - za tematsko povijesni album Pjeva vam Ivo Robić - Izvorne snimke 1949-1959, izvođač: Ivo Robić
  • 2002 - Porin za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Institut hrvatske glazbene industrije - Siniša Škarica. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2009. Pristupljeno 28. travnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Profil.hr - "Kad je rock bio mlad" (Priča s istočne strane 1956.-1970.) - Siniša Škarica[neaktivna poveznica]
  3. ↑ Radio-plus.hr - Grupa MI - Bam Bam Bam[neaktivna poveznica] - Osvrt od 8. srpnja 2006., autor: Marko Ivezić.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Siniša_Škarica&oldid=6829618"