Mihajlo Krešimir II.
| Mihajlo Krešimir II. | |
|---|---|
| |
| Prikaza kralja Mihajla Krešimira II. iz 18. stoljeća | |
| Kralj Hrvatske | |
| Vladavina | 949. – oko 969. |
| Prethodnik | Miroslav |
| Nasljednik | Stjepan Držislav |
| Supruga | Jelena Slavna |
| Djeca | Stjepan Držislav |
| Puno ime | Mihajlo Krešimir II. Trpimirović |
| Dinastija | Trpimirovići |
| Otac | Krešimir I. |
| Majka | kraljica Domaslava (sporno)[1] |
| Smrt | oko 969. |
| Pokop | Crkva sv. Stjepana na Otoku |
Mihajlo Krešimir II. (lat. Michael Cresimiri), hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića, vladao je od 949. – 969. godine. Donekle je obnovio hrvatsku moć i održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima, posebno sa Zadrom. Prema dosadašnjim saznanjima, prvi je hrvatski vladar koji je nosio i kršćansko ime.[2] Krešimirova žena Jelena Slavna († 976.) dala je sagraditi u Solinu dvije crkve. Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao grobnica kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika. Na tom mjestu pronađen je nadgrobni natpis kraljice Jelene u kojem se objašnjavaju rodoslovni odnosi između nje, Mihajla Krešimira II. i sina im Stjepana Držislava.
Nakon uspješnog kraljevanja hrvatskih vladara Trpimira II. i Krešimira I., godine 945. kraljem postaje Miroslav najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban Pribina izaziva unutarnje sukobe za prijestolje u korist mlađeg Mihajla Krešmira, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu O upravljanju carstvom navodi suvremenik ovih događanja, bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, Hrvatska je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci Brač, Hvar i Vis opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci Bizantu. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, tada maleno područje oko izvora rijeke Bosne (današnjeg Sarajeva) kao i neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske koja se priključuju savezu pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, Časlavom Klonimirovićem.
Na hrvatsko prijestolje godine 949. godine dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i arapskih gusara kod talijanskoga poluotoka Monte Gargano 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu".[3]
Da je ban Pribina zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: Gacka, Lika i Krbava.[4]
Krešimir II. umro je oko 969. god., a naslijedio ga je njegov sin Stjepan Držislav.
Pretpostavlja se da bi majka Mihajla Krešimira II. mogla biti kraljica Domaslava.[5]
U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove Gesta regum chroatorum. Među njima se ističe ona koja se bavila baš ovim kraljem, Gesta Cresimiri maioris, koju je spomenuo njegov praunuk, kralj Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.) u svojoj darovnici za Diklo kod Zadra 1062. ili 1067. godine.[6]
- ↑ Budak, Neven. O novopronađenom natpisu s imenom kraljice Domaslave iz crkve sv. Vida na Klisu, Historijski zbornik, god. LXIV (2011.), br. 2, str. 317–320., str. 320.
- ↑ Mihajlo Krešimir II. – Hrvatska enciklopedija
- ↑ Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I., Zagreb, 1924.
- ↑ Konstantin VII. Porfirogenet; »De administrando imperio«, caput 30.
- ↑ http://www.historiografija.hr/Budak_HZ_2-2012.pdf
- ↑ Hrvatski leksikon, A–G, članak Gesta regum Chroatorum, Zagreb, 1996., str. 381.
- Mihajlo Krešimir II. – Hrvatska enciklopedija
- Ante Vranković: Zaboravljene crkve kraljice Jelene, recenzija knjige, Hrvatsko slovo, 11. kolovoza 2000., str. 18.
 | Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava |
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Miroslav |
hrvatski kralj 949. – 969. |
nasljednik Stjepan Držislav |
| ||||||||