Mokošica
| Mokošica | |
|---|---|
  Mokošica Mokošica na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Dubrovačko-neretvanska |
| Općina/Grad | Dubrovnik |
| Najbliži (veći) grad | Dubrovnik |
| Nadmorska visina | 2 – 15 m |
| Zemljopisne koordinate | 42°40′34″N 18°05′42″E / 42.676°N 18.095°EKoordinate: 42°40′34″N 18°05′42″E / 42.676°N 18.095°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 1487 |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Ukupno | 1924 |
| Pošta | 20236 Mokošica |
| Pozivni broj | +385 20 |
| Autooznaka | DU |
 Mokošica Mokošica na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije | |
 Nova i Stara Mokošica
| |
Mokošica je naselje i gradski kotar u sastavu Grada Dubrovnika, Hrvatska. Mokošica (Stara i Nova) prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima 7985 stanovnika i smatra se jednim od najgušće naseljenih gradskih kotara u Hrvatskoj.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Mokošica je prvo veće zapadno prigradsko dubrovačko naselje koje je od Dubrovnika udaljeno 7 km i nalazi se neposredno iznad Jadranske turističke ceste u pravcu Splita. Sa sjevera i istoka okružena je visokim priobalnim krškim brdima, a s juga zaljevom Rijeke dubrovačke i sjevernim padinama brda Srđ.
Ime[uredi | uredi kôd]
Ime je dobila po Mokoši, božici plodnosti i zaštitnici žena iz slavenske mitologije.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Tijekom Domovinskog rata, od studenog 1991. godine do 26. svibnja 1992. godine, Nova i Stara Mokošica su bile pod okupacijom JNA te srpskih i crnogorskih četnika.[2] U Novoj Mokošici su zabilježena manja razaranja nego u Staroj jer je u Novoj Mokošici bilo smješteno zapovjedništvo okupatorske vojske i dio regularnih snaga JNA, dok su u Staroj Mokošici bili stacionirani pripadnici četničkih dragovoljačkih postrojbi.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
U Mokošici je puno ljetnikovaca iz 16. stoljeća (obitelji Bunića, Ranjine i Zuzorića) među kojima je najvažniji Gučetić-Đurđevićev ljetnikovac u kojem je 1814. godine održano posljednje vijećanje dubrovačke vlastele. U neposrednoj blizini Mokošice nalazi se i ljetnikovac Zamanjića s malom kapelicom, dok su u obližnjem Petrovom Selu ruševine srednjovjekovne crkve Sv. Pankracija.
Urbani razvitak[uredi | uredi kôd]
U Staroj Mokošici je brodogradilište, konoba, tri kafića, jedna trgovina, trafika te nekoliko obrtničkih radionica.
Stanovništvo tog dijela Mokošice obitava u obiteljskim kućama, no u posljednje vrijeme grade se niže višekatnice. Položaj na moru osigurao je mogućnost izgradnje brodogradilišta za manje brodove i brodice.
Početak gradnje naselja Nova Mokošica datira u rane osamdesete godine 20. stoljeća, kad su izgrađene prve stambene višekatnice. Teren na kojem se danas nalazi Nova Mokošica je prije gradnje obilovao maslinicima, vinogradima i poljima, a sad su na tome mjestu stambene zgrade, osnovna škola s najopremljenijom i najmodernijom školskom športskom dvoranom u Hrvatskoj, dječji vrtić, ambulanta, pošta, banka, kafići, trgovine, pekare, restorani, kladionice, igrališta za djecu kao i športska igrališta za odrasle. U planu je izgradnja crkve i većeg trgovačkog centra.
Nova Mokošica se sastoji od 3 stambene cjeline građene u tri faze. Prva sadrži velik broj višekatnica, a građena je od 1980. pa sve do 2000. Po načinu gradnje i projektima zgrada mogu se raspoznati sve tri faze razvoja naselja. Druga i treća faza gradnje su "Naš Dom" i "Male kućice". Naš dom su stambene zgrade od najviše tri do četiri kata, dok su Male kućice urbane vile od najviše 2 kata i 4 stana. U naselju je 2005. godine počela i četvrta faza gradnje novih zgrada iz programa poticajne stanogradnje (POS), što naselju daje jedan sasvim novi izgled.
Promet[uredi | uredi kôd]
Nova Mokošica je s Dubrovnikom povezana Jadranskom magistralom, a prijevoz do Grada udaljenog 9 kilometara organiziran je čestim autobusnim linijama 1A i 1B prometnog poduzeća Libertas. Do Stare Mokošice prometuje autobusna linija 1A.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Mokošica je gospodarski nerazvijen dio Dubrovnika, ali je gradnja naselja tako i planirana. Ogromna većina zaposlenih stanovnika Mokošice na posao odlazi u Dubrovnik. No daljnjim razvojem Mokošice otvaraju se i nove mogućnosti pa samim tim i otvaranje novih radnih mjesta.
Glavne grane privrede u Mokošici su turizam, brodogradnja i ribarstvo, no i ove grane privrede su tek u začecima i zanemarive su. U planu je gradnja velikog trgovačkog centra pa samim tim i razvoj trgovine.
U neposrednoj blizini Mokošice nalazi se jedna od najljepših marina na Jadranu. ACI Marina Dubrovnik u Komolcu, koja je nositelj plave zastave, smještena je u blizini izvora rijeke Omble, u fjordu potpuno zaštićenom od valova i morskih nevera pa se smatra jednom od najsigurnijih marina na svijetu.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo Mokošice ogromnom većinom čine Hrvati katolici, a u malom postotku ima Srba i Bošnjaka.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Novoj Mokošici živi 6041 stanovnik, a u Staroj Mokošici 1487 stanovnika.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Novoj Mokošici živi 6016 stanovnik, a u Staroj Mokošici 1961 stanovnika.
Kretanje broja stanovnika u Mokošici[uredi | uredi kôd]
Kretanje broja stanovnika 1857. – 2011.[3][4]
Napomena: U 2001. nastalo izdvajanjem iz naselja Dubrovnik. U 1981. i 1991. podaci su sadržani u naselju Dubrovnik.
Za kretanje broja stanovnika u Novoj Mokošici vidi Nova Mokošica.
Poznati Mokošani[uredi | uredi kôd]
- Dominik Đurđević – hrvatski diplomat, govornik i teolog
- Sanja Jovanović – plivačica, vlasnica svjetskog rekorda u disciplini 50 m leđno
- Andrija Spiletak – hrvatski rimokatolički biograf, teolog, svećenik, kulturni radnik, veliki hrvatski domoljub.
- Branimir Vidić, Flika – glumac
- Kristina Prkačin – rukometašica
Šport[uredi | uredi kôd]
U Mokošici djeluju ženski Odbojkaški klub Nova Mokošica, sekcija dubrovačkog judo kluba Dubrovnik, boćarski klub Komolac, a u susjednom selu Gornjem Obuljenom boćarski klub Ombla, Ženski rukometni klub Dubrovnik (ŽRK DUBROVNIK) i automobilistički klub AK Ragusa Racing.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Vitomir Belaj, Goran Pavel Šantek, Paški sveti trokut, Stud. ethnol. Croat., vol. 18, str. 153–183., Zagreb, 2006., str 167.
- ↑ Dubrovački vjesnik, Imali smo srce i inat, objavljeno 24. listopada 2011., pristupljeno 27. svibnja 2015.
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001., www.dzs.hr
- ↑ Rezultati popisa 2011.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||||
| |||||||