Khajuraho: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 145: Redak 145:


==Poveznice==
==Poveznice==

{{commonscat|Khajuraho group of monuments}}
* [[Indijska umjetnost]]
* [[Indijska umjetnost]]
* [[Indijski hram]]
* [[Indijski hram]]

Inačica od 12. lipnja 2011. u 15:58

Skupina spomenika u Khajurahou
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Indija
Godina uvrštenja1986. (10. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, iii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO

Khajuraho (hindski: खजुराहो) je naselje u oblasti Chhatarpur, u indijskoj državi Madhya Pradesh, oko 620 km jugoistočno od Delhija, na nadmorskoj visini od 283 metra. Khajuraho je jedno od najsposjećenijih turističkih mjesta u Indiji zbog najveće koncentracije srednjovjekovnih spomenika u Indiji. Riječ je o više skupina hinduističkih i jainističkih hramova koji su slavni po svojim raskošnim i erotskim reljefima kojima su potpuno ispunjeni. Zbog toga su Spomenici Khajurahoa upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1986. godine.

Ime mu potječe od sanskrtskog naziva starog grada Kharjuravāhaka, što je složenica od riječi kharjura ("palma datulja") i vāhaka ("koji nosi"). Naselje je 2001. godine brojalo 19.282 stanovnika s 53% pismenog stanovništva, što je manji prosjek od državnog (59,5%)[1].

Lakshmana hram
Hram Visvanath s juga

Povijest

Hram Devi Jagadambi
Hram Dulhadeo
Hram Vaman
Hram Jeveri

Feudalni vladari (rajputi) dinastije Bargujar, koji su vladali sjeveroistočnim područjem Rajasthana kao vazali sjevernoindijskog carstva Gurjara-Pratihara (500.-1300.), su izgradili najvažnije spomenike u Khajurahou, ali i utvrdu Kalinjar. Oni su kasnije bili poznati kao rajputi Chandela koji su vladali iz Kalinjara, od 10.-12. stoljeća, ali im je kulturna prijestolnica bio Khajuraho. Spomenici Khajurahoa su izgrađeni u rasponu od oko 200 godina (oko 950.-1150.), no iako se prijestolnica Chandela rajputa preselila u grad Mahoba, Khajuraho je još jedno vrijeme nastavio prosperirati.

Tijekom vremena hramovi su zanemareni i džungla ih je polako prekrivala, samo se lokalno stanovništvo skrbilo o njima koliko je moglo. Oni su u 19. stoljeću skrenuli pozornost na njih Englezima, koji su se zgrazili njihovim raskošnim reljefima na kojima su otvoreno i detaljno prikazivani prizori seksa, zbog čega su ih nazvali "Kamasutra hramovi".

Tek su indijske vlasti, nakon stjecanja neovisnosti od Britanaca 1947. godine, započeli preuređivati ovo područje i od zarasle šikare napravili javni park s ukranim drvećem, obnovivši njegove spomenike. Danas se kritizira ova obnova koja nije obraćala pozornost na izgled krajolika u vrijeme nastanka njegovih građevina.

No, danas je ovo jedno od najposjećenijih mjesta u Indiji koje svake noći posjetiteljima pruža raskošan light-show o povijesti, filozofiji i kiparstvu slavnih hramova. Tu se svake veljače održava Festival plesa, pružajući priliku posjetiteljima da se upoznaju s klasičnim indijskim plesovima ispred fantastične scenografije Khajuraho hramova.

Znamenitosti

Cijelo područje Khajueahoa je okruženo zidinama s osam portala, od kojih je svaki bio uokviren s dvije zlatne palme. Unutra se izvorno nalazilo više od 80 hramova, od kojih je danas samo njih 25 u dobrom stanju, razbacani na području velikom oko 20 km². Ovi hramovi su izvrsni primjer srednjovjekovne indijske arhitekture, ali svojim prikazima i svjedočanstvo života ljudi u vrijeme Chandela vladara.

Hramovi su izgrađeni od pješčenjaka, bez veziva, a kamenje se povezivalo na utor i zator s velikom preciznošću. Njihovi stupovi i arhitravi su izgrađeni od megalita, do 20 tona teških. Svaki se sastoji od tri glavna elementa: ulaza (ardhamandapa), svečane dvorane (mandapa) i svetišta (garbha griha). Njihove zidne slike i vanjski reljefni ukrasi uglavnom slave ženu i njezina razna raspoloženja i stanja[2]. Često s eksplicitnim prizorima seksa, koji se smatrao svetim kao izravna razmjena sokova između dva bića.

Hramovi su podijeljeni u tri skupine: zapadni, istočni i južni, a Dr. Kanhaiyalal Agrawal ih je poredao kronološki:

Broj Današnji naziv Posvećen božanstvu Bilješke
1. Chausath Yogini 64 Yogina Istočni hramovi (9. st.)
2. Brahma Brahma Ist. hramovi
3. Lalgun Mahadev Šiva Ist. hramovi
4. Matangeshwar Šiva Još uvijek aktivan
5. Varaha Varaha
6. Lakshman Vaikuntha Višnu Lakshavarma natpisi
7. Parshvanath Adinath Jainski hramovi; Pahil natpis iz 95. god.
8. Vishvanath Šiva Dhanga natpis Sama iz 1059. god.
9. Devi Jagadambi Izvorno Vishni, a danas Parvati
10. Chitragupta Surya
11. Kandariya Mahadeva Šiva Najveći hram
12. Vamana Vamana Ist. hramovi
13. Adinath Jina Jainski hramovi
14. Jawari Višnu Istočni hramovi
15. Chaturbhuja Višnu Južni hramovi
16. Duladev Šiva Južni hramovi
17. Ghantai Jina Preostali samo neki stupovi

Ukrasi

  • Zid svetišta hrama Lakshmana
    Zid svetišta hrama Lakshmana
  • Ukrasi hrama Lakshmana
    Ukrasi hrama Lakshmana
  • Prizori hrama Lakshmana
    Prizori hrama Lakshmana
  • Sjeverni zid hrama Visvanath
    Sjeverni zid hrama Visvanath
  • Erotski detalj
    Erotski detalj

Izvori

  1. ↑ Popis stanovništva u Indiji po gradovima, selima i naseljima (engl.) Preuzeto 12. lipnja 2011.
  2. ↑ Khajuraho Temples (engl.) Preuzeto 12. lipnja 2011.
  • Phani Kant Mishra, Khajuraho: With Latest Discoveries, Sundeep Prakashan (2001.) ISBN 8175741015
  • Devangana Desai, The Religious Imagery of Khajuraho, Franco-Indian Research P. Ltd. (1996.) ISBN 81-900184-1-8
  • Devangana Desai, Khajuraho, Oxford University Press Paperback (Sixth impression 2005.) ISBN 978-0-19-565643-5

Poveznice

v • u
Svjetska baština u Indiji
Kulturna baština (32)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (14)
Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Khajuraho&oldid=2953087"