Razlika između inačica stranice »Momčilo Đujić«

'''Momčilo Đujić''' ([[Kovačić (Knin)|Kovačić]] kraj [[Knin]]a, [[27. veljače]] [[1907.]] - [[Chicago]], [[11. rujna]] [[1999.]]), bio je [[Četnici|četnički]] [[vojvoda]]. Nekažnjeni [[Ratni zločin|ratni zločinac]] iz [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].<ref name="Cohen">[[Philip J. Cohen]], ''Drugi svjetski rat i suvremeni četnici. Njihov povijesno-politički kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu'', Ceres, Zagreb, 1997., ISBN 953-6108-44-5 str. 11.</ref><ref name="proleksis enciklopedija">[http://proleksis.lzmk.hr/5253/ Proleksis enciklopedija: četnici], preuzeto 8. travnja 2012.</ref>

== Životopis ==

Momčilo Đujić rođen je u Kovačiću kraj Knina 1907. godine. Niže razrede gimnazije pohađao je u Kninu[[Knin]]u, više u [[Šibenik]]u, ali nije maturirao jer je iz sedmog razreda ([[1929.]]) otišao je na [[bogoslovija|bogosloviju]] u [[Srijemski Karlovci|Srijemske Karlovce]]. Za [[svećenik]]a zaređen je [[1933.]] godine i odmah dobiva mjesto u strmičkoj parohiji kraj Knina. Od [[1935.]] godine je inicijator, organizator i vođa četničkih udruženja u okolici Knina.

=== Drugi svjetski rat ===

Nakon proglašenja [[NDH]] sa skupinom četnika razoružao je žandarmerijsku stanicu u [[Strmica|Strmici]]. Potkraj svibnja [[1941.]] pred prijetnjom uhićenja bježi u [[Kistanje]] te sve do rujna [[1943.]] godine djeluje pod pokroviteljstvom te surađuje s talijanskim okupacijskim i vojnim vlastima,<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 138.-142., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> potom zaštitnika traži u [[Nijemci|Nijemcima]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Dok je Đujić nastojao da saradnju s ustašama prikrije, koliko god je to bilo moguće, dotle saradnju s Talijanima, a od septembra 1943. i s Nijemcima, nije krio. O tome sam svijedoči, na primjer, u pismu novoimenovanom talijanskom komandantu u Kninu uoči kapitulacije Italije: “Od jula 1941. rame uz rame sa italijanskom vojskom borim se protiv zajedničkog neprijatelja - komunista u oblasti Dinare...” (AVII, 160, 14/2).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U ljeto [[1941.]] godine stavlja se na čelo [[četnici|četničkog]] odreda, od rujna [[1941.]] godine zapovjednik je [[Petar Mrkonjić (četnički puk)|puka "Petar Mrkonjić"]], a početkom [[1942.]] sudjeluje u osnivanju [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]], kojoj je vođa, premda stvarni zapovjednik postaje tek [[1943.]] godine. U ime Štaba divizije [[15. veljače]] [[1942.]] godine upućuje srpskom stanovništvu proglas kojim poziva na oružani ustanak protiv ustaškog režima i NDH. S Dinarskom divizijom sudjelovao je u nizu akcija protiv [[Partizani u Hrvatskoj|partizana]]. Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom. Krajem [[1942.]] i početkom [[1943.]] godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima [[Gata]], [[Tugare]], [[Cista]], [[Gornji Dolac]], [[Zvečanje]], [[Dugopolje]], [[Štikovo]], [[Maovice]], [[Otavice]], [[Vinalić]], [[Kijevo]] i [[Garjak]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U selu Kosovu kod Knina formirao je i [[sabirni logor]], koji su nazivali "malim Jasenovcem" (nazivan je i "srpskim Jasenovcem"<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Iz talijanskih dokumenata se vidi da su Đujić i njegovi četnici, pored ratnih operacija, zajedno s Talijanima izveli 57 “akcija čišćenja sela”, u kojima je ubijeno 159 osoba, a zarobljeno i mučeno uglavnom u “srpskom Jasenovcu” - Kosovu kod Knina, “948 ljudi, žena i maloljetnika”.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> a narod Kninske krajine prozvao ga je i "drugim Jasenovcem"<ref name="Zvonimir Despot">[http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2012/03/20/cetnicki-zlocini-u-hrvatskoj-u-drugom-svjetskom-ratu-1941-1945/ Zvonimir Despot: Četnički zločini u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.)], preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/41_14.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Pojačani četnički teror], preuzeto 6. travnja 2012.</ref>) a čije su žrtve najviše bili [[Srbi]] [[Antifašizam|antifašisti]].<ref name="Vjesnik">Marijan Lipovac, [http://web.archive.org/web/20120322133739/http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=6FA2C278-AFF0-4066-A982-2F82B64B7765 Vjesnik: ''Rehabilitacija Draže Mihailovića''], ''[[Vjesnik]]'', 21. ožujka 2012., (na archive.org 22. ožujka 2012.), preuzeto 6. travnja 2012.</ref> {{citat2|Okružni komitet [[KPH]] za Knin u svom izvješću od [[18. listopada]] [[1943.]], upućenom Pokrajinskom komitetu KPH za [[Dalmacija|Dalmaciju]], između ostaloga, ističe i ovo: Đujić u čuvenom Jasenovcu (Kosovo) ne prestaje da ubija. Zadnjih dana ubio je 15 osoba. Ali ni to ne pomaže.}}<ref name="Zvonimir Despot"/>

Povremeno je održavao veze i suradnju s vlastima NDH (od Velikog župana u Kninu [[David Sinčić|Davida Sinčića]] prima pomoć u novcu, hrani i drugim ratnim potrebama te sudjeluje u zajedničkim borbenim akcijama sa ustašama)<ref>{{srsrp iconoznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 22., preuzeto 7. travnja 2012.</ref><ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Đujić je sa ustašama počeo pregovarati u decembru 1941. kad je u Kninu posjetio velikog župana velike župe Bribir i Sidraga Davida Sinčića. Ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je Sinčiću da Đujiću i još trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna. Sporazum o “borbenom sadejstvu” postignut je 9. juna 1942. Sinčić je 10. juna aktom BT 16/185 obavijestio poglavnika Pavelića: “Jučer sam trima glavnim vođama četnika, koji se bore protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rakviću dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv partizana” (dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA, kutija 195. broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1). U aktu VT 16/197, Sinčić 18. juna 1942. obavještava Pavelića da je “četničkim vođama isporučio makar skromne količine hrane” i da im je “domobransko zapovjedništvo stavilo na raspoloženje 20.000 metaka. 100 pušaka i 10 dobrovoljaca puškomitraljezaca” (AVII, 244, 35/11-1). Sedam dana kasnije, glavni stožer domobranstva je isporučio “Momčilu Đujiću milijun kuna, 200 pušaka jugoslovenskog porijekla, 20 puškomitraljeza i odgovarajuće količine streljiva” (Arhiv Hrvatske, FND, III-801450). Dokumenti u AVII (npr. MF-H-46/137-378, MF-H-34/493, 83 B, 32/1-19 itd.) svjedoče o zajedničkim akcijama ustaša i četnika i o tome kako je Đujić vodio “operacije čišćenja srpskih sela od partizanskih simpatizera i saradnika”, među kojima je bilo posebno surova ona s kraja februara 1944. godine, kad je sa Vjekoslavom Servatzijem, komandantom 7. ustaškodomobranskog zbora, ubio stotine Srba.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> te njemačkim vojnim vlastima<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 153.-155., 178.-179., 182., 188., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> u Hrvatskoj.<ref name="Zvonimir Despot"/>

Zahvaljujući pokroviteljstvu njemačkih vojnih snaga, koje uzdržavaju i naoružavaju Đujićevu Dinarsku diviziju, uspijeva Đujić održati stanovitu kontrolu (koju dijeli s Nijemcima) na širem području Knina te krajem ljeta [[1944.]] godine zapovijeda snagom od oko 65006.500 četnika. Ovakvo stanje vlastima NDH izrazito smeta, te Ante Pavelić prigodom posjeta Adolfu Hitleru u Istočnoj Pruskoj [[18. rujna]] 1944. god. traži da njemačke snage prestanu podržavati četnike i po mogućnosti ih razoružaju, ili barem ne smetaju vlastima NDH u njihovom razoružavanju. Hitler ne daje odlučan odgovor, te Ministarstvo unutarnjih poslova NDH upućuje [[6. listopada]] 1944. godine tajnu okružnicu svim velikim županima, u kojoj se govori: "Hrvatsko državno vodstvo gleda u četnicima pogibelj za obstanak Hrvatske države i namjerava riešiti četnički problem razoružavanjem četnika. Dosljedno tome jest prekid njemačkih oružanih snaga suradnja sa četnicima u Hrvatskoj, koji se imade provesti sistematski i postepeno. Svako podupiranje u kojem god obliku mora odmah prestati. Gdje mjestne prilike traže pomoći ustaše kod provedbe razoružanja. Prvenstveno treba razoružati srbske četnike ione jedinice koje pokazuju neprijateljsko držanje prema njemačkim oružanim snagama. Pri ovome valja postupati sistematski i postepeno tako, da oni koji se bore kao i prije na njemačkoj strani protiv komunista mogu ostati kod svojih prijašnjih zadaća što dulje je moguće. Predviđena osnova glavnog zapovjedništva četničkih jedinica, nesmije se ipak pustiti iz vida." Međutim su se njemačke oružane snage oslanjale na četnike do samog kraja rata, te upute iz tajne okružnice nisu imale osobiti učinak; u nekoliko navrata se snage NDH sukobljavaju s četnicima kao deklariranom "pogibelji za obstanak Hrvatske države"; tako krajem 1944. godine ubijaju u Zagrebu[[Zagreb]]u oko 40 pripadnika [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevih]] snaga koje se iz Srbije povlače prema Sloveniji, te veću grupu (prema različitim izvorima 127 do 260) četničkih ranjenika u Kostajnici. Jači udarac Đujićevim snagama nanose partizani u borbama za Knin u prosincu 1944. godine, gdje njemačke, domobranske i četničke snage bivaju odbačene od Knina; a sama Đujićeva Dinarska divizija ima oko 800 mrtvih i ranjenih.<ref name=":0">[http://hrcak.srce.hr/search/?q=mom%C4%8Dilo+%C4%91uji%C4%87 "Pljačka i teror Dinarske četničke divizije na području Općine Krivi Put 28. i 29. prosinca 1944."], Mihael Sobolevski, Senj. zb. 31, 95.-114. (2004.)</ref>

=== Odlazak četničke divizije, emigracija u SAD i obnova četničkog pokreta ===

U prosincu [[1944]]. godine uz odobrenje [[Ante Pavelić]]a<ref name="Vjesnik" /><ref>[http://www.znaci.net/00001/41_18.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Bijeg pred snagama NOP-a]: ''U naredbi od 21. prosinca on se poziva na sporazum između vlade NDH i vlade Trećeg Reicha, prema kojemu će se otpremiti "četnička skupina popa Đujića, ukupne jakosti oko 6.000 ljudi, iz područja južno od Bihaća i južne Like prema sjeveru u Njemačku". U naredbi se kao "vjerojatni smjerovi pokreta" navodi pravac Bihać-Bos. Novi-Kostajnica-Novska-Dugo Selo-Zagreb-Zaprešić-granica, ili Gospić-Ogulin-Karlovac-Zagreb-Zaprešić-granica. Pavelić je naredio da se spomenuta grupacija "bezuvjetno nesmetano" propusti, prijeteći ratnim sudom onima koji bi to ometali. Četnike je do granice trebala pratiti jedna vojna jedinica NDH.'', preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref name="povijest.net">[http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2010/odlazak-cetnicke-divizije-iz-kninske-krajine-i-predaja-saveznicima/ Domagoj Zovak, prof.: Odlazak četničke divizije iz kninske krajine i predaja saveznicima], preuzeto 6. travnja 2012.</ref> prebacuje Dinarsku diviziju preko [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] i [[Istra|Istre]] u [[Slovenija|Sloveniju]], pri čemu je počinila brojne zločine nad Hrvatima<ref name="Vjesnik" /> vršeći ubojstva, pljačke i paleći kuće.<ref name="povijest.net:0" /> <ref name=":0povijest.net" /> U svibnju [[1945.]] u okolini [[Soča|Soče]] predaju se zapadnim saveznicima. Uhićen je i zatvoren u logoru [[Ebola|Eboli]] u [[Italija|Italiji]], poslije se prebacuje u [[SAD]] i [[Kanada|Kanadu]] gdje nastavlja djelovati kroz [[Velikosrpska ideologija|velikosrpsku]] organizaciju "Ravna Gora".<ref name="Zovak">[http://povijest.net/v5/hrvatska/hrvatska-2-svjetski-rat/2009/cetnicki-pokret-1941-godine/ Domagoj Zovak, prof.: Četnički pokret 1941. godine u Srbiji i Hrvatskoj], preuzeto 7. travnja 2012.</ref>

Godine [[1989.]] dodjeliododijelio je titulu četničkog vojvode [[Vojislav Šešelj|Vojislavu Šešelju]].<ref name="proleksis enciklopedija" /><ref>{{eng oznaka}} [http://www.icty.org/x/cases/seselj/ind/en/ses-ii030115e.pdf ICTY: The prosecutor of the Tribunal against Vojislav Šešelj. Indictment.], preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>Robert Thomas: "Serbia under Milošević: politics in the 1990s", C. Hurst & Co. Publishers, 1998., ISBN 978-1850653417, str. 141.</ref> Tada je poučio Šešelja neka "izgna sve [[Hrvati|Hrvate]], [[Albanci|Albance]] i ostale strane elemente sa svetoga srpskog tla" te se obećao vratiti iz izbjeglištva u Sjedinjenim Američkim Državama u otadžbinu, samo ukoliko Šešelj uspije "očistiti Srbiju sve do posljednjeg [[Židovi|Židova]], Albanca i Hrvata".<ref name="Cohen" /> Titulu je Šešelju oduzeo [[1998.]] godine, nakon što je Šešelj počeo surađivati sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]].

Đujić kao četnički "nadvojvoda" podupire četnike koji početkom [[1990.- ih]] ratuju u BiH i Hrvatskoj novčano, te ih ohrabruje slanjem četničkih odlikovanja i proglašenja za vojvode.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2034.pdf "Proces Vojislavu Šešelju: Raskrinkavanje projekta Velika Srbija"], Sonja Biserko, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2009., str. 140., 153., 167.-168., 335.</ref>

SFRJ nije uspjela od SAD ishoditi izručenje Momčila Đujića, makar je izručenje tražila više puta (čak je SRJ to zahtijevala 1991. godine). Republika HrvatskeHrvatska u svibnju [[1999.]] godine također zahtijeva izručenje bivšeg četničkog vojnog vođe zbog optužbe za ubojstva najmanje 1.500 osoba u oblasti Knina, Vrlike, Sinja, Šibenika i Otočca.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2034.pdf "Proces Vojislavu Šešelju: Raskrinkavanje projekta Velika Srbija"], Sonja Biserko, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2009., str. 140.</ref>

{{izvori|2}}