Kristian Novak: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 34: Redak 34:
Tokom studija počinje raditi na svom prvom romanu o međimurskim studentima u Zagrebu. Roman će pod naslovom "Obješeni" biti objavljen 2005 u Čakovcu. Diplomirao je 2005. te ubrzo počeo raditi na Odsjeku za germanistiku. Doktorirao je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofski fakultet u Rijeci prelazi 2012. U razdoblju od 1998. do 2009. je [[Karate u Hrvatskoj|reprezentativac Hrvatske u karateu]], osvajač više europskih i svjetskih medalja te stipendist i kategorizirani vrhunski sportaš [[Hrvatski olimpijski odbor|HOO]]-a.
Tokom studija počinje raditi na svom prvom romanu o međimurskim studentima u Zagrebu. Roman će pod naslovom "Obješeni" biti objavljen 2005 u Čakovcu. Diplomirao je 2005. te ubrzo počeo raditi na Odsjeku za germanistiku. Doktorirao je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofski fakultet u Rijeci prelazi 2012. U razdoblju od 1998. do 2009. je [[Karate u Hrvatskoj|reprezentativac Hrvatske u karateu]], osvajač više europskih i svjetskih medalja te stipendist i kategorizirani vrhunski sportaš [[Hrvatski olimpijski odbor|HOO]]-a.


Pažnju kritike privukao je drugim romanom “[[Črna mati zemla]]” (2013.), koji je preveden na više stranih jezika. Glavna radnja prati mladog zagrebačkog pisca međimurskih korijena. U oba romana je ukomponirao međimursku kajkavicu.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70264 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Novak, Kristian] (pristupljeno 17. prosinca 2017.)</ref> Novakov treći roman “Ciganin, ali najljepši” (2016.) je osvojio književnu nagradu Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje. Riječ je o romanu širokog zamaha, s okosnicom u lokalnom stanovništvu i Romima u Međimurju, ali i znatno širim spektrom društvenih pojava, biografija i kulturnih krugova kojima se bavi. Ima elemente [[kriminalistički roman|kriminalističkog]] žanra, a čitatelj saznaje priču od četiriju pripovjedača.<ref>[http://www.mvinfo.hr/knjiga/11454/ciganin-ali-najljepsi Kruno Lokotar, ''Kristian Novak, "Ciganin, ali najljepši"'', Moderna vremena, Zagreb] (pristupljeno 17. prosinca 2017.)</ref>
Pažnju kritike privukao je drugim romanom “[[Črna mati zemla]]” (2013.), koji je preveden na više stranih jezika. Glavna radnja prati mladog zagrebačkog pisca međimurskih korijena. U oba romana je ukomponirao međimursku kajkavicu.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70264 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Novak, Kristian] (pristupljeno 17. prosinca 2017.)</ref> Novakov treći roman “Ciganin, ali najljepši” (2016.) je osvojio književnu [[nagrada Ksaver Šandor Gjalski|nagradu Ksaver Šandor Gjalski]] kao najbolje prozno ostvarenje. Riječ je o romanu širokog zamaha, s okosnicom u lokalnom stanovništvu i Romima u Međimurju, ali i znatno širim spektrom društvenih pojava, biografija i kulturnih krugova kojima se bavi. Ima elemente [[kriminalistički roman|kriminalističkog]] žanra, a čitatelj saznaje priču od četiriju pripovjedača.<ref>[http://www.mvinfo.hr/knjiga/11454/ciganin-ali-najljepsi Kruno Lokotar, ''Kristian Novak, "Ciganin, ali najljepši"'', Moderna vremena, Zagreb] (pristupljeno 17. prosinca 2017.)</ref> Prema romanu je nastala kazališna predstava. [[Praizvedba|Praizveden]] je u [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskom narodnom kazalištu]] u Zagrebu 30. prosinca 2017. godine. Praizvedba je u režiji [[Ivica Buljan|Ivice Buljana]] i adaptaciji [[Ivor Martinić|Ivora Martinića]].<ref>[https://www.tportal.hr/kultura/clanak/ciganin-ali-najljepsi-jedna-od-najsmjelijih-ljubavnih-prica-suvremenog-hrvatskog-teatra-foto-20171231 tportal] Nina Ožegović: 'Ciganin, ali najljepši' Jedna od najsmjelijih ljubavnih priča suvremenog hrvatskog teatra, 31. prosinca 2017., pristupljeno 15. listopada 2020.)</ref>


Autor je [[Sociolingvistika|sociolingvističke]] studije "Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca" (2012). Mladenačka poezija mu je uvrštena u [[Antologija međimurske mlade lirike|Antologiju međimurske mlade lirike]] (2011).
Autor je [[Sociolingvistika|sociolingvističke]] studije "Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca" (2012). Mladenačka poezija mu je uvrštena u [[Antologija međimurske mlade lirike|Antologiju međimurske mlade lirike]] (2011).

Inačica od 15. listopada 2020. u 17:36

Kristian Novak
Puno ime Kristian Novak
Rođenje 14. svibnja 1979.
Baden-Baden
Zanimanje sveučilišni profesor, književnik
Književne vrste roman
Književni period suvremena hrvatska književnost, stvarnosna proza
Važnija djela
  • :::Ciganin, ali najljepši (2017.)
    Črna mati zemla (2013.)
Nagrade
  • :::Nagrada Tportala za roman godine 2014. Nagrada Tportala za roman godine 2017. Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 2017. Nagrada Fran Galović 2017.
Portal o životopisima

Kristian Novak (Baden-Baden, Njemačka, 14. svibnja 1979.), hrvatski književnik i jezikoslovac, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dvostruki je dobitnik nagrade Tportala za roman godine (2014. i 2017.), književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski te Nagrade Fran Galović.

Životopis

Potječe iz međimurske obitelji koja je radila u Njemačkoj. Otac je bio inženjer u Mercedes Benzu, a majka radila u tvornici Salamander Bund. Osnovnu školu pohađa u Vrhovljanu, kamo se obitelj smjestila nakon očeve smrti. Gimnaziju polazi u Čakovcu. Pravni fakultet u Zagrebu upisuje 1997., no napušta ga kako bi mogao studirati humanistička područja. Iduće godine upisuje germanistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1]

Tokom studija počinje raditi na svom prvom romanu o međimurskim studentima u Zagrebu. Roman će pod naslovom "Obješeni" biti objavljen 2005 u Čakovcu. Diplomirao je 2005. te ubrzo počeo raditi na Odsjeku za germanistiku. Doktorirao je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofski fakultet u Rijeci prelazi 2012. U razdoblju od 1998. do 2009. je reprezentativac Hrvatske u karateu, osvajač više europskih i svjetskih medalja te stipendist i kategorizirani vrhunski sportaš HOO-a.

Pažnju kritike privukao je drugim romanom “Črna mati zemla” (2013.), koji je preveden na više stranih jezika. Glavna radnja prati mladog zagrebačkog pisca međimurskih korijena. U oba romana je ukomponirao međimursku kajkavicu.[2] Novakov treći roman “Ciganin, ali najljepši” (2016.) je osvojio književnu nagradu Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje. Riječ je o romanu širokog zamaha, s okosnicom u lokalnom stanovništvu i Romima u Međimurju, ali i znatno širim spektrom društvenih pojava, biografija i kulturnih krugova kojima se bavi. Ima elemente kriminalističkog žanra, a čitatelj saznaje priču od četiriju pripovjedača.[3] Prema romanu je nastala kazališna predstava. Praizveden je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 30. prosinca 2017. godine. Praizvedba je u režiji Ivice Buljana i adaptaciji Ivora Martinića.[4]

Autor je sociolingvističke studije "Višejezičnost i kolektivni identiteti iliraca" (2012). Mladenačka poezija mu je uvrštena u Antologiju međimurske mlade lirike (2011).

Izvori

  1. ↑ O autoru: Kristian Novak, Najbolje knjige, najboljeknjige.com (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  2. ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Novak, Kristian (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  3. ↑ Kruno Lokotar, Kristian Novak, "Ciganin, ali najljepši", Moderna vremena, Zagreb (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  4. ↑ tportal Nina Ožegović: 'Ciganin, ali najljepši' Jedna od najsmjelijih ljubavnih priča suvremenog hrvatskog teatra, 31. prosinca 2017., pristupljeno 15. listopada 2020.)
v • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica (Put bez sna) • 1983.: Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica) • 1985.: Irena Vrkljan (Svila, škare) • 1986.: Pavao Pavličić (Trg slobode) • 1987.: Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu) • 1988.: Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke) • 1989.: Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa) • 1990.: Zvonimir Majdak (Krevet) • 1991.: Goran Tribuson (Potonulo groblje) • 1992.: Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi) • 1993.: Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci) • 1994.: Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro) • 1995.: Pavao Pavličić (Šapudl) • 1996.: Višnja Stahuljak (Sjećanja) • 1997.: Alenka Mirković-Nađ (91,6 Mhz glasom protiv topova) • 1998.: Ratko Cvetnić (Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata) • 1999.: Goran Tribuson (Trava i korov) • 2000.: Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu) • 2001.: Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari) • 2002.: Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2003.: Josip Mlakić (Živi i mrtvi) • 2004.: Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005.: Luko Paljetak (Skroviti vrt) • 2006.: Igor Štiks (Elijahova stolica) • 2007.: Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom) • 2008.: Ivo Brešan (Katedrala) • 2009.: Ratko Cvetnić (Polusan) • 2010.: Ivana Šojat Kuči (Unterstadt) • 2011.: Ivan Aralica (Carske kočije) • 2012.: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013.: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014.: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015.: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016.: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) • 2017.: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši) • 2018.: Jurica Pavičić (Crvena voda) • 2019.: Goran Tribuson (Otac od bronce) • 2020.: Ena Katarina Haler (Nadohvat)

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kristian_Novak&oldid=5646600"