Prijeđi na sadržaj

Igor Štiks

Izvor: Wikipedija
Igor Štiks
Puno imeIgor Štiks
Rođenje17. rujna 1977.
Sarajevo
Period pisanjaod 2000.
Književne vrsteroman, poezija, esej, drama
Književni periodsuvremena bosanskohercegovačka i hrvatska književnost, stvarnosna proza
Važnija djela
  • Elijahova stolica (2006.)
    Dvorac u Romagni (2000.)
Portal o životopisima

Igor Štiks (Sarajevo, 17. rujna 1977.), bosanskohercegovački i hrvatski pisac i politički filozof, znanstveni suradnik Sveučilišta u Edinburghu.[1][2] Roman Elijahova stolica (2006.) mu je preveden na 15 jezika, i nagrađen književnim nagradama Ksaver Šandor Gjalski i Kiklop.[3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen u Sarajevu. Za književnost i čitanje se počeo zanimati s 13 ili 14 godina, zbog izbijanja rata, kada je "svijet odraslih postao u potpunosti nerazumljiv". Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2001. Doktorira na pariškom Institutu za političke studije 2009. Radio je kao asistent na Sveučilištu Northwestern u Chicagu, a na Sveučilištu u Edinburghu je znanstveni suradnik od 2009.[1] Dobitnik je francuskog odlikovanja Vitez umjetnosti i književnosti.

Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,[4][5] i o kojoj je govorio na predstavljanju Deklaracije u Sarajevu[6] i u Beogradu[7][8] i u medijima.[9]

Stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

U prvom romanu Dvorac u Romagni (2000.) povezuje svijet talijanske renesanse i razdoblja Informbiroa na otoku Rabu, kroz naizmjenično pripovijedane priče o talijanskom piscu iz 16. stoljeća i rapskom svećeniku iz 20. stoljeća. "Dvorac u Romagni" je proglašen najboljim debitantskim romanom, nominiran za međunarodnu knjižnu nagradu u Dublinu (International IMPAC Dublin Literary Award) i preveden na engleski, njemački, španjolski i turski.

Drugi Štiksov roman Elijahova stolica (2006.) je priča o 50-godišnjem piscu koji početkom 1990-ih traga za pravim ocem i identitetom, što ga dovodi u Sarajevo u kojem upravo počinje rat. Knjiga je osvojila nagradu Kiklop, i nagradu Ksaver Šandor Gjalski kao najbolje prozno ostvarenje u Hrvatskoj 2006. Prevedena je na 15-ak jezika: "Ullstein Verlag" (njemački), "Destino" (španjolski), "Galaade" (francuski), "De Bezige Bij" (nizozemski), "Mentre Alma dorme" (talijanski), "W.A.B." (poljski), "Mlada fronta" (češki), "Magveto" (mađarski), "Beletrina" (slovenski), "Panorama" (bugarski), "Ili-Ili" (makednoski), "Mansarda" (finski), "Knigi XXI" (ukrajinski), "The Judgment of Richard Richter" (engleski) i dr. Engleski prijevod u izdanju Amazon crossinga je u kolovozu 2017. uvršten u ponudu Kindle store-a, te u nekoliko tjedana postao najprodavaniji e-naslov u kategoriji povijesnih romana.[2]

Radnja njegovog trećeg romana "Rezalište" (2017.)[10] se odvija tijekom jedne večere u malom balkanskom gradiću, na kojoj se svijetom raštrkana neimenovana obitelj okupila nakon 25 godina. Knjiga je nastala na temelju ranijeg Štiksovog dramskog teksta "Brašno u venama", koji je 2015. postavljen na sceni Sarajevskog ratnog teatra u režiji Borisa Liješevića. Autor je zbirke pjesama "Povijest poplave" (2008) te kritičkih eseja i književnih osvrta.

Štiksov akademski rad je vezan uz područje političke filozofije, u kojoj istražuje koncepte državljanstva i građanstva. Knjiga "Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj: jedna povijest Jugoslavije i postjugoslavenskih država" (2016) izvorno je objavljena na engleskom kao "Nations and Citizens in Yugoslavia and the Post-Yugoslav States: One Hundred Years of Citizenship" 2015. godine. S profesoricom europskog prava i društvenih znanosti Jo Shaw je uredio zbornik "Državljanstvo nakon Jugoslavije" (Citizenship after Yugoslavia, 2012) i "Citizenship Rights" (Prava državljanstava, 2013.) Uz Srećka Horvata, suator je polemičke knjige "Pravo na pobunu: uvod u anatomiju građanskog otpora" (2010.) i zbornika "Dobro došli u pustinju postsocijalizma" (2015., izvorno "Welcome to the Desert of Post-socialism: Radical Politics After Yugoslavia").

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b LZMK, Hrvatska enciklopedija, Štiks, Igor (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  2. a b Igor Štiks: 'Osjećao sam se pomalo kao uljez u svijetu književnosti' tportal.hr/HINA, 10. rujna 2017. (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  3. Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Društvo hrvatskih književnika, dhk.hr, (pristupljeno 17. prosinca 2017.)
  4. Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2024. Alt URL.
  5. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 27. ožujka 2024.
  6. P.E.N. 27. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku. P.E.N. BiH. Sarajevo. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 27. ožujka 2024.
  7. Tanjug. 19. lipnja 2017. Ljudi, nemojmo da se zafrkavamo, svi govorimo istim jezikom. B92. Beograd. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2017. Pristupljeno 14. kolovoza 2021.
  8. Ćirić, Sonja. 22. lipnja 2017. Ptičica koja ide okolo i smeta. Vreme. Beograd. ISSN 0353-8028. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2024.
  9. Avram, Jakov. 30. ožujka 2017. Jezik, Deklaracija i politika. emisija Kontekst. Al Jazeera Balkans. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 18. svibnja 2022. minuta 0.25
  10. Alis Marić, Rezalište – Igor Štiks, citajknjigu.com, 26. rujna 2017.Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 17. prosinca 2017.)