Ivana Šojat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivana Šojat
Rođenje 1971., Osijek, Hrvatska
Zanimanje književnik, prevoditelj, urednik
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja od 2000.
Književne vrste roman, novela, kratka priča, poezija

Ivana Šojat (Osijek, 26. veljače 1971.) je hrvatska književnica. Autor je eseja, poezije, kratkih priča, književnih prijevoda, novela i romana, od kojih je roman „Unterstadt“ nagrađivan više puta na književnim natječajima. Odlikovana je za promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivana Šojat je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu sveučilišta u Osijeku. U Domovinski rat se uključila u kolovozu 1991. kao dragovoljac, radila kao tajnica i prevoditeljica od 1992. do 1993. u Uredu Ministarstva obrane Hrvatske za odnose s UN-om i Europskom Unijom. Godine 1993. se preselila u Belgiju, gdje je završila studij francuskog. Vratila se u Hrvatsku 2001. i zaposlila u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Od 2003. je aktivan član Hrvatskog društva književnika (DHK).[1]Na lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj 2017. bila je kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za gradonačelnika Osijeka. [2][3]

Književni rad[uredi VE | uredi]

Ivana šojat piše eseje, poeziju, kratke priče, književne prijevode, novele i romane. Njeni naslovi su nagrađivani više puta na književnim natječajima, odlikovana je za promicanje hrvatske kulture i dobitnik je priznanja Grada Osijeka za književnost. Roman „Unterstadt“ je dramatiziran i režiran za kazališnu predstavu pod istim naslovom u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Predstava je 2012. dobila tri nagrade: Nagradu publike za predstavu godine portala Teatar.hr, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje.[4][5] Dijelovi romana „Unterstadt“ su 2015. uprizoreni pod naslovom „Elza hoda kroz zidove“ u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).[6]
Ivana Šojat prevodi s francuskoga i engleskoga jezika, a između ostalih, prevela je i knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda. Suradnik je književnih revija: Književna revija (prijevodi: M. Couturier, R. Barthes, Lecarne), Europski glasnik (prijevodi: E. Brogniet, J.-L. Wauthier, Deblue), Mogućnosti, Književna rijeka (poglavlje vlastitog romana “Šamšiel” i poezija, te prijevod poezije belgijskog pjesnika S. Delaivea), Zarez (poezija), Quorum, Kolo, Nova Istra (vlastita poezija), Vijenac, Dubrovnik, Forum, Književna Republika, Poezija, Riječi, The Ugly Tree i Le Fram (vlastita poezija na francuskome jeziku). Napisala je i zbirku poezije na francuskome jeziku “Saint Espoir” koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) je 1999. zbirku proglasio najboljom od pristiglih rukopisa.[1]

Radovi[uredi VE | uredi]

  • Zbirka poezije Ljudi ne znaju šutjeti, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Kratke priče Emet i druge priče, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Roman Jom Kipur, Fraktura Zagreb, 2014.
  • Roman Ničiji sinovi, Fraktura Zagreb, 2012.
  • Novele Ruke Azazelove, Fraktura Zagreb, 2011.
  • Roman Unterstadt, Fraktura Zagreb, 2009.
  • Novele Mjesečari, Fraktura Zagreb, 2008.
  • Zbirka poezije Sofija plaštevima mete samoću, V.B.Z. Zagreb, 2008.
  • Eseji I past će sve maske, Alfa Zagreb, 2006.
  • Kratke priče Kao pas, DHK Rijeka, 2006.
  • Zbirka poezije Utvare, Solidarnost Zagreb, 2005.
  • Zbirka poezije Uznesenja, Triler i DHK Rijeka, 2003.
  • Roman Šamšiel, Matica hrvatska Osijek, 2002.
  • Zbirka poezije Hiperbole, Hrašće Drenovci, 2000.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]