Povijest Rijeke

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grad Rijeka i Trsat, grafika iz 1689. godine
Granica Rijeke i Sušaka 1925. godine
Granica između Rijeke i Sušaka 1937. godine

Tarsatica - Rimsko naselje na području današnjeg Starog grada u centru Rijeke, prvi put se spominje 180. godine prije Krista nakon što su rimske legije pobijedile ilirske pirate, starosjedioce na ovome prostoru.

1230. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj pišu venecijanski trgovci.

1315. Hugon II. Devinski, vlasnik grada osnovao je u Rijeci augustinski samostan uz kojega se gradi i Crkva Svetoga Jeronima

1336. - 1365. vlasnici Rijeke su krčki knezovi Frankopani

1438. Rijeka je dobila hospital (bolnicu), a dvije godine kasnije i prvu drogeriju

1453. Martin Frankopan sagradio je samostan na Trsatu uz dopuštenje pape Nikole V..

1465. Na temelju ugovora o uzajamnom nasljeđivanju, Wolfgang Walsee predaje Liburnijski feud, kao obiteljsko nasljedno dobro, Fridriku III. Habsburgu, a sebi zadržava pravo na doživotno uživanje Rijeke, koja do kraja 1. svjetskog rata ostaje pod vlašću obitelji Habsburg.

1509. Rijeku, opljačkanu i spaljenu zauzimaju Mlečani pod vodstvom zapovjednika Trevisana

1530. Pod vodstvom biskupa Šimuna Kožičića Benje u Rijeci je počela s radom prva tiskara u kojoj s tiskaju knjige na narodnom jeziku i na hrvatskom autohtonom pismu - glagoljici

1531. Rijeka dobiva prvi pisani gradski statut

1531. Uskočki kapetan Petar Kružić dao je izgraditi prve trsatske stube

1595. Turci su izbili na Grobničko polje, a u Rijeci je proglašena nesigurnost

1599. Velika kuga odnijela je živote čak 300 od 3000 Riječana nastanjenih unutar gradskih zidina

1627. Počeci sveučilišta u Rijeci, isusovci osnivaju prvu gimnaziju

1638. Započinje gradnja Crkve Svetoga Vida prema projektu Giacoma Briana

1659. Rijeka dobiva grb s dvoglavim orlom i natpisom “Indeficienter” - “Nepresušiv” odlukom cara Leopolda I.

1690. U Rijeci se otvara prvi konzulat, i to Dubrovačke Republike.

1719. Rijeka je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI.

1728. U povodu otvorenja karolinške ceste (Rijeka - Karlovac) Rijeku je posjetio car Karlo VI.

1750. Snažan potres razara Rijeku. Serija potresa nastavlja se cijelu godinu

1754. U Rijeci je počela s radom rafinerija šećera koja je zapošljavala 1000 ljudi

1779. Rijeka odlukom Marije Terezije postaje corpus separatum, odnosno tijelo izdvojeno i autonomno od država koje okružuju grad, a izravno podređeno ugarskoj kruni. [1][2]

1805. U Rijeci je prema vlastitom projektu A. Lj. Adamić, podigao kameno kazalište, tada jedno od najvećih u Europi

1809./1810. Dovršena lujzinska cesta (Lujzijana) nazvana po Napoleonovoj ženi

1821. Utemeljena riječka Hartera (tvornica papira)

1852. U Rijeci je puštena u rad prva plinara, a Rijeku je noću osvjetljavalo 226 plinskih svjetiljki

1848. Josip Bunjevac u ime Bana Josipa Jelačića okupira Rijeku, raspušta gradsku upravu i utemeljuje Riječku Županiju.

1868. Rijeka je opet kao corpus separatum stavljena pod ugarsku krunu gdje je ostala sve do 1918. godine.

1873. Rijeka je željezničkom prugom spojena s Pivkom (tada Sv. Petar) i Karlovcem

1882. Utemeljena rafinerija nafte na Mlaki; Rijeka dobiva modernu kanalizaciju

1885. Podignuto riječko kazalište, današnji HNK Ivana pl. Zajca

1888. Otvoren hotel Continental

1891. Podignuta je zgrada željezničkoga kolodvora

1896. Dovršena izgradnja gradskoga vodovoda

1899. Rijekom prometuje električni tramvaj

1905. U današnjoj zgradi Radio Rijeke donesena je Riječka rezolucija, temelj povezivanja Hrvatske i Ugarske u obrani od bečkih interesa

1914. Dovršena zgrada kazališta Fenice, s čak 1450 sjedećih mjesta. Svojom jedinstvenom konstrukcijom i inovacijama u kazališnoj tehnici tada jedna od najsuvremenijih Europi.

1918. 27.10. Rijeka dolazi pod kontrolu Narodnog vijeća SHS sa sjedištem u Zagrebu

1918. 04.11. Talijanski ratni brod Emanuele Filiberto ulazi u riječku luku, a talijansko nacionalno vijeće preuzima grad

1918. 17.11. Francuski razarač Audace iskrcava američke i engleske trupe koje preuzimaju kontrolu u gradu, američki predsjednik Wilson postaje arbitar u jugoslavensko-talijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sjedište Lige naroda.

1919. D'Annunzijevi crnokošuljaši okupiraju grad i proglašavaju talijansku regenciju Kvarnera.

Rijeka 1920.

1920. 12. studeni, potpisan Rapallski ugovor između Italije i Kraljevine SHS kojim obje strane priznaju 'potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obavezuju se da će to vječno poštivati'.

1920. 24.-29. prosinac, Krvavi Božić. D' Annunzio vojnom akcijom istjeran iz grada

1921. Na izborima Autonomna stranka (uz podršku i većine glasova riječkih Hrvata) dobija 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasova. Predsjednik Vlade Slobodne Države Rijeka - Stato libero di Fiume postaje šef Autonomne stranke Ricardo Zanella.

1922. Fašisti izvode puč, legalna Vlada prebjegla u Kraljevicu

Riječka luka 1923. godine

1924. Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na priključenje Rijeke Italiji.

1935. Započinje gradnja riječkoga nebodera prema projektu Umberta Nordija

1943. Njemačka vojska okupira grad i formira Operativno vijeće Jadranskog primorja.

1944. Objavljen 'Liburnijski memorandum' kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona Rijekom, Sušakom i Bistricom. Otoci Krk, Cres i Lošinj ušli bi u zajednički kondominij.

1945. 3. svibnja Rijeka je oslobođena od njemačke okupacije

1947. Mirovnim ugovorom u Parizu, Rijeka i Istra službeno su vraćene Hrvatskoj. Veliki broj Riječana (uključujući i brojne riječke Hrvate) napušta grad i iskorištava mogućnost (opciju) odlaska u Italiju (optanti).

1962. Općine Stari Grad, Sušak i Zamet spajaju se u općinu Rijeka.

1991. Grad Rijeka ponovno nakon 45 godina, svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika Svetog Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.[3]

1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva imala 164.000 stanovnika

1992. ukinuta je općina Rijeka, a umjesto nje nastaju grad Rijeka te općine Kastav, Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje, Bakar i Kraljevica. Formirana je Županija Primorsko-goranska.

2003. U Rijeci potpisani ugovori između Svjetske banke, Vlade Republike Hrvatske te Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta, Lučke uprave i Luke Rijeka u ukupnoj protuvrijednosti od 156,5 milijuna USD. Kreditom će se financirati zahtjevan razvojni projekt modernizacije riječke luke i obnove riječkog prometnog pravca - Rijeka Gateway Project.

2003. U svojem 100. pastoralnom pohodu i 3. posjetu Hrvatskoj, Sveti Otac Ivan Pavao II.. pet je dana boravio u Rijeci.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Interesantno je da se prilikom napada Trećeg Reicha na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941. g., talijanska vojska u Rijeci umjesto za napad pripremila za obranu. Naime, talijanski obavještajci su prikupljali posve netočne podatke o gomilanju i snazi jugoslavenske vojske u graničnom pojasu. Čini se da je tomu razlog djelovanje TIGR-a, tajne organizacije Hrvata i Slovenaca na području, tada talijanskih, Istre, Trsta i Julijske krajine. U strahu da neće uspjeti obraniti Rijeku talijansko je zapovjedništvo naredilo evakuaciju čak 47 000 stanovnika Rijeke te izvršilo mobilizaciju i pripremila vojsku za obranu. Tek kada je njemačka vojska u svega nekoliko dana razbila vojsku Kraljevine Jugoslavije, talijanska je vojska iz Rijeke prešla na Sušak.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.lukarijeka.hr/hr/povijest.html
  2. Christopher Seton-Watson, "Italy from Liberalism to Fascism, 1870-1925", ISBN 0416189407, str. 354
  3. http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=946
  4. Giron, Antun: Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, Adamić, Rijeka, 2004., str. 45, 48-51, ISBN 953-219-189-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Povijest Rijeke