Prekomorska proširenja SAD-a
Sjedinjene Američke Države danas imaju šesnaest prekomorskih posjeda, od kojih je pet naseljeno. Naseljeni posjedi su Portoriko (od 1898.), Guam (od 1898.), Sjevernomarijanski otoci (od 1975.), Američki Djevičanski otoci (od 1916.) i Američka Samoa (od 1899.). Nenaseljeni su atol Palmyra, otok Baker, otok Howland, otok Jarvis, atol Johnston, greben Kingman, otok Wake, atol Midway i otok Navassa.[1] Nakon privremenog priključenja SAD-u, greben Serranilla i Bajo Nuevo su odbačeni i trenutačno upravno pripadaju Kolumbiji.[2][3]
Afrika
Liberija nikada nije službeno kolonizirana ili proglašena od strane SAD-a. Državu je osnovala civilna organizacija koja se bavila pitanjem zbrinjavanja bivših crnih robova (American Colonization Society).
Azija
- Filipini (1898. – 1946.)
- Nanpō otoci (1945. – 1968.), Minami-Tori-shima (Marcus Island, 1945. – 1968.), Okinawa (1950. – 1972.), Amami otoci (1950. – 1953.)
Sjeverna Amerika
- Kuba (1899. – 1902.)
- Swan otoci (1863. – 1972.)
- Panama (1989. – 1990.)
- Zona Panamskog kanala (1903. – 1979.)
- Río Rico, Tamaulipas (1906. – 1977.), Veracruz (1914. – 1914.)
- Kukuruzno otočje (1914. – 1971.)
- Dominikanska Republika (1916. – 1924., 1965. – 1966.)
- Haiti (1915. – 1934.)
Južna Amerika
- greben Quita Sueño (1869. – 1981.), greben Roncador (1856. – 1981.), greben Serrana (?-1981.)
- Îles du Connétable U Francuskoj Gvajani (1856.-?)
- Falklandski otoci (1831. – 1832.)
Oceanija
Mornarica je proglasila otok Nuku Hiva posjedom SAD-a, ali tu odluku kongres nikada nije ratificirao.
- atoli Canton i Enderbury (1938. – 1979.), Linijski otoci (?-1979.), Nikumaroro (1856. – 1979.), otočje Phoenix (?-1979.)
- ↑ worldstatesmen.org, "COLONIES", pristupljeno 4. svibnja 2016.
- ↑ www.gao.gov Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. veljače 2020. (Wayback Machine), "U.S. General Accounting Office Report, U.S. Insular Areas: application of the U.S. Constitution, November 1997, p. 1, 6, 39n.", pristupljeno 4. svibnja 2016.
- ↑ www.state.gov, "Dependencies and Areas of Special Sovereignty", objavljeno 29. studenog 2011., pristupljeno 4. svibnja 2016.
|