Stjepan Dabiša

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan Dabiša
Kralj Bosne
Vladavina 10. ožujak 1391.- 8. rujan 1395.
Krunidba ožujak 1391.
Prethodnik Tvrtko I.
Nasljednik Jelena Gruba
Regent nitko
Bosanski kralj
Vladavina 1391.1395.
Supruga Jelena Gruba
Djeca
Stana Kotrmanić
Dinastija Kotromanići
Otac Vladislav Kotromanić
Majka nepoznato
Rođen oko 1339.
Preminuo 8. rujan 1395.
Pokop Bobovačka kapela
Vjera katolik

Stjepan Dabiša ( 1339. - Kraljeva Sutjeska 8. rujan 1395. ) je bio bosanski kralj koji je vladao Bosnom u periodu od 1391. do 1395. godine. Također Dabiša je bio tiularni kralj Hrvatske i Dalmacije.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Dabišino proijeklo nije sasvim razjašnjeno. Bio je izvanbračno dijete, unuk bana Stjepana I., ali izvori se razilaze po pitanju kojeg od dva mlađa Stjepanova sina je Dabiša bio sin.

Jedna grupa izvora navodi da je otac Stjepana Dabiše bio Ninoslav Kotromanić (ponegdje nazvan Miroslavom), mlađi brat Vladislava Kotromanića.[1]

Druga grupa izvora tvrdi da je da je bio mlađi izvanbračni sin Vladislava Kotromanića i polubrat Tvrtka I., ako ne i zakoniti sin Vladislava i Jelene Šubić. Kako je Tvrtko I. rođen 1338. ili najkasnije 1339. godine, a Dabiša je po toj teoriji njegov mlađi (polu)brat, slijedi da je Dabiša rođen nakon 1339. godine.[2]

Prema Mavro Orbiniju Dabiša je bio sin Ninoslava. Ali treba uzeti u obzir da je Ninoslav Kotromanić umro prije 1315. godine pa je stoga mala vjerojatnost da je Dabiša bio njegov sin.

Prema Mavru Orbiniju, Dabiša je podržavao Stjepana Vuka Kotromanića u njegovoj pobuni protiv Tvrtka I. 1366. godine.[3]

Vladavina[uredi VE | uredi]

Povelja kralja Dabiše Dubrovčanima.

Na prijestolje je došao poslije smrti Tvrtka I. Za kralja je izabran vjerovatno zato što je bio star i nemoćan, što je plemstvu davalo veću kontrolu nad državom, ali možda i zato što je bio najstariji Kotromanić. O njegovoj starosti svjedoči i činjenica da je spominjan u diplomatskim zapisima još 1358. godine.[2][3]

U prvim godinama svoje vladavine je uspio da sačuva neokrnjene granice bosanske države iz doba Tvrtka I. U proljeće 1392. godine odbio je jednu tursku provalu u Bosnu. Razdor između Dabiše i bosnanskih velikaša s jedne strane i vođa hrvatskog plemstva s druge strane iskoristio je ugarski kralj Žigmund da ih slomi. Pošto je razorio uporište hrvatskih velikaša Dobor 1394. godine, a njih zarobio, ugarskom kralju potčinio se i Dabiša. Bosanski kralj se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, primio vazalne odnose i zajedno s vlastelom složio se da poslije njegove smrti krunu Bosne preuzme Žigmund, muž unuke Stjepana II. Kotromanića. Tako su uništene tekovine moćne bosanske države iz perioda Tvrtka I. i njen uticaj na Balkanu.

Dabiša je umro 8. rujna 1395. godine u Kraljevoj Sutjesci i sahranjen je u Bobovcu. [2] Budući da je nadživio svoju rodicu, ugarsku kraljicu Mariju, po čijem nasljednom pravu je Žigmund bio izabran za Dabišinog prijestolonasljednika, vlastela je odlučila da bosansko prijestolje neće pripasti Žigmundu. Nastupio je interregnum tokom kojeg je vladala Dabišina udovica, Jelena Gruba.

Porodica[uredi VE | uredi]

Jedino preživjelo dijete rođeno iz braka Stjepana Dabiše i Jelene Grube bila je kćerka Stana. Stanina kćer, čije se ime navodi kao Vladava [2] i Vladika [4], udala se za Juraja Radivojevića još za života svoga djeda Dabiše i bake Grube, što potvrđuje Dabišina povelja iz 1395. kojom kralj poklanja selo Veljaci na upravu svojoj kćeri Stani, s tim da poslije njene smrti upravu nad selom naslijede Vladava (Vladika) i njen muž. [2] Dabišina unuka Vladava (Vladika) je imala djecu još za vrijeme Dabišinog života i vladavine. [2]


Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Krunoslav Draganović, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942. godine
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
  3. 3,0 3,1 Van Antwerp Fine, John: The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, University of Michigan Press, 1994, ISBN 0-472-08260-4
  4. Draganović, Krunoslav: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 1942.

Literatura[uredi VE | uredi]