Finska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Finska
Nadimak "Huuhkajat" (fin. Euroazijske sove)
Nogometni savez Suomen Palloliitto, Finlands Bollförbund
Izbornik Flag of Finland.svg Mixu Paatelainen
Kapetan Niklas Moisander
Najviše nastupa Jari Litmanen (137)
Najbolji strijelac Jari Litmanen (32)
FIFA-ina ljestvica 65. (stanje 4. srpnja 2013.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Finland.svg Finska 2:5 Švedska Flag of Sweden.svg
(Helsinki, Finska, 22. listopada 1911.)
Najveća pobjeda
Flag of Finland.svg Finska 10:2 Estonija Flag of Estonia.svg
(Helsinki, Finska, 11. kolovoza 1922.)
Najveći poraz
Njemačka Flag of the NSDAP (1920–1945).svg 13:0 Finska Flag of Finland.svg
(Leipzig, Njemačka, 1. rujna 1940.)
Nogometno SP
Nastupi - (prvi put [[Nogometno SP |]])
Najbolji rezultat
'
Nastupi - (prvi put )
Najbolji rezultat

Finska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Finske, pod vodstvom Finskog nogometnog saveza (fin. Suomen Palloliitto, šve. Finlands Bollförbund). Finska je punopravna članica UEFA-e i FIFA-e, kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza, te nosi Fifin kod - FIN. Službeni domaći stadion je Olimpijski stadion u Helsinkiju. Najniži rang na FIFA-inoj ljestvici, Finska je imala u prosincu 1996. (79.), dok je najviši rang postignut u ožujku 2007. (33.). Najviši rang prema Elo ljestvici, Finska je imala u ožujku 2002. - 30. mjesto, dok je najniži rang postignut tokom 1962. i 1963. - 125. mjesto. Finska je trenutna prema Elo ljestvici na 45. mjestu.

Finska se u svojoj nogometnoj povijesti nikada nije plasirala u samu završnicu Svjetskog i Europskog prvenstva, ali je sudjelovala na 4 Olimpijska turnira. Također, smatra se jednom od najslabijih nogometnih reprezentacija Europe u posljednjih nekoliko desetljeća. Možda je razlog tome, to što nogomet nije napopularniji sport među finskim gledateljima, te je kao takav imao status amaterskog sporta u zemlji. Tek posljednjih 15 godina, od ulaska Finske u EU i uvođenjem Bosmanovog pravila, finski igrači imaju značajnu mogućnost da igraju u najjačim ligama Europe. Tako danas, gotovo većina finskih reprezentativaca igra izvan domovine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Finski nogometni savez osnovan je 1907., dok je članom FIFA-e, međunarodne organizacije postao 1908., unatoč činjenici da je u to vrijeme Finska još uvijek bila autonomna u obliku Velikog vojvodstva unutar Ruskog Carstva, sve do nezavisnosti 1917. Prva međunarodna utakmica odigrana je protiv susjedne Švedske 22. listopada 1911. u Helsinkiju (poraz Finske rezultatom 2:5). Na Olimpijskim igrama u Stockholmu 1912., Finska je osvojila četvrto mjesto. Nakon pobjeda protiv Italije i Rusije, Finska gubi u polufinalu od reprezentacije Velike Britanije. U borbi za broncu, Finska je teško poražena od Nizozemske, rezultatom 9:0. Finski reprezentativci smatrali su da se utakmica za 3. mjesto igra dan kasnije, tako da su večer prije utakmice izašli van. Posljedica toga bio je težak poraz. Međutim, mladi 17-ogodišnji finski reprezentativac Eino Soinio izabran je u All-Star momčad Olimpijskog turnira, prema odabiru švedskih dnevnih novina Idrottsbladet.

Na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, Finska sudjeluje drugi puta, ali poražena je od Perua već u prvom krugu. Kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1938. u Francuskoj, Finska je tražila plasman na sam Mundijal. Međutim, reprezentacija nije osvojila ni jedan bod.

Tokom 1950-ih i 1960-ih, Finska je ostvarivala mizerne rezultate. 1952. Helsinki je bio grad domaćin Olimpijskim igrama, a domaćin je već na samom početku poražen od Austrije, te eliminiran iz daljnjeg natjecanja.

Jedini značajniji rezultat tokom tog razdoblja (1950-e i 1960-e) bila su osvajanja naslova prvaka na neslužbenom Nordijskom prvenstvu 1952., 1964. i 1966.

Nakon što su mnoge zapadne zemlje bojkotirale Olimpijske igre u Moskvi 1980., Finska je pozvana da sudjeluje na nogometnom turniru. Nažalost, reprezentacija nije prošla dalje od skupine.

Nadimak[uredi VE | uredi]

Finska reprezentacija ima nadimak "Huuhkajat" (fin. Euroazijske sove). Naime, nadimak im je preuzet od euroazijske sove Bubi koja živi na tornju Olimpijskog stadiona u Helsinkiju. Sova se prvi puta "javno" pojavila na stadionu 2007. na kvalifikacijskoj utakmici između Finske i Belgije. Sovina prisutnost nakratko je prekinula utakmicu, no kada je utakmica nastavljena, Finska je pobijedila Belgiju rezultatom 2:0. Mnogi vjeruju da im je upravo sova Bubi pomogla. Bubi je proglašen helsinškim "Stanovnikom godine" za 2007., te je na iznenađenje gledatelja, posjetio svečanu ceremoniju dodjeljivanja nagrada na stadionu.[1] Sova je ime dobila po znanstvenom imenu te vrste ptica - Bubo bubo, te nadimku finskog sportskog komentatora, Brora-Erika "Bubija" Walleniusa.

Stadioni[uredi VE | uredi]

Većinu domaćih reprezentativnih utakmica, Finska igra na Olimpijskom stadionu u Helsinkiju. To je glavni stadion finske reprezentacije. Stadion je izgrađen 1938., a na njemu su se 1952. održavale Olimpijske igre. Prije tog stadiona, Finska je uglavnom koristila Töölön Pallokenttä stadion, također u Helsinkiju.

Danas Finska domaće utakmice protiv slabijih protivnika održava na Ratina stadionu u Tampereu. Helsinški Finnair stadion, također se koristi za neke kvalifikacijske i prijateljske utakmice.

Europska prvenstva[uredi VE | uredi]

Kvalifikacije za EP[uredi VE | uredi]

U sustav kvalifikacija za Europsko prvenstvo, Finska je krenula u kvalifikacijskom ciklusu za Euro 1968. Međutim reprezentacija je tek 1978. ostvarila prvu pobjedu u kvalifikacijama.

Tokom 1970-ih i 1980-ih nacionalna momčad je donekle poboljšala rezultate. Za plasman na Euro 1980., Finskoj je nedostajao svega bod u kvalifikacijama.

Richard Møller Nielsen, europski prvak sa Danskom 1992., vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Euro 2000. U tom razdoblju, Finci su ostvarili senzacionalnu pobjedu protiv Turske u gostima. Međutim, Finska nije bila dovoljno jaka da se "suprotstavi" Njemačkoj i Turskoj, koje su se u konačnici plasirale na spomenuti turnir.

Očekivanja finske reprezentacije porasla su prije početka kvalifikacija za Euro 2004. Tome su pridonjele i pobjede u prijateljskim utakmicama protiv Norveške, Belgije i Portugala. Međutim, Finska je kvalifikacije započela porazima od Walesa i SRJ. Nakon toga uslijedila su dva poraza od Italije, te domaća 3:0 pobjeda protiv SRJ. Finska je završila kvalifikacije kao četvrta u skupini.

U kolovozu 2005. najavljeno je da će Englez Roy Hodgson postati novi finski izbornik. Mandat mu je započeo u siječnju 2006. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Euro 2008., Hodgson je smijenjen.[2] U tim kvalifikacijama, Finska se natjecala u skupini A protiv Portugala, Poljske, Srbije, Belgije, Armenije, Azerbajdžana i Kazahstana. Finska je dobro otvorila kvalifikacije, pobijedivši Poljsku u gostima, rezultatom 3:1, te remiziravši protiv Portugala s 1:1 kod kuće. Finci nakon toga osvajaju četiri boda na teškim gostovanjima kod Armenije i Kazahstana (0:0 s Armenijom, 2:0 s Kazahstanom). 15. studenog 2006., Finska kod kuće pobjeđuje Armeniju s 1:0 te je tako ostala jedina neporažena nacija u kvalifikacijama. U prvoj utakmici kvalifikacija u 2007. Finska je izgubila od Azerbajdžana 1:0. Bila je to jedna od najgorih utakmica u finskoj nogometnoj povijesti. Početkom lipnja momčad je s 2:0 izgubila od Srbije u utakmici odigranoj kod kuće. Time je i za Finsku uklonjena mogućnost da kroz sustav kvalifikacija može nastupiti na završnom turniru. Međutim, u sljedećoj utakmici protiv Belgije, Finska pobjeđuje s 2:0, te se rađa nova nada u mogući preobrat. Slijedi serija pobjeda, uključujući 2:1 pobjedu protiv Azerbajdžana. Uslijedila je važna utakmica protiv Portugala u gostima, u kojoj je samo pobjeda mogla jamčiti Fincima da mogu ući u dodatne kvalifikacije. Međutim, utakmica je završila bez pogodaka i Finska se i ovaj put nije uspjela kvalificirati. Kao važan čimbenici koji su do toga doveli, bili su poraz od Azerbajdžana i dva neriješena rezultata protiv Portugala, u kojima je Finska ispustila važnih 7 bodova. Unatoč svemu, Finska je veoma napredovala u tim kvalifikacijama, te ju je 2007. FIFA proglasila reprezentacijom koja je najviše napredovala u tekućoj godini. Finska je rangirana na 33. mjesto FIFA-ine ljestvice, što je i danas najbolji plasman reprezentacije.

Sudjelovanja na EP[uredi VE | uredi]

Iako Finska od 1968. sudjeluje u sustavu kvalifikacija za Euro, dosad se nije uspjela plasirati na završni turnir.

Svjetska prvenstva[uredi VE | uredi]

Kvalifikacije za SP[uredi VE | uredi]

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, Finskoj je nedostajalo svega dva boda da se plasira na završni turnir.

Sredinom 1990-ih, Finska ima sve više igrača koji igraju u jakim europskim ligama. Predvodnik tog vala, bio je Jari Litmanen, tada zvijezda nizozemskog Ajaxa. Trener Richard Møller Nielsen koji je sa Danskom 1992. osvojio naslov europskog prvaka, vodio je Finsku kroz kvalifikacije za Mundijal 1998.bb Reprezentacija je u tom razdoblju ostvarila solidne rezultate kao što su gostujuća pobjeda protiv Švicarske i remi protiv Norveške. Upravo je bod protiv Norveške veoma respektabilan za Finsku, kao "ne-nogomenu zemlju", bodući da su Norvežani na Svjetskom prvenstvu s rezultatom 2:1 pobijedili Brazil, kasnijeg vice-prvaka Svijeta. U posljednjoj utakmici kvalifikacija, Finska je kod kuće trebala pobijediti Mađarsku kako bi se plasirala u doigravanje, odnosno dodatne kvalifikacije. Reprezentacija je dugo vodila rezultatom 1:0, no u sudačkom produžetku postignut je autogol, te su snovi o dodatnim kvalifikacijama i mogućem plasmanu na Mundijal - raspršeni.

Antti Muurinen naslijedio je Richarda Nielsena na finskoj klupi 2000. godine. Izbornik je tada imao na raspolaganju vjerojatno najbolju finsku nogometnu generaciju. Uz legendarnog Litmanena, tu generaciju činili su Antti Niemi, Sami Hyypiä, Teemu Tainio i Mikael Forssell. Momčad je unatoč teškom ždrijebu, nastupala prilično dobro u kvalifikacijama za Mundijal 2002. Od značajnijih rezultata, to su dva remija protiv Njemačke, jedan domaći remi protiv Engleske, te 5:1 pobjeda protiv Grčke u Helsinkiju. U konačnici, Engleska i Njemačka pokazali su se previše jakim protivnicima, te je Finska završila kao treća u skupini. Reprezentacija je ostvarila odličan učinak u kojem nije poražena kod kuće tokom tih kvalifikacija.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, Finska je ostvarila katastrofalan učinak u kojem nije osvojila ni bod. Djelomično su tome razlog jaki suparnici u skupini, poput Nizozemske, Češke i Rumunjske. Izbornik Muurinen dobio je otkaz u lipnju 2005., a zamijenio ga je Jyrki Heliskoski. Međutim, ni Heliskoski nije uspio poboljšati rezultate reprezentacije.

Kvalifikacije za SP 2010.[uredi VE | uredi]

Bivšeg izbornika Royja Hodgsona, naslijedio je sunarodnjak Stuart Baxter, koji je potpisao ugovor do kraja kvalifikacija za Euro 2012.[3] U kvalifikacijama za Mundijal 2010., Finska je ostvarila malo bolji rezultat nego u kvalifikacijama za Euro 2008. U skupini sa Njemačkom, Rusijom, Walesom, Azerbajdžanom i Lihtenštajnom, reprezentacija je ostvarila treće mjesto u skupini. U odlične rezultate se podrazumijeva 3:3 protiv Njemačke koja je te godine bila europski vice-prvak. Finska kvalifikacije završava s 5 pobjeda, 3 neriješena i 2 poraza. Jedina su reprezentacija koja u svojoj skupini nije poražena od Njemačke, a u uzvratnoj utakmici protiv Nijemaca bili su blizu pobjede u sudačkom produžetku.

Momčad Ut. Pob. Ner. Izg. Po.G. Pr.G. G.Raz. Bod.
Flag of Germany.svg Njemačka 10 8 2 0 26 5 +21 26
Flag of Russian Federation (bordered).svg Rusija 10 7 1 2 19 6 +13 22
Flag of Finland.svg Finska 10 5 3 2 14 14 0 18
Flag of Wales 2.svg Wales 10 4 0 6 9 12 -3 12
Flag of Azerbaijan.svg Azerbajdžan 10 1 2 7 4 14 -10 5
Flag of Liechtenstein.svg Lihtenštajn 10 0 2 8 2 23 -21 2

Sudjelovanja na SP[uredi VE | uredi]

Finska se dosad nije uspjela plasirati na Mundijal. Iako se dosada nikad nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo, Finska je uspjela zadržati svoje mjesto na FIFA-inoj ljestvici među TOP 50.

Finski reprezentativci[uredi VE | uredi]

Prva momčad[uredi VE | uredi]

# Pozicija Ime Datum rođenja Klub
1 Vratar Otto Fredrikson 30. studenog 1981. Zastava Ruske Federacije.svg Spartak Nalhcik
Vratar Niki Mäenpää 23. siječnja 1985. Flag of the Netherlands.svg VVV-Venlo
Branič Tuomo Turunen 30. kolovoza 1987. Flag of Sweden.svg IFK Göteborg
Branič Ville Jalasto 19. travnja 1986. Flag of Norway.svg Aalesunds FK
13 Branič Veli Lampi 18. lipnja 1984. Flag of Ukraine.svg Arsenal Kyiv
3 Branič Niklas Moisander 29. rujna 1985. Flag of the Netherlands.svg Ajax Amsterdam
Branič Kalle Parviainen 3. listopada 1982. Flag of Finland.svg Haka Valkeakoski
Vezni Markus Heikkinen 13. listopada 1978. Flag of Austria.svg Rapid Beč
14 Vezni Tim Sparv 20. veljače 1987. Flag of the Netherlands.svg Groningen
8 Vezni Kasper Hämäläinen 8. kolovoza 1986. Flag of Sweden.svg Djurgården
Vezni Roni Porokara 12. prosinca 1983. Flag of Sweden.svg Örebro
7 Vezni Roman Eremenko 19. ožujka 1987. Zastava Ruske Federacije.svg Rubin Kazan
6 Vezni Mika Väyrynen 28. prosinca 1981. Flag of the Netherlands.svg Heerenveen
Vezni Jha Hakola 27. listopada 1987. Flag of the Netherlands.svg Willem II
6 Vezni Joel Perovuo 11. kolovoza 1985. Flag of Sweden.svg Djurgården
9 Napadač Mikael Forssell 15. ožujka 1981. Flag of Germany.svg Hannover 96.
10 Napadač Jari Litmanen 20. veljače 1971. Flag of Finland.svg Lahti
16 Napadač Jonatan Johansson 16. kolovoza 1975. Flag of Finland.svg TPS
20 Napadač Teemu Pukki 29. ožujka 1990. Flag of Germany.svg FC Schalke 04.
16 Napadač Paulus Roiha 3. kolovoza 1980. Flag of Sweden.svg Åtvidabergs FF
Izbornik: Mixu Paatelainen Flag of Finland.svg

Ostali igrači[uredi VE | uredi]

Dolje navedeni reprezentativci, potencijalni su kandidati za prvu momčad finske reprezentacije.

# Pozicija Ime Datum rođenja Klub
12 Vratar Lukas Hradecky 24. studenog 1989. Flag of Denmark.svg Esbjerg
12 Vratar Jukka Lehtovaara 15. ožujka 1988. Flag of Finland.svg TPS
Vratar Peter Enckelman 10. ožujka 1977. Bez kluba
Branič Ari Nyman 7. veljače 1984. Flag of Finland.svg Inter Turku
19 Branič Joni Aho 12. travnja 1986. Flag of Finland.svg Inter Turku
Branič Jani Lyyski 16. ožujka 1983. Flag of Sweden.svg Djurgården
14 Branič Hannu Patronen 23. svibnja 1984. Flag of Sweden.svg Helsingborgs
20 Branič Paulus Arajuuri 15. lipnja 1988. Flag of Sweden.svg Kalmar FF
4 Branič Sami Hyypiä 7. listopada 1973. Flag of Germany.svg Bayer Leverkusen
5 Branič Markus Halsti 19. ožujka 1984. Flag of Sweden.svg FF Malmö
2 Branič Petri Pasanen 24. rujna 1980. Flag of Germany.svg Werder Bremen
3 Branič Jukka Raitala 15. rujna 1988. Flag of Germany.svg Hoffenheim
17 Vezni Sebastian Sorsa 25. siječnja 1984. Flag of Finland.svg HJK Helsinki
18 Vezni Mika Ojala 21. lipnja 1988. Flag of Finland.svg Inter Turku
11 Vezni Joonas Kolkka 28. rujna 1974. Flag of the Netherlands.svg NAC Breda
Vezni Perparim Hetemaj 12. prosinca 1986. Flag of Italy.svg Chievo
Vezni Daniel Sjölund 22. travnja 1983. Flag of Finland.svg Djurgården
15 Vezni Juska Savolainen 1. srpnja 1983. Flag of Norway.svg FK Haugesund
Vezni Mehmet Hetemaj 8. prosinca 1987. Flag of Italy.svg AlbinoLeffe
Vezni Teemu Tainio 27. studenog 1979. Flag of England.svg Birmingham City
Vezni Mika Ääritalo 25. srpnja 1985. Flag of Finland.svg TPS
6 Vezni Aleksej Eremenko 24. ožujka 1983. Zastava Ruske Federacije.svg Rubin Kazan
18 Napadač Shefki Kuqi 10. studenog 1976. Flag of Wales 2.svg Swansea City
Napadač Berat Sadik 14. rujna 1986. Flag of Belgium (civil).svg Zulte Waregem
Napadač Niklas Tarvajärvi 13. ožujka 1983. Flag of Germany.svg Karlsruhe
Napadač Hermanni Vuorinen 27. siječnja 1985. Flag of Finland.svg Honka
11 Napadač Timo Furuholm 11. kolovoza 1987. Flag of Germany.svg Fortuna Düsseldorf

Stručni stožer[uredi VE | uredi]

Stručni stožer
Izbornik
Flag of Finland.svg Mixu Paatelainen Izbornik
Izbornikov stručni stožer
Flag of Finland.svg Jari-Pekka Keurulainen Izbornikov asistent
Flag of Finland.svg Antti Niemi Trener vratara
Flag of Finland.svg Olli Huttunen Trener vratara
Flag of Finland.svg Kari Ukkonen Tehnički menadžer
Flag of England.svg Keith Armstrong Skaut
Ostalo osoblje
Flag of Finland.svg Markku Kanerva U-21 izbornik
Flag of Finland.svg Lennart Wangel Direktor reprezentacije
Flag of Finland.svg dr. Heikki Kinnunen Liječnik reprezentacije
Flag of Finland.svg Hannu Kanerva Maser
Flag of Finland.svg Paavo Leiramo Fizioterapeut
Flag of Finland.svg Kai Kyntölä Oružar
Flag of Finland.svg Timo Walden Glasnogovornik

Statistika[uredi VE | uredi]

Najviše nastupa[uredi VE | uredi]

# Ime igrača Karijera Br. nastupa Br. golova
1 Jari Litmanen 1989. - danas 137 32
2 Sami Hyypiä 1992. - danas 105 5
3 Jonatan Johansson 1996. – danas 103 22
4 Ari Hjelm 1983.1996. 100 20
5 Joonas Kolkka 1994. – danas 98 11
6 Erkka Petäjä 1983.1994. 83 0
7 Arto Tolsa 1964.1981. 76 10
7 Hannu Tihinen 1997.2010. 76 5
9 Toni Kuivasto 1997. – danas 75 1
10 Mika Nurmela 1992.2007. 71 4

Najviše golova[uredi VE | uredi]

# Ime igrača Karijera Br. golova Br. utakmica Golova po utak.
1 Jari Litmanen 1989. – danas 32 137 0,23
2 Jonatan Johansson 1996. – danas 22 103 0,21
3 Ari Hjelm 1983.1996. 20 100 0,2
4 Mikael Forssell 1999. – danas 19 67 0,28
5 Mika-Matti Paatelainen 1963.1972. 18 70 0,26
6 Verner Eklöf 1919.1927. 17 32 0,53
7 Aulis Koponen 1924.1935. 16 39 0,41
7 Gunnar Åström 1923.1937. 16 44 0,36
9 William Kanerva 1922.1938. 13 51 0,25
9 Jorma Vaihela 1947.1954. 13 33 0,39

Popis izbornika[uredi VE | uredi]

Izbornik Reprezentativna karijera Br. utak. Pob. Ner. Izg. % pobjeda
Nitko 1911.1921. 17 6 2 9 35,3
Flag of Finland.svg Jarl Öhman 1922. 4 1 0 3 25
Nitko 1923.1935. 77 22 12 43 28,6
Flag of Germany.svg Ferdinand Fabra 1936.1937. 8 1 1 6 12,5
Nitko 1937.1938. 9 3 0 6 33,3
Flag of Hungary.svg Gábor Obitz 1939. 6 1 0 5 16,7
Nitko 1939.1943. 7 0 1 6 0,0
Flag of Sweden.svg Axel Mårtensson 1945. 2 0 0 2 0,0
Flag of Finland.svg Niilo Tammisalo 1946. 3 0 0 3 0,0
Flag of Finland.svg Aatos Lehtonen 1947.1955. 51 7 9 35 13,7
Flag of Germany.svg Kurt Weinreich 1955.1958. 23 3 1 19 13,0
Flag of Finland.svg Aatos Lehtonen 1959.1961. 19 3 0 16 15,8
Flag of Finland.svg Olavi Laaksonen 1962.1974. 91 16 21 54 17,6
Flag of Finland.svg Martti Kosma 1975. 2 0 1 1 0,0
Flag of Finland.svg Aulis Rytkönen 1975.1978. 30 8 4 18 26,7
Flag of Finland.svg Esko Malm 1979.1981. 27 4 6 17 14,8
Flag of Finland.svg Martti Kuusela 1982.1987. 53 9 11 33 17,0
Flag of Finland.svg Jukka Vakkila 1988.1992. 48 7 21 20 14,6
Flag of Finland.svg Tommy Lindholm 1993.1994. 25 5 7 13 20,0
Flag of Finland.svg Jukka Ikäläinen 1994.1996. 21 7 4 10 33,3
Flag of Denmark.svg Richard Møller Nielsen 1996.1999. 34 9 12 13 26,5
Flag of Finland.svg Antti Muurinen 2000.2005. 72 34 12 26 47,2
Flag of Finland.svg Jyrki Heliskoski 2005. 6 2 2 2 33,3
Flag of England.svg Roy Hodgson 2006.2007. 22 6 11 5 27,3
Flag of England.svg Stuart Baxter 2008. - 2010. 31 8 6 17 25,8
Flag of Finland.svg Olli Huttunen 2010. 1 1 0 0 100,0
Flag of Finland.svg Stuart Baxter 2011. 2 0 1 1 0,0
Flag of Finland.svg Mixu Paatelainen 2011. - danas 10 4 1 5 40,0

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]