Bećarac
Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i širom Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoju popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.[1]
Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača.
Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čiji je cilj nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama.
Postoji i Bosanski-Hercegovački bećarac za kojeg ne važi gore navedeno. On je malo drugačiji i nije mu cilj nasmijati slušatelje već ih zabaviti. To je vrlo zahtjevna pjesma za izvođače mada se to ne čini tako slušatelju. Bećarac je u Bosni-Hercegovini tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno i očuvala se do današnjih dana.
Nedovršeni članak Bećarac koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
[uredi] Izvori
|
||||||||||||