Emanuel Lasker

Ovo je članak tjedna  – 48. tjedan 2023. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Emanuel Lasker
Emanuel Lasker
Puno ime Emanuel Lasker
Država Njemačka
Rođenje 24. prosinca 1868.
Barlinek, Pruska
Smrt 11. siječnja 1941.
New York, Sjedinjene Američke Države
Polje Matematika
Alma mater Sveučilište u Erlangenu
Svjetski prvak 1894. – 1921.

Emanuel Lasker (Barlinek, 24. prosinca 1868. – New York, 11. siječnja 1941.) bio je njemački matematičar, filozof i prema mnogima jedan od najvećih šahista svih vremena.[1]

Naslov svjetskog prvaka preuzeo je od Wilhelma Steinitza 1894. i držao ga do 1921. godine, što je do danas najdulje razdoblje vladavine nekog svjetskog prvaka. Lasker je šest puta branio naslov, od kojih pet uspješno, dok ga 1921. u Havani nije porazio José Raúl Capablanca.

Mnogi njegovi suvremenici govorili su da je rabio psihološki pristup igri, pa čak i da je ponekad namjerno igrao nešto slabije poteze kako bi kod protivnika stvorio nelagodu.[2] Moderne analize, međutim, pokazuju da je Laskerovo shvaćanje šaha bilo ispred onoga vremena te da je imao fleksibilniji pristup igri.[3][4]

Lasker je značajno doprinio matematici, a glavno područje njegova interesa bila je komutativna algebra. Dokazao je primarnu dekompoziciju ideala polinomskih prstenova, teorem koji se smatra jednim od važnijih matematičkih rezultata prve polovice 20. stoljeća. Napisao je i nekoliko knjiga o filozofiji od kojih je napoznatija knjiga Kampf (Borba), a ona predstavlja osnovni postulat Laskerova pogleda na šah i život.[5]

Rani život[uredi | uredi kôd]

Lasker u svojoj mladosti, 1895.

Lasker je rođen u židovskoj obitelji. Rodno ime Immanuel poslije je promijenio u Emanuel. Roditelji prepoznaju talent mladoga Laskera za matematiku pa ga šalju na srednjoškolsko obrazovanje u Berlin. Potvrdu o završenom školovanju dobiva u sadašnjem poljskom gradiću Landsberg an der Warthe, tada dijelu Pruske. Studirao je matematiku i filozofiju na sveučilištima u Berlinu, Göttingenu (gdje mu je David Hilbert bio jedan od profesora) i Heidelbergu.

Šahu ga podučava osam godina stariji brat Berthold, koji je i sâm bio jedan od najsnažnijih igrača ranih 1890-ih. Kako bi doprinio zaradi, Lasker je igrao šah i kartaške igre za male uloge, posebno često u kavani Café Kaiserhof.

Lasker pobjeđuje godišnji zimski turnir kavane Café Kaiserhof u sezoni 1888./1889. i turnir Hauptturnier na šestom kongresu njemačkog šahovskog saveza u gradu Breslau, čime osvaja titulu „majstora”. Ovaj pothvat je nagnuo Laskera da se počne profesionalno baviti šahom.[6]

Godine 1890. osvaja turnir u Berlinu pobjedivši brata Bertholda u doigravanju. Dva tjedna prije turnira objavljuje šahovsku studiju koja će kasnije postati poznata pod nazivom Laskerov manevar.[7]

Akademske i druge aktivnosti[uredi | uredi kôd]

Veliki njemački matematičar David Hilbert potaknuo je Laskera na upis doktorskog studija matematike.

Šah nije bio jedini Laskerov interes. Na poticaj svojega sunarodnjaka, velikog njemačkog matematičara Davida Hilberta, 1900. godine upisuje doktorski studij matematike i poslije dvije godine obranjuje doktorsku tezu na Sveučilištu u Erlangenu.[8] U matematičkom članku koji je objavio 1905. dokazuje tvrdnju koja se danas naziva Lasker–Noetherin teorem[9] i smatra se jednim od temelja moderne algebarske geometrije.

Lasker je tijekom života skladao nekoliko šahovskih kompozicija koje su ostavile dubok trag u teoriji šahovskih konačnica. Godine 1901. skupa s Gustavusom Reichhelmom objavljuje šahovsku studiju koja se smatra pionirskim djelom teorije odgovarajućih polja.[10]

Studija Laskera i Reichhelma, 1901.
abcdefgh
8
a7 black king
d6 black pawn
a5 black pawn
d5 white pawn
f5 black pawn
a4 white pawn
d4 white pawn
f4 white pawn
a1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Bijeli na potezu dobiva, dok crni na potezu remizira. Rješenje se postiže primjenom teorije odgovarajućih polja.

Lasker se, osim matematikom i šahom, bavio i filozofijom te duboko promišljao o životu kao borbi. To je esencijalna Laskerova teza, čega je rezultat djelo Kampf (Borba), knjiga koju je napisao 1906. godine. Bio je jaki igrač dame i član njemačke reprezentacije u bridžu.[11]

Bavio se matematičkom analizom kartaških igara o kojoj piše knjigu Das verständige Kartenspiel.

Emanuel Lasker (lijevo) i njegov stariji brat Berthold Lasker, 1907.

Svoju varijantu dame, Lascu, razvija 1911. godine, a igra se širi diljem Europe i SAD-a. Damu je izuzetno cijenio i od njega potječe misao „Dama je mati šaha, i to dostojna mati.” Lasker je također preko Edwarda Laskera, svojega udaljenog rođaka, oko 1907. upoznao igru Go te je zadržao zanimanje za nju do kraja života. Jednom je rekao: „Da sam upoznao Go ranije, vjerojatno nikada ne bih postao svjetskim šahovskim prvakom.”[12]

Godine 1925. piše šahovsku knjigu Udžbenik šaha, u njemačkom izvorniku Lehrbuch des Schachspiels, koja se i danas smatra klasikom i jednim od najvažnijih dijelova šahovske literature.[13] Knjiga je poznata i po svome filozofskom tonu.

Obrane naslova[uredi | uredi kôd]

Steinitz i Lasker, drugo svjetsko prvenstvo u šahu, 1894.

Lasker je 1894. osvojio drugo svjetsko prvenstvo u šahu uvjerljivo pobjedivši Steinitza (+10 –4 =5). Do 1910. odigrao je ukupno pet mečeva za svjetskoga prvaka, a onda je uslijedilo razdoblje kada se malo koji igrač usudio izazvati Laskera. Ipak, 1914. trebao se održati meč između Laskera i jakog poljskog velemajstora Akibe Rubinsteina, no zbog izbijanja Prvog svjetskog rata, do meča nikada nije došlo.[14]

Meč protiv Steinitza[uredi | uredi kôd]

U siječnju 1896. Lasker osvaja majstorski turnir u Sankt Peterburgu, dva boda ispred Pillsburya, Čigorina i ostarjelog Steinitza. Ipak, unatoč poznim šahovskim godinama, Steinitz je, osvojivši drugo mjesto, izazvao Laskera na ponovljeni meč. Tek okrunjeni prvak prihvaća uvjete. U ljeto iste godine održao se turnir u Nurembergu koji Lasker uvjerljivo osvaja, dok Steinitz zauzima tek šesto mjesto. Slaba forma Steinitza i Laskerova sjajna izvedba izazvale su sumnje u Steinitzove šanse. Meč se održao u studenom 1896. u Moskvi. Lasker je dobio deset, remizirao pet, a izgubio tek dvije partije, čime je zadržao naslov svjetskog prvaka.[15] Ovo je bio posljednji Steinzov turnir; nakon njega se razbolio i više se nije oporavio, a umro je u kolovozu 1900.

Meč protiv Marshalla[uredi | uredi kôd]

Između siječnja i travnja 1904. američki grad Cambridge Springs ugostio je poznati šahovski turnir na kojemu je nastupio i Lasker. Na veliko iznenađenje, turnir osvaja poznati američki šahist Frank James Marshall koji je u to doba, uz Harrya Pillsburya, bio najjači američki igrač. Ovaj pothvat nagnuo je Marshalla da izazove Laskera na meč.[nedostaje izvor] Tko prvi dobije osam partija biva proglašen pobjednikom. Meč se održao 1907. u nizu američkih gradova: New Yorku, Wahinghtonu, Philadelphiji, Baltimoreu, Chicagu i Memphisu.

Marshall je gajio dinamičan, napadački stil igre. Unatoč velikim nadanjima, Marshall je teško poražen; od 15 partija Lasker nije izgubio niti jednu partiju, a dobio je njih 8.

Ovakva bodovna razlika u meču za svjetskog prvaka do danas se ponovila samo jednom, i to u meču između Laskera i poljsko-francuskog velemajstora Davida Janowskog.

U svojoj autobiografiji Marshall taj meč ne spominje, osim u jednoj rečenici: „Zamorna igra s ciljem iscrpljivanja drugog igrača protivna je mojoj prirodi.”[16]

Meč protiv Tarrascha[uredi | uredi kôd]

Lasker i Tarrasch, 1908.

Laskerov sunarodnjak Siegbert Tarrasch rođen je 1862. u gradu Breslau u Pruskoj, sadašnjem Wroclawu. Po struci liječnik, kasnih 1880-ih nametnuo se kao vodeći svjetski igrač. Lasker je 1906. razmatrao njega i Gezu Maroczyja kao moguće suparnike.[17] Kao teoretičari, Lasker i Tarrasch nisu bili istomišljenici. Tarrasch je bio dogmatik, dok je Lasker imao fleksibilniji pristup igri.

Nakon mnogih peripetija, meč je napokon dogovoren 1. kolovoza 1908. Pobjedniku je išlo 4000, a gubitniku 2500 maraka. Vremenska kontrola bila je sat vremena za 15 poteza.[18] Ovaj put igralo se u Njemačkoj, u Düsseldorfu i Münchenu. Iako se očekivala ravnopravna borba, Lasker je uverljivo pobijedio Tarrascha s rezultatom +8 –5 =3. Neki su komentatori poslije govorili da je Tarrasch igrao ispod svojih mogućnosti, ali većina je bila složna u tome da je Lasker u to vrijeme ipak bio prejak.

Lasker je u meču imao sekundante, Simona Alapina i Heinricha Wolfa. Ovo je bilo prvo svjetsko prvenstvo u šahu gdje su igrači imali sekundante.[19]

Meč protiv Schlechtera[uredi | uredi kôd]

Slijeva nadesno: Lasker, Rubinstein, Kagan, Schlechter i Tarrasch, 1918.

Carl Schlechter rođen je 2. ožujka 1874. u Beču. Krajem 1890-ih probio se u svjetski vrh osvajanjem važnih turnira, između ostalih i međunarodnog turnira u Ostendu u Belgiji 1906. godine. Istaknuo se po svojoj defenzivnoj snazi, kao i po svojem općem razumijevanju mirnijih pozicija. Putuje u Berlin u studenome 1908. te dogovara meč za svjetskog prvaka s Laskerom. Prvak je prihvatio.[20]

Meč je započeo u siječnju 1910. u Beču. Organizator turnira bio je poznati šahist Georg Marco (najpoznatiji po svom porazu protiv Pillsburyja). Uvjet meča bio je sljedeći: igra se 10 partija, pet u Beču, pet u Berlinu, a ako rezultat bude izjednačen, svjetski prvak zadržava titulu.

Schlechter pobjeđuje Laskera u petoj partiji meča, nakon što je Lasker napravio grubi previd. Lasker u idućih četiri partije ne uspijeva izjednačiti. U posljednjoj partiji, zbog nepoznatog razloga, Schlechter kreće u samoubilački napad i Lasker dobiva partiju. Nakon što je Schlechter predao, publika je glasno zapljeskala, a Lasker i Schlechter su si pružili ruku.[21] Direktor turnira Alfred Post proglasio je meč izjednačenim, čime je Lasker zadržao titulu.

Meč protiv Janowskog[uredi | uredi kôd]

David Janowski rođen je 7. lipnja 1868. u Wołkowysku, tadašnjoj Poljskoj. Krajem 19. stoljeća redovito sudjeluje na najvećim međunarodnim turnirima, čak pobjeđuje i Marshalla u egzibicijskom meču (+3 –1 = 0).[22] Janowski je, poput Marshalla, bio poznat po dinamičnoj i kombinatornoj igri. José Raúl Capablanca ističe da je njegova najveća slabost ležala u završnici, iako mu je iskazao poštovanje riječima: „Kada je u formi, Janowski je jedan od najstrašnijih igrača koji mogu postojati.”

1899. izaziva Laskera na meč od 10 partija s nagradnim fondom od 450 funti, no Lasker odbija igrati više od 8 partija. U ožujku 1909. Lasker i Janowski igraju egzibicijski meč u Parizu koji završava neriješeno (+2 –2 = 0).

Pun pouzdanja, Janowski poziva Laskera na meč za svjetskog prvaka, no u međuvremenu je Lasker bio u dogovorima za meč sa Schlechterom pa meč biva odgođen. Lasker je u jednoj od najdramatičnijih borbi za svjetsku krunu zadržao naslov (+1 –1 =8) remiziravši protiv austrijskog majstora.

Konačno, meč se održava u studenom i prosincu 1910. u Berlinu. Lasker pobjeđuje Janowskog bez izgubljene partije. Rezultat je bio +8 –0 =3, čime je Lasker uvjerljivo zadržao status najjačeg igrača svijeta.

Lasker je nakon meča o Janowskom rekao sljedeće: „Samostalno traga za lijepim, genijalnim, dubokim i skrivenim. Nažalost, u tome je otišao predaleko. Ne obraća ni najmanju pažnju na običnost. Zapravo, to njegovoj igri daje posebnu privlačnost, a ujedno to je njegova slaba točka.”[23]

Turnir u Sankt Peterburgu 1914.[uredi | uredi kôd]

Nakon uspješnog turnira 1909., u travnju i svibnju 1914. održan je jedan od najslavnijih turnira u šahovskoj povijesti, turnir u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu). Na turniru je trebalo nastupiti 20 najboljih igrača, no zbog političkih tenzija između Ruskog Carstva i Austro-Ugarske, na turniru je nastupilo njih 11. Favoriti za osvajanje turnira bili su Lasker, Capablanca i Rubinstein.

Na tom je turniru Capablanca po prvi puta odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. No ipak, Capablanca je zbog Laskerovog povratka u drugom dijelu natjecanja (koje se sastojalo od pet rundi) završio samo kao drugi rezultatom od 13 bodova, dok je Lasker imao pola boda više.[24] Lasker je u izravnom susretu pobijedio Capablancu u varijanti izmjene u Španjolskoj partiji. Capablanca je, uzdrman porazom, napravio grubi previd u idućem kolu protiv Tarrascha i izgubio partiju, čime je predao Laskeru pobjedu u ruke.[25]

Sudionici završnice turnira u Sankt Peterburgu, 1914.

Neki izvori navode da je nakon turnira ruski car Nikola II. proglasio pet dobitnika nagrada (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla) za šahovske velemajstore.

Konačni rezultati:

# Igrač Prel. 1 2 3 4 5 Ukupno
1 Emanuel Lasker 6½ ** ½1 11 1½ 11 13½
2 José Raúl Capablanca 8 ½0 ** ½1 10 11 13
3 Aleksandar Aljehin 6 00 ½0 ** 11 1½ 10
4 Siegbert Tarrasch 6½ 0½ 01 00 ** 0½ 8½
5 Frank James Marshall 6 00 00 0½ 1½ ** 8

Ovo je ujedno i posljednji susret Laskera i Capablance prije meča za svjetskog prvaka. Kubanac je Laskera izazvao već 1911., poslije senzacionalnog osvajanja turnira u San Sebastiánu, no do susreta dolazi tek 1921. nakon dugih pregovora, kada je Laskeru bilo 52, a Capablanci 32 godine. Činjenica da je Capablanca izučio greške prijašnje generacije šahista te da je 20 godina mlađi od Laskera, pobudila je veliki interes javnosti koja je čekala novog prvaka punih 27 godina.

Meč s Capablancom[uredi | uredi kôd]

José Raúl Capablanca, 1920.

Prvi svjetski rat prekinuo je šahovske aktivnosti u Europi. Poslije rata Lasker nije bio spreman za novu obranu titule. Njegovi napori da osigura financijsku sigurnost igrajući šah nisu rezultirali uspjehom. Iz tih razloga odlučio je braniti titulu protiv Kubanca Joséa Raúla Capablance 1920., ali je predao titulu izazivaču navodno zbog narušenog zdravlja. Tom je prigodom ove riječi uputio Capablanci: „Nisi stekao naslov preko obrasca izazivača, nego putem svog briljantnog majstorstva.”[26][27]

Bilo je pritisaka od šahovskog svijeta na Laskera da ipak odigra meč s Capablancom kao svjetski prvak. Kad je Capablanca našao sponzore na Kubi koji su bili spremni financirati meč s 25 000 dolara, po pola obojici, bez obzira na krajnji ishod meča, Lasker je prihvatio.[28]

Održao je obećanje i pošto je predao titulu, on je bio taj koji je izazvao Capablancu, iako povjesničari šaha ne prihvaćaju ovakav rasplet događaja pa se danas Capablanca smatra izazivačem. Meč je održan u Havani 1921., ali je bio veliko razočarenje za šahovske zaljubljenike. Iako je bilo planirano 30 partija, meč je trajao samo 14, u kojem je Lasker izgubio čak četiri partije, nijednu nije dobio, a bilo je odigrano 10 remija (+4 –0 =10).

abcdefgh
8
a7 black pawn
b7 white queen
e7 black king
f7 black pawn
b6 black pawn
h5 white rook
d4 black queen
b3 white pawn
e3 black knight
a2 white pawn
g1 white king
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Ključna pozicija u petoj partiji. Ovdje u cajtnotu Lasker čini grubi previd: igra 47...Kf8 i nakon 48.Db8 predaje partiju.

Nakon jednostavnog 48.Db8+ bijeli forsirano dobiva; na 48...Ke7 slijedi 49.De5+ De5: 50.Te5:+ i crni gubi skakača, a na 48...Kg7 bijeli bi imao mat u dva poteza: 49.Dh8+ Kg6 50.Dh6#.

Lasker je cijeli meč igrao vrlo dobro, a poraz u petoj partiji može se pripisati nedostatku vremena jer je pozicija bila jednaka. Lasker opravdava poraz riječima: „Imao sam četvrt sata za razmisliti, ali sam bio apsolutno nesposoban učiniti to.”

Lasker je ovakav ishod meča pripisao vrućoj kubanskoj klimi i narušenom zdravlju[29], iako se danas smatra da je rezultat prvenstveno posljedica loše Laskerove pripreme te slabije tjelesne kondicije, a ne značajne razlike u snazi igrača. Ovu tezu zagovara i Vladimir Kramnik.[30]

Na kraju meča u članku za Sunday Times pod naslovom Zašto sam izgubio, između ostalog, napisao je:

Capablanca ne mari za komplikacije ili pustolovine. On voli znati gdje gazi. Njegova dubina je dubina matematičara, a ne pjesnika. Njegov je um više rimski nego grčki. Stoga se ističe u planiranju niza operacija koje imaju logičan cilj i gdje se slijed ne temelji na vremenu, već na razumu.[29]

Karijera nakon gubitka naslova[uredi | uredi kôd]

Botvinik i Lasker na velikom turniru u Moskvi 1936.

Unatoč gubitku naslova, u narednih 15 godina i dalje ostaje u samome svjetskom vrhu.[29]

Nakon meča u Havani, nastupa na velikom međunarodnom turniru održanom u New Yorku 1924. u hotelu Alamac i senzacionalno osvaja prvo mjesto, bod i pol ispred Capablance te četiri boda ispred trećeplasiranog Aljehina. Na tom je turniru Lasker izgubio jednu partiju, onu protiv Capablance, no učinkovitijom igrom protiv ostalih velemajstora uspijeva osvojiti turnir.[31]

U narednim godinama postiže vrhunske rezultate: u jakoj konkurenciji 1925. osvaja drugo mjesto na turniru u Moskvi, pola boda ispred tada i dalje svjetskog prvaka, Capablance. Nakon ovog turnira Laskera ipak sustižu godine, ali i dalje ostaje u svjetskom vrhu. 1935. godine, tada 66-godišnji Lasker neporažen osvaja treće mjesto na velikom turniru u Moskvi, rezultatom +6 –0 =13, a k tome u izravnom susretu pobjeđuje starog rivala Capablancu ostvarujući pothvat koji su vodeći šahisti tog vremena prozvali „biološkim čudom”.[32]

Uz i dalje sjajne rezultate na turnirima, Lasker je pokazao i zavidno umijeće pera. Godine 1925. objavljuje Knjigu o šahu (Lasker's Manual of Chess), a 1934. Šahovsku početnicu (Lasker's Chess Primer). Ti se udžbenici i danas smatraju klasicima šahovske literature.[33]

Posljednje godine[uredi | uredi kôd]

Lasker u svome domu u Berlinu, 1933.

U posljednjoj etapi života, Lasker se posvećuje poučavanju matematike i igranjem brojnih simultanki, što mu omogućava skromne, ali dostatne novčane prihode čime izbjegava sudbinu svojega prethodnika.

Emanuel Lasker se 1927. upoznao i sprijateljio s Albertom Einsteinom[34] s kojim je često provodio razgovore u dugim šetnjama. U posthumnoj biografiji koju je napisao Dr. Jacques Hannak 1952., predgovor[35] napisao je sâm Einstein pokazajući duboko poštovanje prema liku i djelu Emanuela Laskera:

Emanuel Lasker bio je nedvojbeno jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam upoznao u svojim kasnijim godinama. Moramo biti zahvalni onima koji su napisali priču o njegovom životu za ovu i buduće generacije. Malo je ljudi koji su imali topli interes za sve velike ljudske probleme, a u isto vrijeme zadržali svoju osobnost tako jedinstveno neovisnom.

Stil igre[uredi | uredi kôd]

Njegove rezultate temeljito su analizirali, optuživali su ga da hipnotizira protivnike, baca uroke, da se služi psihološkim metodama[36], da namjerno igra loše i, na kraju, da ima fenomenalnu sreću. Ustvari, Lasker je bio izvrstan borac, uvijek spreman za borbu, bez imalo straha, veoma suptilan i dubok, s izvanrednom sposobnošću za manevarsku borbu i velikom izdržljivošću i snagom.[37]

Laskerov stil igre može se opisati kao univerzalni, jedinstveni. Laskerov stil se mijenjao, od napadačkog u mladosti, do više pozicijskog u srednjim i poznim godinama. Teško je naći Laskerovog nasljednika po stilu igre, ali katkada se povlači paralela između Viktora Korčnoja i Laskera.[38] Obojica su bili borbeni, izvrsni u obrani, ali nisu prezali ni od oštre, taktičke igre.[39]

Mladi Lasker imao je mnogo pamtljivih partija, ali partija protiv Johanna Bauera, austrijskog majstora, često se navodi kao klasičan primjer Laskerove igre, ali i dobro izvršenog napada.

Lasker–Bauer, Amsterdam, 1899.

Rezultati protiv vodećih igrača tog vremena[uredi | uredi kôd]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Iako je Laskera smatrao „kafanskim” igračem, Bobby Fischer je u predgovoru svoje knjige My 60 Memorable Games naveo upravo citat Emanuela Laskera:[40]

Na šahovskoj ploči laž i licemjerje ne opstaju dugo. Kreativna kombinacija razotkriva pretpostavku laži; nemilosrdna činjenica, koja kulminira matom, proturječi licemjeru.

Rezultati mečeva[uredi | uredi kôd]

Ovdje su rezultati važnijih mečeva koje je Lasker odigrao.[41][42][43][44] Lijevi stupac ispod "Rezultata" daje ukupan broj bodova, a u desnom, kao i uobičajeno, "+" označava broj dobivenih partija, "–" broj izgubljenih partija te "=" broj remija.

Datum Protivnik Ishod Mjesto Rezultat Bilješke
1889. E.R. von Feyerfeil Pobjeda Breslau 1−0 +1−0=0 Play-off meč
1889./90. Curt von Bardeleben Pobjeda Berlin 2½–1½ +2−1=1  
1889./90. Jacques Mieses Pobjeda Leipzig 6½–1½ +5−0=3  
1890. Berthold Lasker Remi Berlin ½–½ +0−0=1 Play-off meč
1890. Henry Edward Bird Pobjeda Liverpool 8½–3½ +7−2=3  
1890. N.T. Miniati Pobjeda Manchester 4–1 +3−0=2  
1890. Berthold Englisch Pobjeda Beč 3½–1½ +2−0=3  
1891. Francis Joseph Lee Pobjeda London 1½–½ +1−0=1  
1892. Joseph Henry Blackburne Pobjeda London 8–2 +6−0=4  
1892. Bird Pobjeda Newcastle upon Tyne 5–0 +5−0=0  
1892./93. Jackson Showalter Pobjeda Logansport i Kokomo, Indiana 7–3 +6−2=2  
1893. Celso Golmayo Zúpide Pobjeda Havana 2½–½ +2−0=1  
1893. Andrés Clemente Vázquez Pobjeda Havana 3–0 +3−0=0  
1893. A. Ponce Pobjeda Havana 2–0 +2−0=0  
1893. Alfred Ettlinger Pobjeda New York City 5–0 +5−0=0  
1894. Wilhelm Steinitz Pobjeda New York, Philadelphia, Montreal 12–7 +10−5=4 Osvojeno Svjetsko prvenstvo u šahu
1896./97. Steinitz Pobjeda Moskva 12½–4½ +10−2=5 Obrana naslova
1901. Dawid Janowski Pobjeda Manchester 1½–½ +1−0=1  
1903. Mihail Čigorin Poraz Brighton 2½–3½ +1−2=3 Tematski meč (Riceov gambit)
1907. Frank James Marshall Pobjeda New York, Philadelphia, Washington, D.C.,
Baltimore, Chicago, Memphis		 11½–3½ +8−0=7 Obrana naslova
1908. Siegbert Tarrasch Pobjeda Düsseldorf, München 10½–5½ +8−3=5 Obrana naslova
1908. Abraham Speijer Pobjeda Amsterdam 2½–½ +2−0=1  
1909. Janowski Remi Pariz 2–2 +2−2=0 Egzibicijski meč
1909. Janowski Pobjeda Pariz 8–2 +7−1=2  
1910. Carl Schlechter Remi Beč i Berlin 5–5 +1−1=8 Obrana naslova
1910. Janowski Pobjeda Berlin 9½–1½ +8−0=3 Obrana naslova
1914. Ossip Bernstein Remi Moskva 1–1 +1−1=0 Egzibicijski meč
1916. Tarrasch Pobjeda Berlin 5½–½ +5−0=1  
1921. José Raúl Capablanca Poraz Havana 5–9 +0−4=10 Izgubljeno svjetsko prvenstvo u šahu
1940. Frank James Marshall Nedovršen zbog Laskerove bolesti i smrti. New York ½–1½ +0−1=1 Egzibicijski meč

Važnija djela[uredi | uredi kôd]

Šah[uredi | uredi kôd]

  • Londonski šahovski dvotjednik (eng. The London Chess Fortnightly), 1892.–93.
  • Zdrav razum u šahu (eng. Common Sense in Chess), 1896.
  • Lasker's How to Play Chess: An Elementary Text Book for Beginners, Which Teaches Chess By a New, Easy and Comprehensive Method, 1900.
  • Laskerov šahovski magazin (eng. Lasker's Chess Magazine), 1904.–1907.
  • Međunarodni turnir u Sankt Peterburgu 1909. (eng. The International Chess Congress, St. Petersburg, 1909.), 1910.
  • Moj meč s Capablancom (njem. Mein Wettkampf mit Capablanca), 1922.
  • Udžbenik šaha (eng. Lasker's Chess Manual), 1925.
  • Šahovska početnica (eng. Lasker's Chess Primer), 1934.

Matematika[uredi | uredi kôd]

  • Lasker, Emanuel. Kolovoz 1895. Metrical Relations of Plane Spaces of n Manifoldness. Nature. 52 (1345): 340–343. Bibcode:1895Natur..52R.340L. doi:10.1038/052340d0. S2CID 4017358
  • Lasker, Emanuel. Listopad 1895. About a certain Class of Curved Lines in Space of n Manifoldness. Nature. 52 (1355): 596. Bibcode:1895Natur..52..596L. doi:10.1038/052596a0. S2CID 4016031
  • Lasker, Emanuel. 1901. Über Reihen auf der Convergenzgrenze ( "On Series at Convergence Boundaries" ). Philosophical Transactions of the Royal Society A. 196 (274–286): 431–477. Bibcode:1901RSPTA.196..431L. doi:10.1098/rsta.1901.0009 – Laskerov doktorat.
  • Lasker, E. 1905. Zur Theorie der Moduln und Ideale. Math. Ann. 60 (1): 19–116. doi:10.1007/BF01447495. S2CID 120367750

Filozofija[uredi | uredi kôd]

  • Kampf (Borba), 1906.,
  • Das Begreifen der Welt (Shvaćanje svijeta), 1913.
  • Die Philosophie des Unvollendbar (Filozofija nedostižnog), 1918.
  • Vom Menschen die Geschichte (Povijest čovječanstva), 1925. – drama koju je napisao sa svojim bratom Bertholdom
  • The Community of the Future (Zajednica budućnosti), 1940.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Chess secrets: from Lasker to Carlsen. TheArticle. 17. rujna 2022.
  2. ↑ Réti piše: „Dok sam analizirao Laskerove partije na turnirima, zapanjila me njegova dugotrajna i na prvi pogled nevjerojatna sreća. ... Ne može se poreći činjenica da je uvijek iznova Laskerovo izlaganje loše, da je on stotine puta u gubitničkoj poziciji, a ipak na kraju pobjeđuje.” Masters of the Chessboard, Dover Publications, str. 132. ISBN 0-486-23384-7.
  3. ↑ Chess style
  4. ↑ Emanuel Lasker
  5. ↑ Sažetak engleskog prijevoda knjige Struggle (ISBN 4-871-87465-6) glasi: „Borba je malo poznato djelo svjetskog šahovskog prvaka Emanuela Laskera. Temelji se na teoriji da je sav život, pa čak i sam život, rezultat borbe. Laskerova knjiga duboko zadire u sve faze života i borbe. Pokušava stvoriti opću teoriju svih natjecateljskih aktivnosti, uključujući šah, poslovanje i rat.”
  6. ↑ Emanuel Lasker, Udžbenik šaha, 1925.
  7. ↑ Emanuel Lasker: Jack of all trades, master of some. Chess News. 28. studenoga 2020.
  8. ↑ Emanuel Lasker, Udžbenik šaha, izdanje iz 2008. godine, str. 122.
  9. ↑ Lasker-Noether theorem. planetmath.org
  10. ↑ Georgij Mihailovič Lisicin, Strategija i taktika šaha, 1952.
  11. ↑ Wall, Bill. Emanuel Lasker
  12. ↑ Forster, Richard; Negele, Michael; Tischbierek, Raj (eds.): Emanuel Lasker: volume II, choices and chances, chess and other games of the mind – Berlin, Excelsior Verlag, 2020, ISBN 978-3-935800-10-5 Poglavlje 4, stranice 165–213: Lasker and Go, Theo van Ees and Hans-Christian Wolfarth
  13. ↑ Lasker, Emanuel. Hrvatska enciklopedija
  14. ↑ Tartajubow On Chess II: Rubinstein's World Championship Matches That Never Happened. 24. kolovoza 2018.
  15. ↑ Lasker - Steinitz World Championship Rematch (1896). www.chessgames.com
  16. ↑ Lasker - Marshall World Championship Match (1907). www.chessgames.com
  17. ↑ Lasker - Tarrasch World Championship Match (1908). www.chessgames.com
  18. ↑ ÖNB-ANNO - (Neue) Wiener Schachzeitung. Österreichische Nationalbibliothek
  19. ↑ Heinrich Wolf
  20. ↑ Lasker - Schlechter World Championship Match (1910). www.chessgames.com
  21. ↑ Carl Schlechter, Allgemeine Sport-Zeitung, 27. veljače 1910., str. 219. u ANNO / Österreichische Nationalbibliothek
  22. ↑ Lasker - Janowski World Championship Match (1910). www.chessgames.com
  23. ↑ Emanuel Lasker, Ost und West, prosinac 1910., str. 825. u Compact Memory
  24. ↑ St. Petersburg (1914)
  25. ↑ St Petersburg 1914: Chess on the brink of war
  26. ↑ American Chess Bulletin, srpanj-kolovoz 1920., str. 126.
  27. ↑ Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com, str. 109.
  28. ↑ Lasker - Capablanca World Championship Match (1921). www.chessgames.com
  29. ↑ a b c Lasker on the 1921 World Championship Match by Edward Winter. www.chesshistory.com
  30. ↑ От Стейница до Каспарова. e3e5.com
  31. ↑ New York Tournament (1924). www.chessgames.com
  32. ↑ Emanuel Lasker vs Jose Raul Capablanca (1935) Fixing a Hole. www.chessgames.com
  33. ↑ Book Review: Lasker's Manual Of Chess - Forward Chess. 10. veljače 2022.
  34. ↑ The chess games of Albert Einstein. www.chessgames.com
  35. ↑ Philosophy of Science Portal: Einstein, the Laskers, and chess. 12. svibnja 2008.
  36. ↑ The Playing Strength and Style of Emanuel Lasker. Chess.com. 26. lipnja 2021.
  37. ↑ The Genius of Emanuel Lasker: A Look into the Life and Legacy of the World Chess Champion. www.chessabc.com
  38. ↑ "Lasker's Successor", Alexander Kotov's article about Viktor Korchnoi
  39. ↑ Crouch, C. (2000.). How to Defend in Chess. Everyman Chess. str. 115.
  40. ↑ My 60 Memorable Games - Bobby Fischer 2008. 26. studenoga 2008. Prenosi Internet Archive
  41. ↑ I matches 1880./99. La grande storia degli scacchi. Pristupljeno 12. veljače 2020.
  42. ↑ Select the "Career details" option at Jeff Sonas. Chessmetrics Player Profile: Emanuel Lasker (career details). Chessmetrics.com. Pristupljeno 30. svibnja 2008.
  43. ↑ I matches 1900/14. La grande storia degli scacchi. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2019. Pristupljeno 12. veljače 2020.
  44. ↑ I matches 1915/29. La grande storia degli scacchi. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2019. Pristupljeno 12. veljače 2020.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Emanuel_Lasker&oldid=6904827"