Kölnska katedrala

Koordinate: 50°56′28″N 6°57′29″E / 50.941°N 6.958°E / 50.941; 6.958
Ovo je izdvojeni članak – kolovoz 2013. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Kölnska katedrala
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja1996. (20. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost2004.2006.
PoveznicaUNESCO:292
Koordinate50°56′28″N 6°57′29″E / 50.941°N 6.958°E / 50.941; 6.958
Kölnska katedrala na zemljovidu Njemačke
Kölnska katedrala
Kölnska katedrala
Lokacija Kölna u Njemačkoj

Kölnska katedrala (njemački: Kölner Dom), službenog imena: Katedralna crkva Svetog Petra i Djevice Marije (Hohe Domkirche St. Peter und Maria) je rimokatolička crkva u Kölnu, Njemačka. Sjedište je Kölnske biskupije, a pod upravom Kölnske nadbiskupije. Posvećena je Svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji i poznati je spomenik njemačkog kršćanstva, gotičke arhitekture te ustrajne vjere i opstojnosti građana Kölna.

Katedrala je 1996. god. upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedno od najpoznatijih građevina u Njemačkoj i znamenitost grada Kölna, te kao "iznimno djelo ljudske kreativne genijalnosti".[1]

Pogled iz zraka na katedralu.
Kölnska katedrala 1900. god.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Izgradnja Kölnske katedrale je započela 1248. god. i trajala je, s brojnim prekidima, do 1880. god., što čini razdoblje od 600 godina. Duga je 144,5, široka 86,5 metara, a njena dva tornja su visoka 157 metara[2] Katedrala je jedna od najvećih svjetskih crkava i najveća gotička crkva u sjevernoj Europi. Godinama je, točnije od 1880. do izgradnje Washingtonskog obeliska 1884. god., bila najvišom ljudskom građevinom. Još uvijek ima drugi po visini crkveni toranj, od kojega je viši samo katedrale u Ulmu, koji je dovršen 10 godina poslije (1890.). Zahvaljujući dvojnim tornjevima, ima najveću fasadu od svih svjetskih crkava. Kor između stupova ima najveći omjer visine u odnosu na širinu, od svih srednjovjekovnih crkava (3.6:1), nadmašivši time i katedralu u Beauvaisu koja ima malo viši glavni brod.[3]

Njeni srednjovjekovni arhitekti su isplanirali veličanstvenu građevinu koja bi udomila relikvije Sveta tri kralja koje je Fridrik I. Barbarossa donio iz Milana, te tako postala mjestom hodočašća u Svetom Rimskom Carstvu. Iako nije bila dovršena u srednjem vijeku, katedrala je "remek-djelo i snažno svjedočanstvo kršćanskog vjerovanja srednjovjekovne, ali i moderne Europe".

God. 2004., katedrala je dospjela na popis "svjetske baštine u opasnosti", kao jedina zaštićena građevina u zapadnoj Europi, zbog planova izgradnje nebodera u njezinoj blizini koji bi znatno narušio njezin izgled. No, nakon što su gradske vlasti 2006. god. odlučile ograničiti visinu planiranih građevina, katedrala je skinuta s tog popisa.

Tijekom svoje apostolske posjete Njemačkoj papa Benedikt XVI. je 18. kolovoza 2005. posjetio katedralu. Tom prigodom je katedralu posjetilo oko milijun hodočasnika.

Odlike[uredi | uredi kôd]

Kölnska katedrala je značajno hodočasničko odredište, ali i prigodna turistička atrakcija koja privlači veliki broj posjetitelja godišnje. Otvorena je svakim danom od 6 sati izjutra do 7,30 poslijepodne, a ulaz je slobodan, osim za uspon tornjem i za riznicu. Posjetitelji se mogu popeti spiralnim stubištem s 509 stuba do vidikovca na platformi koja se nalazi na visini od 98 metara.

Zapadno pročelje prvostolnice (2022.)
Pogled na katedralu preko rijeke Rajne.
Vanjska dužina 144,58 m
Vanjska širina 86,25 m
Širina zapadne fasade 61,54 m
Širina transepta fasade 39,95 m
Širina glavnog broda (s oba bočna broda) 45,19 m
Visina južnog tornja 157,31 m
Visina sjevernog tornja 157,38 m
Visina transepta fasade 69,95 m
Visina ruba krova 61,10 m
Visina unutarnjeg svoda 43,35 m
Površina građevine 7.914 m²
Površina pod staklima 10.000 m²
Površina krova 12.000 m²
Ukupni volumen bez kontrafora 407.000 m³
Tlocrt katedrale.

Arhitektura Kölnske katedrale je zasnovana na onoj u Amiensu, osobito u tlocrtu, stilu i širini središnjeg broda u odnosu na njenu visinu. Tlocrt je upisanog latinskog križa, što je uobičajeno za gotičke katedrale. Ima dva bočna broda s obje strane glavnog broda, čime je poduprt jedan od najviših gotičkih križnih svodova, skoro visine katedrale u Beauvaisu, koja je većinom porušena. Izvana je teret vanjske opne poduprt kontraforima u francuskom stilu, a istočni kraj ima jedinstven deambulatorij čiji se prohod rastače u apsidu sa sedam radijalnih kapela.

Izvana, a osobito iz velike udaljenosti, katedralom dominiraju njeni visoki tornjevi koji imaju osobit njemački stil poput tornjeva na katedralama u Ulmu, Beču i Regensburgu. [4]

Katedala u Kölnu je najveća crkva u biskupiji Köln, a druga po veličini je katedrala u Marijinskom svetištu Neviges.

Blago katedrale[uredi | uredi kôd]

Oltar Sveta tri kralja.
Glavni brod prema istoku.

Jedno od najvećih blaga katedrale je visoki oltar iz 1322. god. koji je izrađen od crnog mramora s jedinstvenim krovnim pločama dugima preko 4,5 metra. Sprijeda i sa strana je prekriven nišama od bijelog mramora u kojima se nalaze figure od kojih je „Krunidba Djevice Marije“ u središtu.[5]

Najslavniji je ipak veliki pozlaćeni Oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i 2.000 godina stara odjeća za koje se vjeruje da je pripadala trojci svetih kraljeva, a izloženi su na otvorenju crkve 1864. god.

Pored sakristije nalazi se Geronovo Raspelo (Gero-Kreuz),[6] veliko raspelo izrezbareno iz hrasta s tragovima boje i pozlate. Vjeruje se kako ga je naručio nadbiskup Geron 960. god., i ono je najstarije veliko raspelo sjeverno od Alpa, te najranije poznata slobodno stojeća skulptura na sjeveru srednjovjekovne Europe.[7]

U sakramentnoj kapeli nalazi se Milanska Madona (Mailänder Madonna), drvena skulptura Blažene Djevice Marije s Djetetom koja datira iz oko 1290. god. Oltar s likovima svetaca zašitinika Kölna djelo je slikara S. Lochnera, i nalazi se u Kapeli Svete Marije (Marienkapelle), dok su ostala djela u riznici katedrale.

U vanjskom zidu katedrale nalazi se par ploča na kojima se ističe kako je nadbiskup Englebert II. (1262. – 67.) dozvolio naseljavanje židova u Köln.[8]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. UNESCOva Svjetska baština, Kölnska katedrala
  2. Službene stranice Kölnske katedrale. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2016. Pristupljeno 21. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Banister Fletcher, A History of Architecture on the Comparative Method
  4. Wim Swaan, Banister Fletcher
  5. Joan Holladay, Iconography of the High Altar in Cologne Cathedral, (1989.)
  6. Povijest umjetnosti sveučilišta u Pennsylvaniji
  7. Howard Hibbard
  8. Salo Wittmayer Baron, A social and religious history of the Jews, 2. izdanje, Columbia University Press, 1965., str. 174.
  • Wim Swaan, The Gothic Cathedral, Omega Books (1969.), ISBN 090785348X
  • Banister Fletcher, A History of Architecture on the Comparative Method.
  • Howard Hubbard, Masterpieces of Western Sculpture, Thames and Hudson, ISBN 0500232784
  • Wolff, Arnold, Cologne Cathedral. Its History - Its Works of Arts, Verlag (editor) Kölner Dom, Cologne: 2. izdanje 2003., ISBN 9783774303423

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kölnska katedrala