Mihailo Lalić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihialo Lalić
Rođenje 7. listopada 1914.
Berane, Kraljevina Crna Gora
Smrt 30. prosinca 1992.
Beograd, SRJ
Književne vrste proza

Mihailo Lalić (crnogor. ćiril. Михаило Лалић 7. listopada 1914. - 30. prosinca 1992.) crnogorski književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prvi je dobitnik Njegoševa nagrada 1963. za roman "Lelejska gora".

Njegova djela tematski su vezana su za Crnu Goru tijekom Drugog svjetskog rata.

Po ubijeđenju je Lalić bio marksist, a tijekom rata partizan. U svojm romanima obradio je crnogorske diobe i snažno osudio četnike. Tijekom rata je Lalić bio uhićen i jednoj je vrijeme boravio u logorima.

Započeo je spisateljsku kao novinar u crnogorskom listu "Pobjeda" i knjigom pjesama "Stazama slobode (1948.).

Prema predlošku njegovih romana, snimljeni su filmovi "Lelejska gora" (1968.), "Svadba" (1973.) i "Hajka".

Lalić je bio član SANU i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Važnija djela[uredi VE | uredi]

Pripovjetke[uredi VE | uredi]

Izvidnica (1948.),
Prvi snijeg (1951.),
Na mjesečini (1956.),
Posljednje brdo (1967.).

Romani[uredi VE | uredi]

Svadba (1950.),
Zlo proljeće (1953.),
Raskid (1955.),
Lelejska gora (1957., 1962.),
Hajka (1960., po predlošku romana snimljen 1977. istoimeni igrani film,
Pramen tame (1970.),
Ratna sreća (1973., roman nagrađen NIN-ovom nafradom)
Zatočnici (1976.),
Dokle gora zazeleni (1982.),
Gledajući dolje na drumove (1983.)
Odlučan čovjek (1990.).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]