Mihailo Lalić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mihailo Lalić
Mihailo Lalić 1999 Yugoslavia stamp.jpg
Rođenje 7. listopada 1914.
Berane, Kraljevina Crna Gora
Smrt 30. prosinca 1992.
Beograd, SRJ
Književne vrste proza

Mihailo Lalić (crnogor. ćiril. Михаило Лалић 7. listopada 1914. - 30. prosinca 1992.) crnogorski književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prvi je dobitnik Njegoševa nagrada 1963. za roman "Lelejska gora".

Njegova djela tematski su vezana su za Crnu Goru tijekom Drugog svjetskog rata.

Po ubijeđenju je Lalić bio marksist, a tijekom rata partizan. U svojm romanima obradio je crnogorske diobe i snažno osudio četnike. Tijekom rata je Lalić bio uhićen i jednoj je vrijeme boravio u logorima.

Započeo je spisateljsku kao novinar u crnogorskom listu "Pobjeda" i knjigom pjesama "Stazama slobode (1948.).

Prema predlošku njegovih romana, snimljeni su filmovi "Lelejska gora" (1968.), "Svadba" (1973.) i "Hajka".

Lalić je bio član SANU i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.

Važnija djela[uredi VE | uredi]

Pripovjetke[uredi VE | uredi]

Izvidnica (1948.),
Prvi snijeg (1951.),
Na mjesečini (1956.),
Posljednje brdo (1967.).

Romani[uredi VE | uredi]

Svadba (1950.),
Zlo proljeće (1953.),
Raskid (1955.),
Lelejska gora (1957., 1962.),
Hajka (1960., po predlošku romana snimljen 1977. istoimeni igrani film,
Pramen tame (1970.),
Ratna sreća (1973., roman nagrađen NIN-ovom nafradom)
Zatočnici (1976.),
Dokle gora zazeleni (1982.),
Gledajući dolje na drumove (1983.)
Odlučan čovjek (1990.).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]