Paul Klee

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paul Klee
ekspresionizam - apstraktna umjetnost - surealizam
Paul Klee
Paul Klee 1911. god.
Rođenje 18. prosinca 1879.
Münchenbuchsee kraj Berna
Smrt 29. lipnja 1940.
Muralto kraj Locarna
Nacionalnost njemačko-švicarsko
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Plavi jahač, Bauhaus
Utjecao Joseph Beuys
Utjecali ekspresionizam, kubizam i nadrealizam
Poznata djela Stroj koji cvrkuće
Potpis Klee autograph.png
Portal o životopisima

Paul Klee (Münchenbuchsee kraj Berna, 18. prosinca 1879. - Muralto kraj Locarna, 29. lipnja 1940.), njemačko-švicarski slikar. U početku karijere bio je pod jakim utjecajem grupe iz njemačke Plavi jahač gdje je radio sa Kandinskim, s kojim kasnije radi u školi Bauhaus. Smatra se za jednog od vodećih teoretičara među modernim umjetnicima[1]. Jako je volio glazbu i sam je svirao violinu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Kleeov otac je bio njemački učitelj glazbe, a majka švicarska pjevačica, te je djetinjstvo proveo u rodnoj Švicarskoj. Pošto je po ocu dobio njemačko državljanstvo, poslije mature 1898. godine odselio se na studije u Munchen. Kao izvanredan i talentiran violinist, dvoumio se između studija glazbe, književnosti i likovne umjetnosti, no ipak se opredijelio za slikarstvo. Na Munchenskoj likovnoj akademiji upoznao je Vasilija Kandinskog.

Godine 1901. napustio je akademiju i nakon proputovanja po Italiji doselio se u Berlin kod roditelja, gdje je slikao aktove, svirao u orkestru i pisao kazališne kritike. Iste godine je oženio pijanisticom Lily Stumpf i slijedeće godine im se rodio sin Felix Paul. Naredne godine je proveo u domaćinstvu i posvetio se odgoju sina, dok je Lily zarađivala za život.

Godine 1911. upoznao je Augusta Mackea koji je tada s Kandinskim radio na ekspresionističkom časopisu Der Blaue Reiter (Plavi jahač) koji je okupljao umjetnike oko zanimanja za gotiku, primitivnu umjetnost i nove suvremene likovne pravce, fovizam i kubizam.

Godine 1914., zajedno s Augustom Mackeom i Louisom Moillietom otputovao je u Tunis gdje pronalazi pristup boji i u svoj dnevnik zapisuje: „... ja i boja smo jedno. Ja sam slikar”.

U Prvom svjetskom ratu Klee je 1916. godine pozvan u njemačku vojsku, ali je kao slikar imao sreću i nije bio raspoređen na front, već je radio na maskirnim uzorcima za avione. U ratu je izgubio svoje prijatelje Augusta Mackea i Franza Marca, što ga je strašno potreslo, te je stvorio seriju litografija pod nazivom „Smrt ideje” (1915.).

Godine 1920. organizirana je njegova retrospektivna izložba u Munchenu i tada je dobio ponudu da predaje slikarstvo u Bauhausu u Weimaru, školi koju je osnovao Walter Gropius. Radio je s Kandinskim, najprije kao voditelj radionica a poslije su obojica vodili vlastita predavanja slikarstva.

Bauhaus je bila progresivna škola i morala je da se bori protiv konzervativnih shvatanja nacional socijalista. Bauhaus se preselio u zgradu koju je projektirao sam Walter Gropius u Dessau i u kojoj su bili i stanovi za predavače, pa i za Paula Kleea. Klee je na Bauhausu ostao do 1931. godine kada je primio profesuru na Düsseldorfskoj akademiji. Nakon što su ga nacisti obilježili kao „izopačenog umjetnika” 1933. god., on je otpušten i s obitelji se odselio u Švicarsku. Zdravlje mu se ubrzano pogoršalo i umro je 29. lipnja 1940. godine u Muraltu kraj Locarna.

Njegova djela su posthumno izlagana na tri petogodišne manifestacije Documenta (1955., 1959. i 1964. godine) u Kasselu.

Djela[uredi VE | uredi]

Glavna cesta i puteljci, 1929., Muzej Ludwig, Köln

U mnogim svojim djelima Klee je težio za postizanjem iskrenih i obrazovanjem neuvjetovanih vrijednosti, iako stvara jako intelektualna djela. Kleeova široka intelektualna znatiželja je vidljiva u umjetnosti koja je duboko svjesna formi i tema iz glazbe, prirode i poezije[1]. Kao majstor humora i misterija maštom obilježava stvarnost koja je obilježena prirodom, ali ne ovisi o njoj.

Paul Klee je eksperimentirao u gotovo svakom većem avangardnom stilu, ali je uspio zadržati svoju ​​prepoznatljivu umjetničku osobnost[2].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Klee na stranicama muzeja MoMA (engl.) Posjećeno 25. listopada 2013.
  2. Paul Klee na stranicama muzeja SFMoMA (engl.) Posjećeno 25. listopada 2013.
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, L.Z. FNRJ, Zagreb 1959.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Paul Klee