Franz Marc

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

|

Franz Marc
ekspresionizam
Franz Marc
Portret Franza Marca iz 1910. god., djelo Augusta Mackea
Smrt 4. ožujka 1916.
Braquis, Francuska
Nacionalnost njemacko
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež - grafika
Praksa München, Pariz
Utjecao Plavi jahac
Utjecali Die Brücke, Vincent van Gogh, Robert Delaunay
Poznata djela Sudbina životinja
Potpis Marc autograph.png
Portal o životopisima

Franz Marc (München, 8. veljače 1880. - Verdun, 4. ožujka 1916.) bio je njemački slikar, crtač i grafičar, jedan od najvažnijih predstavnika njemačkog ekspersionističkog slikarstva.

Život[uredi VE | uredi]

Franz Marc je bio drugi sin slikara Wilhelma Marca i odgojiteljice Sophie Marc. Djeca Paul i Franz su odrasli dvojezično, njihova majka je bila porijeklom iz Elzasa, a djetinstvo je provela u Savoji, francuskom dijelu Švicarske. Wilhelm Marc je svoju djecu katolički krstio, ali protestantski odgojio jer je 1895. istupio iz katoličke crkve i konvertirao na protestantizam. Franz Marc je razmišljao studirati teologiju ili klasicnu filologiju kao i njegov brat Paul. Kao 18 godišnjak interesirao se za književnost i filozofiju, posebno za Thomasa Carlylea i Friedricha Nietzschea.

Krava crvena, zelena, žuta (1912.)

1899. je položio maturu na Luitpold Gimnaziji u Münchenu; neko su vrijeme Albert Einstein i Franz Marc bili u istom razredu. Nakon mature se Franz Marc upisao na Filološki studij na Ludwig - Maximilian Fakultetu u Münchenu. Prije studija je bio godinu dana u vojsci gdje je donio odluku upisati se na umjetničku akademiju i slikati kao i njegov otac. Na umjetničkoj akademiji u Münchenu je anatomiju predavala Gabriele von Hack, a slikarstvo Wilhelm von Diez, dva slikara koja su bili predstavnici tradiocionalne minhenske škole. Marcovi radovi su na početku njegovog stvaranja sadržavali sve elemente ovog tradicionalnog stila, kompozicijskog rasporeda i prigušenih boja. Novu orijentaciju je donio boravak u Francuskoj Sa prijateljem sa fakulteta, Friedrichom Lauerom, je 1903. putovao diljem Francuske. Nekoliko mjeseci su boravili u Parizu,a ljeto su proveli putovanjem kroz Breatgnu i Normandiju. U Parizu je Marc provodio mnogo vremena u muzejima u kojima je kopirao slike, posebno djela antičkih slikara. Studirao je znamenitosti, često je bio u Notre Dame i promatrao gotički prozor na pročelju, zanimao se za japanske drvoreze, njihova tehnika i kompozicija ga je impresionirala. Osim toga je po prvi put vidio djela francuskih impresionista, posebno Maneta. Nakon povratka u München je razočaran napustio umjetnicku akademiju. Prvi atelije je Franz Marc uredio 1904. U to je vrijeme imao aferu sa devet godina starijom Anettom Simon. Ona je bila slikarica, autorica i dobra poznavateljica umjetnosti te je imala mnogo veza i poznanstava u umjetnčkim krugovima. Ona se, poznavajući Marcovu lošu financijsku situaciju, pobrinula da Marc dobije naloge za rad grafika, ali i da prodajom japanskih drvoreza, knjiga i različitih antikviteta popravi svoju novčanu situaciju. Godinu dana kasnije je Franz Marc upoznao studenticu umjetnosti Mariu Franck. Iste se godine Anetta Simon rastala od Marca, ali ostali su cijelog života u dobrim prijateljskim odnosima. 1906. je Marc, opterećen emocionalnim problemeima i željan mira, otputovao sa svojim bratom u Solun i na Svetu Goru. Paul Marc je u meduvremenu postao bizantist i boravak u Grčkoj je bio znansteven prirode. Nakon ovog putovanja se Franz Marc povukao raditi u rodno mjesto, Kochel am See. Dvije žene su ga tamo slijedile, slikarice Maria Franck i Marie Schnür.

Maria Schnür i Maria Franck

Imali su Ménage-à-trois u kojoj se Marc sve više okretao jedanaest godina starijoj Marie Schnür. Oni su 27.3.1907. sklopili brak. Još istog dana je Marc otputovao sam u Pariz gdje je vidio djela Vincenta van Gogha i Paul Gauguina pod čijim je dojmom pisao Marii Franck. Godinu dana kasnije se Franz Marc razveo od Marie Schnür i pošto ga je ona optužila zbog nevjere nije se po ondašnjem zakonu mogao ponovo vjenčati.

August Macke i Bernhard Köhler[uredi VE | uredi]

August Macke se oduševio dvijema litografijama Franza Marca i tim ga je povodom posjetio sa svojim rođakom, slikarom Helmuthom Mackeom te prijateljem, također slikarom, Bernhardom Köhlerom. Za Marca je to bio prvi susret sa istomišljenim umjetnicima. 1912. je nastao prvi zajednički rad, velika zidna slika Paradies (Raj) [1].

Veliki plavi konji

August Macke i Franz Marc su bili prijatelji čitavog života, dopisivali su se izuzetno intezivno o različitim pitanjima iz teorije umjetnosti. Bernhard Köhler mlađi je nekoliko slika Franza Marca poslao svom ocu, Bernhardu Köhleru starijem, koji se oduševio Marcovim radovima. Ubrzo je Bernhard Köhler posjetio slikara u njegovom atelijeu i kupio 1905. nastalu sliku Der tote Spatz (Mrtvi vrabac).

Der tote Spatz, Mrtav vrabac

Slika se nalazila na Marcovom radnom stolu, umjetnik se od nje vrtlo teško rastao. Ta je slika bila prva u bogatoj zbirci Bernharda Köhlera. [2] Osim toga je Bernhard Köhler finacijski podržavao Marca koji je živio na egzistencijalnom minimumu, slao mu je mjesečno 200 Mraka, za uzvrat je dobio polovinu svih slika nastalih u tom periodu. 1912. je Marc imao prvu izožbu u Braklovoj galeriji. Izložio je više od 30 slika, gvaša i litografija. Još uvijek je pokušavao sklopiti brak sa Mariom Franck, otputovali su u London da bi se tamo po engleskom zakonu vjenčali, ali bez uspjeha. Usprkos tome su se od tada nazivali ženom i mužem.

Minhenski Krug - Neue Keunstlervereinigung München[uredi VE | uredi]

U prosincu 1909. je Marc nekoliko puta vidio prvu izložbu Minhenskog Kruga. U rujnu sljedeće godine je bila druga izložba na kojoj je izlagalo 29 umjetnika, između ostalih Pablo Picasso,Georg Braque i Georges Rouault. Javnost i mediji su kritizirali obje izložbe. Marc je napisao pohvalni i pozitivni izvještaj kojeg je poslao galeristi Tannhauseru. 1911. je Marc upoznao Wassila Kandinskog i Gabrielu Münter. Zajedno sa njima i slikarima Alexejem von Jawlensky i Helmutom Mackeom posjetili su konzert Arnolda Schöneberga u Münchenu. Pod utjecajem nove muzike je Kandinsky izradio sliku Impression III (Konzert). 4. veljače je Franz Marc postao 3. presjedavajući Minhenskog Kruga. Nekoliko mjeseci kasnije su problemi izmedu grupe uz Kandinskog i ostalih članova kulminirali konfliktom oko slike Kandinskog koja je zbog njezine veličine odbijena za sljedeću izložbu. Wassily Kandinsky, Gabriele Münter, Franz Marc i Alfred Kubin su istog dana napustili Minhenski Krug.

Franz Marc

Plavi jahač - Der Blaue Reiter[uredi VE | uredi]

O nastanku Plavog Jahača, koji je bio jedan od najvažnijih umjetničkih pokreta u Njemačkoj, je Kandinsky 1930. rekao: „Na ime Plavi Jahač smo došli za stolom u vrtu u Sindelsdorfu; obojica smo voljeli plavo, Marc – konje, ja – jahače. Tako je ime nastalo samo po sebi. Čarobna kafa Marie Marc nam je nakon toga još bolje prijala.“ Marc i Kandinsky su imali namjeru izadti godišnji almanah sa imenom Der Blaue Reiter u kojem su željeli objaviti priloge o izložbama koje su održane čitave godine, te članke o različitim umjetnicima, ne samo o slikarima već i muzičarima i književnicima. U prvom broju Almanaha koji je izašao u svibnju 1912. bili su objavljeni prilozi Marca o "Divljima" Njemačke (Die "wilden" Deutschlands), David Burliuk je pisao o "Divljima" Rusije , Nicolai Kubin je u svom prilogu pisao slobodnoj muzici (Die freie Musik). Kandinsky je o svojoj ideji za scenografiju, njegov je članak nosio ime "Der gelbe Klang" (Žuti zvuk), muzičar Schöneberg je pisao o muzici u relaciji prema tekstu, osim toga su objavljene reprodukcije dviju njegovih slika koje su na Marca i Kandinskog ostavili dubok dojam jer su u njima prepoznali vlastite slikarske ideje. Prva izložba Plavog Jahača održana je 18. prosinca 1911. u Galeriji Tannhauser. Istovremeno se održavala treca izložba Minhenskog Kruga na katu iznad njih. Na prvoj izložbi Plavog Jahača su izložena djela 14 slikara, pored djela Franza Marca i Wassilla Kandinskog takoder i djela braće Burljuk, Campendonka, Delaunaya, Jean - Bloé Niestlé, Elisabethe Epstein, Augusta Mackea, Gabriele Münter, Henrija Rousseau i Arnolda Schöneberga. Franc Marc je izložio slike Reh im Walde (Srna u šumi) i Die gelbe Kuh (Žuta krava). Gabriele Münter je fotografirala.[3]

Die gelbe Kuh, Žuta krava

Kasnije su se umjetnici von Jawlensky i Marianne von Werefkin pridružili Plavom Jahaču. Druga izložba je bila početkom 1912., sa temom "Crno - Bijelo". Izložene su isključivo grafike i crteži, na izložbi je sudjelovao i Paul Klee te slikari iz umjetničke grupe Die Brücke. Franz Marc i Paul Klee, koji su se tek na ovoj izložbi upoznali, njegovali su od tada blisko prijateljstvo. August Macke i Franz Marc su otputovali u Pariz da bi tamo upoznali Roberta Delaunaya koji je sa slikama sudjelovao na izložbi Plavog Jahača. Njegov Orfizam je August Macke u potpunosti preuzeo dok je Franz Marc koristio tek neke stilske fragmente.

Franz Marc i Else Lasker Schüler[uredi VE | uredi]

U prosincu 1912. je Franz Marc upoznao pjesnikinju Else Lasker - Schüler. Za Umjetnički časopis njezinog bivšeg muža, Herwartha Waldena, je drvorezom ilustrirao pjesmu njezinu pjesmu Die Versöhnung (Pomirenje) - [4]

Die Versöhnung, Pomirenje, drvorez

Njihovo prijateljstvo je bilo vrlo blisko, oni su se do smrti Franza Marca dopisivali crtežima i slikama, Franz Marc je preuzeo slikovite simbole pjesnikinje i uklopio ih u svoje slike čime je stvorio svojevrsnu igru poetičkog dijaloga, kako ga naziva Ricarda Dick u katalogu slika Else Lasker Schüler "Die Bilder". [5] Na prvom konju iz "Kule" vidi se polumjesec i zvijezde, ili kako se on izrazio :" ..u kožu su urezani hijeroglifi [...] do srži". Jedinstvenost ovog prijateljstva vidi Peter Klaus Schuster u "duploj dvonadarenosti", Franz Marc u poetičkom odgovoru na pisma Else Lasker Schüler u kojima ona nije samo pisala već i crtala. [6]

Turm der Blauen Pferde, Kula plavih konja

Else Lasker Schüler je u pismima bila Princ Jussf von Theben, po čarobnoj figuri iz njezine knjige "Theben",a Franz Marc je bio Der Blaue Reiter - Plavi Jahač. Aquarell Der Turm der blauen Pferde' (Kula od plavih konja) bio je Novogodišnja čestitka i jedina je bojana skica 1945. nestale slike. Else Lasker Schüler je nakon Marcove smrti 1919. objavila njihova pisma u prvom djelu romana Der Malik. Posveta u romanu glasi: Mojem nezaboravnom prijatelju Franzu Marcu/ Plavom Jahaču/ zauvijek. 3. lipnja 1913 su Maria Franck i Franz Marc sklopili brak. U pismu javlja Kandinskom: " Žao mi je da sam vas i Kleea uskratio za zabavu bit moji kumovi na vjenčanju,-na minhenskom matičnom uredu igraju takvu komediju, ona preizlazi granice dozvoljenog i mogućeg."[7] U kolovozu 1914. su se Augut Macke i Franz Marc dobrovoljno prijavili u vojsku. Kao mnogi umjetnici i intelektualci tog vremena, tako su i Marc i Macke vjerovali u pozitivnost rata. August Macke je pao već dva mjeseca kasnije. Njegova je smrt teško pogodila Marca, ali nije ništa promjenila u njegovom mišljenju. U pismima sa fronta je očito da Evropu vidi kao bolesnika koji će tek ratom biti prosvjetljen i iscijeljen. Do otrežnjenja je došlo nešto kasnije. U listopadu 1915. je napisao Lisbeth Macke da je rat:"...najgnusniji ljudolov kojem smo se predali." [8] Početkom 1916. godine je Franz Marc uvršten u listu najznačajnih umjetnika Njemačke čime je osloboden vojne službe. Dan prije njegovog otpusta, 4. ožujka 1916., je poginuo 20 km istočno od Verduna, u Francuskoj, pogođen krhotinama granate dok je patrolirao na konju. Sljedećeg je jutra sahranjen u parku dvorca Gaussainville.1917. je Maria Marc naložila prijenos ostataka preminulog u rodno mjesto, Kochel am See.

Stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Franz Marc je slikao i crtao uljanim bojama, gvašom, olovkom, akvarelom te je radio drvoreze. Tijekom svog kratkog života je Franz Marc naslikao 244 slika u ulju, 261 akvarela i crteža, 94 dopisnica, 8 slika na staklu, 11 skica na papiru, 11 radova o umjetnosti, 9 veziva i 15 plastika. Prve slike u ulju su nastale 1902. Te su slike krajolika nastale pod utjecajem naturalizma. Iz tog perioda potječe Moorhütten im Dachauer Moos, slika u kojoj prevladavaju tamnosmeđi i zeleni tonovi. [9]

Morhütten im Dachauer Moor

1905. je sklopio prijateljstvo sa mladim švicarskim slikarom Jean-Bloé Niestléom koji je preferirao motiv životinja. Marc nije želio slikati životinje kao zloološke motive vec je njegova namjera bila njihovo biće razummjeti i prenijeti na platno. U toj je godini nastao Der tote Spatz (Mrtav vrabac). Njegovo oduševljenje slikama Vincenta Van Gogha se intenziviralo nakon izložbe u galeriji Brakl u Münchenu gdje je Marc pomogao pri skidanju slika po završetku izložbe. [10] Pod utjecajem Vincenta Van Gogha nastala je slika Katzen auf rotem Tuch (Mačke na crvenoj marami)

Katzen auf dem roten Tuch, Mačke na crvenoj marami

Nakon boravka u Berlinu gdje je vidio djela fovističkih slikara (Henri Matisse i Kees van Dongen) nastala je slika Akt mit Katze (Akt sa mačkom). Model je bila Maria Marc. [11]

Akt mit der Katze, Akt sa mačkom

1910. je Franz Marc našao svoj stil. „ Pokušavam se uživjeti u drhtanje i tok krvi prirode, njezin tok u stablima, u životinjama, u zraku (..) Kako vidi konj ovaj svijet, ili orao, srna, pas? Ova naša bijedna i bezdušna konvencija po kojoj su životinje samo dio prirode kojeg ne primjećujemo umjesto da suosjetimo sa dušom životinja i razumijemo ih. (...) Mi nećemo više slikati šumu ili konja kako nam se sviđa ili kako nam odgovara već kakvi su stvarno; kako se šuma i konj osjećaju, njihovo biće iza slike koju mi vidimo. ..Moramo naučitit životinje i biljke vidjeti drugim očima, razumjeti ih i naš odnos prema njima izraziti u našoj umjetnosti".[12] Marcove boje su postale svjetlije i punije, površina je naglašena bez impresionistickog rašclanjivanja boja. Do tada statične plohe postju dinamične, duktus kista ritmičniji. Krajolici u njegovim slikama nisu više samostalni motivi već životni prostor životinja koje stoje u središtu njegove pažnje. One istiskuju čovjeka i preuzimaju njegovu ulogu, predstavljajući sve ono šta čovjek u Marcovim ocima nije: "čist", "izvoran","istinit" i "lijep". " Loši ljudi oko mene (posebno muškarci) nisu bili u stanju probuditi moje istinske osjećaje, dok je nesvjesna nevinost životinja sve dobro u meni pokrenula." pisao je Marc svojoj ženi .[13]Iz godine u godinu su slike sve jednostavnije, on reducira linije na minimum. U potrazi za onim šta je Kirchner u njegovim slikama definirao kao hijeroglife, izbjegavao je svaku slučajnost, " niti jednu liniju nije moguće izbrisati, dodati ili pomaknuti " bez da slika izgubi svoj smisao i oblik. Njegove u početku jos naturalističke boje je pod utjecajem slikara Deraina, Maurice de Vlamnick i Dougena po prvi put promjenio, njegove su boje autonomni element koji ritmički dijeli prostor. "Pferd in der Landschaft", Konj u krajoliku je prva slika u kojoj drugačije primjenjuje boje.

Pferd in der Landschaft, Konj u krajoliku

Konj se nalazi na prednjem rubu slike, okrenut od promatrača, okrenut krajoliku. Konj predstavlja kontemplativnog i melankoličnog čovjeka koji je zanesen i udubljen u krajolik, motiv koji je bio karakterističan za romantiku ili jugendstil. Marcov umjetnički stil je minimalističan u korištenju linija i boja, niti jedina suvišna linija ne smije smetati u kompoziciji, niti jedna boja tako osamostaliti da dominacijom mijenja oblik ili kompoziciju slike. Boje je koristio po svojoj teoriji komplementarnih kontrasta. Primarne boje su imale sljedeće karakterne osobine: Plava boja je simbolizirala muški prinzip, oporost i umnost. Žuta boja je simboliziralo ženskost, blagost, vedrinu i putenost. Crvena boja je bila simbol materije, brutalna i teška. Po njemu plavo i žuto uvijek pokušavaju suzbiti i nadjačati crveno. Miješanjem boja stvorene su nove boje sa novim ososbnama, tako piše Augustu Mackeu:".. Kad pomiješaš crveno i žuto, dobiješ narancasto. Primješao si pasivnoj ženskoj žutoj boji putenu snagu crvene pa se hladna plava boja neminovno nađe pored narančaste u privlačnosti koja između ovih dviju boja, koje se vole, postoji. [14] Po svojim novim teorijama je Marc "komponirao" boje u sljedećim slikama.

Marcovi poznati "Plavi konji" su utjelovljenje muškog principa: snaga, oporost, umnost, u njima se prepoznaje romantično nastrojenje umjetnika.

Stallungen, Štale

Nakon boravka u Parizu i Kölnu 1912. se Marc vraća kući u Kochel am See pun novih impulsa. Impresioniran orfističkim slikama Delaunaya te djelima futurističkih umjetnika nastala je slika "Stallungen", Štale 1913. kao sinteza ovih utjecaja. Jednostavne, monokromne površine je izmjenila komplicirana konstrukcija bojanih površina. Motiv je prizmatički raščlanjen ravnim, dijagonalnim i okruglim linijama.[15] Na takav način naslikana tijela konja imala su dinamičnu višestranost prizmatički fragmentiranih oblika koja je njegovim bojama dala neočekivanu transparentnost. Prvotno je iz svojih slika isključio čovjeka kao "nečisto" biće. Od 1913. je u njegovim djelima sve vidljiviji poremećeni odnos prema životinjama, one su u njegovim očima sve "nečistije", priroda sve ružnija i njegove slike instiktivno sve abstraktnije i šematičnije. [16]

Träumendes Pferd, Konj koji sanja

U slikama "Stallungen", "Der Mandrill", und "Träumendes Pferd" se idilična, naturalistička slika životinje lomi i prikazuje komplicirani simultanizam novih nazora. Logična konsekvencija je bespredmetno slikarstvo oslobođeno svih naturalističkih elemenata. Ovu je metamorfozu Marc doživio krajem 1913. i početkom 1914. šta je u njegovim slikama vidljivo. Kratko prije rata 1914. naslikao je 4 slike koje treba vidjeti kao cijelinu: "Heitere Formen", "Spielende Formen", "Kämpfende Formen", i "Zerbrochene Formen". Već u njihovim nazivima je sadržana nova sloboda stvaranja. Ovim slikama profetizira rat; u slici "Kämpfende Formen" je krajolik skoro neprimjetan, slikom dominiraju dvije velike sile u crnoj i crvenoj boji koje se dinamično kovitlaju i isprepleću te dijele sliku dijagonalno u svijetlu i tamnu zonu. Posljednja slika je umjetnika je bila"Rehe im Walde II", izuzetno abstraktno i reducirano pokazuje tri srne na proplanku.


Slike[uredi VE | uredi]

  • 1902: Moorhütten im Dachauer Moos, ulje na platnu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1904: Indersdorf, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1905: Der tote Spatz, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1905: Kleine Pferdestudie II, ulje na platnu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1906: Zwei Frauen am Berg, ulje na platnu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1906: Sitzende Bäuerin mit Huhn im Schoß, kreda u boji, Schloßmuseum Murnau
  • 1907: Elefant, kreda, Hamburger Kunsthalle, Hamburg
  • 1907: Frau im Wind am Meer, ulje na kartonu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1908: Lärchenbäumchen, ulje na platnu, Museum Ludwig, Köln
  • 1908: Springender Hund, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus. München
  • 1909: Kleines Pferdebild, ulje na platnu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1909: Rehe in der Dämmerung, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1909/10: Katzen auf rotem Tuch, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1910: Pferd in der Landschaft, ulje na platnu, Museum Folkwang, Essen
  • 1910: Akt mit Katze, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1910: Weidende Pferde I, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1910: Rote Rehe I, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1911: Die kleinen blauen Pferde, ulje na platnu, Staatsgalerie, Stuttgart,
  • 1911: Der Stier, ulje na platnu, Solomon R. Guggenheim Museum, New York
  • 1911: Blaues Pferd I, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1911: Liegender Hund im Schnee, ulje na platnu, Städelsches Kunstinstitut, Frankfurt am Main
  • 1911: Die großen blauen Pferde, ulje na platnu, Walker Art Center, Minneapolis / Minnesota
  • 1911: Die kleinen blauen Pferde, ulje na platnu, Staatsgalerie Stuttgart, Stuttgart
  • 1911: Rehe im Schnee, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1911: Bildnis Henri Rousseau, slika na staklu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1911: Die gelbe Kuh, ulje na platnu, Solomon R. Guggenheim Museum]], New York
  • 1911: Hocken im Schnee, ulje na platnu, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1912: Kleine gelbe Pferde, ulje na platnu, Staatsgalerie Stuttgart, Stuttgart
  • 1912: Der Tiger, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1912: Zwei Katzen, blau und gelb, ulje na platnu, Kunstmuseum Basel, Basel
  • 1912: Im Regen, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1912: Rote Rehe II, ulje na platnu, Pinakothek der Moderne, München
  • 1912: Schweine, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1912: Schafe, ulje na platnu, Saarlandmuseum, Saarbrücken
  • 1912: Das Äffchen, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1912: Reh im Klostergarten, ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1912: Im Regen, 1912. ulje na platnu, Städtische Galerie im Lenbachhaus
  • 1912: Das blaue Pferdchen, ulje na platnu, Saarlandmuseum, Saarbrücken
  • 1913: Die verzauberte Mühle, ulje na platnu, Art Institute of Chicago, Chicago
  • 1913: Tierschicksale, ulje na platnu, Kunstmuseum Basel, Basel
  • 1913: Füchse, ulje na platnu, Museum Kunstpalast, Düsseldorf
  • 1913: Der Mandrill, ulje na platnu, Pinakothek der Moderne, München
  • 1913: Drei Katzen, ulje na platnu, Kunstsammlung Nordrhein-Westfalen, Düsseldorf
  • 1913: Bild mit Rindern, ulje na platnu, Pinakothek der Moderne, München
  • 1913: Schlafendes Pferd, vodena boja i tinta na papiru
  • 1913: Rehe im Wald I, ulje na platnu, Phillips Collection, Washington
  • 1913: Der Turm der blauen Pferde, ulje na platnu, nestala 1945.
  • 1913: Die blauen Fohlen, ulje na platnu, Kunsthalle, Emden
  • 1913: Kleine Komposition I, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1914: Landschaft mit Haus, Hund und Rind, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1914: Heitere Formen, ulje na platnu, uništena u ratu
  • 1914: Spielende Formen, ulje na platnu, u privatnom vlasništvu
  • 1914: Kämpfende Formen, ulje na platnu, Pinakothek der Moderne, München
  • 1914: Zerbrochene Formen, ulje na platnu, Solomon R. Guggenheim Museum, New York
  • 1914: Kleine Komposition II, ulje na platnu, Sprengel Museum, Hannover
  • 1914: Kleine Komposition III, ulje na platnu, Osthaus Museum, Hagen
  • 1914: Kleine Komposition IV, Franz Marc Museum, Kochel
  • 1914: Tirol, ulje na platnu, Pinakothek der Moderne, München
  • 1914: Rehe im Walde II, ulje na platnu, Staatliche Kunsthalle, Karlsruhe

Skulpture[uredi VE | uredi]

  • 1908: Der Panther, bronca, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München
  • 1908: Pferd, bronca, Sammlung Franz Marc Stiftung
  • 1908/09: Zwei Pferde, bronca, Moritzburg (Halle), Stiftung Moritzburg

Grafike[uredi VE | uredi]

  • 1911/12: Ruhende Pferde, drvorez, Albertina (Wien), Wien
  • 1912: Versöhnung, drvorez
  • 1912: Schlafende Hirtin, drvorez, British Museum, London
  • 1913: Geburt der Pferde, drvorez, Staatlich Graphische Sammlung, München
  • 1913: Geburt der Wölfe, drvorez, Stiftung Moritzburg Kunstmuseum des Landes Sachsen-Anhalt, Sammlung Kracht
  • 1914: Schöpfungsgeschichte I (Der Pavian), drvorez, Stiftung Moritzburg Kunstmuseum des Landes Sachsen-Anhalt, Sammlung Kracht
  • 1914: Schöpfungsgeschichte II, drvorez, Stiftung Moritzburg Kunstmuseum des Landes Sachsen-Anhalt, Sammlung Kracht

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Klaus Lankheit: Der Blaue Reiter, Herausgegeben von Wassily Kandinsky und Franz Marc. Dokumentarische Neuausgabe. München/Zürich 1984.
  • Wassily Kandinsky, Franz Marc: Der Blaue Reiter. Dokumentarische Neuausgabe. Piper, München 2004, ISBN 978-3-492-24121-2
  • Cathrin Klingsöhr-Leroy: Zwischen den Zeilen – Dokumente zu Franz Marc. Hatje, Ostfildern, 2005, ISBN 3-7757-1595-9
  • Klaus Lankheit (Hrsg.): Franz Marc. Schriften. DuMont, Köln 1978, ISBN 3-7701-1088-9
  • Klaus Lankheit (Hrsg.) Wassily Kandinsky. Franz Marc. Briefwechsel. Mit Briefen von und an Gabriele Münter und Maria Marc. Piper, München 1983, ISBN 3-492-02847-0
  • Else Lasker-Schüler, Franz Marc: Mein lieber, wundervoller blauer Reiter. Privater Briefwechsel. Hrsg. von Ulrike Marquardt. Artemis & Winkler, Düsseldorf 1998, ISBN 3-538-06820-8
  • Wolfgang Macke (Hrsg.): August Macke. Franz Marc. Briefwechsel, Köln 1964
  • Franz Marc: Briefe aus dem Feld. Erstveröffentlichung 1920. Piper, München 2000, ISBN 978-3-492-10233-9
    • Franz Marc: Briefe aus dem Feld. 1914–1916. Mit einer Einführung von Cathrin Klingsöhr-Leroy. Allitera, München 2014, ISBN 978-3-86906-621-9
  • Franz Marc: das Skizzenbuch aus dem Felde – das graphische Werk. Hrsg. anlässlich der Ausstellung im Kunstmuseum Bern 8. April bis 15. Mai 1967. Kunstmuseum Bern 1967
  • Günter Meißner (Hrsg.): Franz Marc, Briefe, Schriften und Aufzeichnungen. Leipzig und Weimar 1980
  • Peter-Klaus Schuster: Franz Marc, Else Lasker-Schüler, Der Blaue Reiter präsentiert Eurer Hoheit sein Blaues Pferd, Karten und Briefe. München 1987
  • Bernd Fäthke: Marianne Werefkin – „des blauen Reiterreiterin“. In: Marianne Werefkin, Vom Blauen Reiter zum Großen Bären, Ausstellungskatalog, Städtische Galerie Bietigheim-Bissingen 2014, ISBN 978-3-927877-82-5 (Auf S. 24 findet sich eine bislang unbekannte Briefstelle von Maria Marc; auf den Seiten 55 ff. ist ein bislang unbekannter Briefwechsel zwischen Marc und Werefkin zu finden.)
  • Alois Schardt: Franz Marc. Rembrandt-Verlag, Berlin 1936, S. 161–175 Werkverzeichnis
  • Annegret Hoberg, Isabelle Jansen: Franz Marc. Werkverzeichnis, Bd. I, Gemälde. Beck, München 2003, ISBN 3-406-51142-2
  • Annegret Hoberg, Isabelle Jansen: Franz Marc. Werkverzeichnis, Bd. II, Aquarelle, Gouachen, Zeichnungen, Postkarten, Hinterglasmalerei, Kunstgewerbe, Plastik. Beck, München 2004, ISBN 978-3-406-51140-0
  • Magdalena M. Moeller: Franz Marc. Zeichnungen und Aquarelle. 2. Aufl. Hatje, Stuttgart 1989, ISBN 3-7757-0278-4
  • Rudolf Probst (Hrsg.): Franz Marc. Städtische Galerie im Lenbachhaus München. Ausstellungskatalog, München 1963
  • Rosel Gollek: Der Blaue Reiter im Lenbachhaus München. Katalog der Sammlung in der Städtischen Galerie, München 1974
  • Klaus Lankheit: Franz Marc. Sein Leben und seine Kunst. DuMont, Köln 1976, ISBN 3-7701-0295-9
  • Klaus Lankheit: Führer durch das Franz-Marc-Museum, Kochel am See. München 1987
  • Klaus Lankheit: Franz Marc im Urteil seiner Zeit. Piper, München 1989, ISBN 3-492-10986-1
  • Claus Pese: Franz Marc. Leben und Werk. Belser, Stuttgart/Zürich 1989, ISBN 3-7630-1968-5
  • Annegret Hoberg: Maria Marc. Leben und Werk 1876–1955, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München 1995
  • Sigrid Gräfin von Strachwitz: Franz Marc und Friedrich Nietzsche. Zur Nietzsche-Rezeption in der bildenden Kunst, Dissertation, Bonn 1997
  • Susanna Partsch: Marc. 9. Auflage, Taschen Verlag, Köln 2009, ISBN 3-8228-5585-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.lenbachhaus.de/blog/?p=4358
  2. Susanna Partsch: Marc, S. 21 f.
  3. http://www.lenbachhaus.de/index.php?id=34
  4. Else Lasker-Schüler 1869–1945. Bearbeitet von Erika Klüsener und Friedrich Pfäfflin. Marbacher Magazin 71/1975, Deutsche Schillergesellschaft, Marbach am Neckar 1995, ISBN 3-929146-26-6, S. 92 und 93
  5. Zitiert nach Ricarda Dick: Else Lasker-Schüler als Künstlerin. In: Else Lasker-Schüler. Die Bilder, S. 136.
  6. Franz Marc – Else Lasker-Schüler, Der blaue Reiter präsentiert Eurer Hoheit sein blaues Pferd, S. 6
  7. Wassily Kandinsky/Franz Marc: Briefwechsel. Hrsg. Klaus Lankheit, München 1983, S. 225
  8. Susanna Partsch: Marc, S. 88–90.
  9. Susanna Partsch: Marc, Taschen, Köln 2005, S. 8.
  10. Beate Ofczarek, Stefan Frey, in: Michael Baumgartner, Cathrin Klingsöhr-Leroy, Katja Schneider (Hrsg.), S. 205 f.
  11. Katja Förster: Auf der Suche nach einem vollkommenen Sein. Franz Marcs Entwicklung von einer romantischen zu einer metaphysischen Interpretation. Dissertation an der Universität Karlsruhe 2000, S. 77 f.
  12. Zitate Franz Marc in: Partsch 1993, S. 38-39)
  13. Dietmar Elger "Expressionismus-Eine deutsche Kunstrevolution"
  14. Dietmar Elger "Expressionismus-Eine deutsche Kunstrevolution
  15. Dietmar Elger "Expressionismus-Eine deutsche Kunstrevolution
  16. Briefe aus dem Feld, S. 65, In: Susanne Partsch: Marc, S. 49