Petar Stambolić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Stambolić
Petar Stambolić
4. predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije
u službi
15. svibnja 1982. – 15. svibnja 1983.
Prethodnik Sergej Kraigher
Nasljednik Mika Špiljak
2. predsjednik Saveznog izvršnog vijeća
u službi
29. lipnja 1963. – 16. svibnja 1967.
Prethodnik  Josip Broz Tito
Nasljednik Mika Špiljak
2. predsjednik Predsjedništva SR Srbije
u službi
5. rujna 1948. – 16. prosinca 1953.
Prethodnik  Siniša Stanković
Nasljednik Jovan Veselinov
2. predsjednik Izvršnog vijeće Sabora SR Srbije
u službi
5. rujna 1948. – 16. prosinca 1953.
Prethodnik  Jovan Veselinov
Nasljednik Blagoje Nešković
2. i 5. sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije
Prethodnik  Blagoje Nešković
Dobrivoje Radosavljević
Nasljednik Jovan Veselinov
Marko Nikezić
Rođenje 12. srpnja 1912.
Smrt 21. rujna 2007.
Politička stranka SKJ
Zanimanje političar

Petar Stambolić (Brezova pokraj Ivanjice, 12. srpnja 1912. - Beograd, 21. rujna 2007.), Narodni heroji Jugoslavije, visokopozicionirani dužnosnik SR Srbije, drugi predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i četvrti po redu predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Podrijetlo, školovanje i rad u KPJ do 1941.[uredi VE | uredi]

Petar Stambolić je rođen u 12. srpnja 1912. godine u selu Brezova kod Ivanjice. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju u Ivanjici i Čačku. 1931. godine počeo je pohađati Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Beogradu. Odmah poslije upisa na fakultet, Stambolić se uključio u akcije revolucionarne studentske omladine Sveučilišta u Beogradu. Bio je jedan je od organizatora i rukovodilaca akcije studenata za pomoć političkim zatvorenicima u listopadu 1933. godine. Kao član Akcijskog odbora stručnih studentskih udruženja, radio je na osnivanju stručnih studentskih udruženja i okupljanju studenata marksističkog svjetonazora. Tokom 1935. i 1936. godine bio je jedan od organizatora štrajkova i borbe revolucionarne studentske omladine za slobodu nauke i autonomiju Sveučilišta u Beogradu, te protiv nacionalističkih studentskih udruženja i ostaloga. Članom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je u prosincu 1933. godine, kada je postao i rukovodilac ćelije SKOJ-a na fakultetu koji je pohađao. U rujnu 1934. Stambolić je uključen u članstvo komiteta SKOJ-a Sveučilišta u Beogradu, a krajem 1935. u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Pored rada u Beogradu, Stambolić se angarižirao u radu sa srednjoškolskom i radničkom omladinom u rodnom kraju. Godine 1937. je posato član Sveučilišnog komiteta KPJ, tada najjače partijske organizacije u Beogradu. Više puta je uhićivan i protjerivan iz Beograda. Nakon odsluženja vojnog roka, Stambolić se vratio u Beograd gdje je nastavio politički rad. Po zadatku KPJ je, od studenoga 1937. do ožujka 1938., radio je kao partijski radnik u unutrašnjosti zemlje, uglavnom u centralnoj i zapadnoj Srbiji. Od sredine 1938, kao instruktor Pokrajinskog komiteta (PK) KPJ za Srbiju, radio je pri područnom komitetu KPJ za zapadnu Srbiju. Početkom lipnja 1940. u Beogradu je bio izabran za delegata na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ. Neposredno prije početka Travanjskog rata 1941. godine, Stambolić je radio kao instruktor PK u Nišu i Valjevu.

Tijekom Drugog svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije, Stambolić je u svojstvu instruktora PK radio na organiziranju ustanka na području Jagodine i Smederevske Palanke, te na formiranju prvih partizanskih jedinica u centralnoj i zapadnoj Srbiji. U jesen 1941. godine je u tada oslobođenom Užicu radio na organiziranju organa narodne vlasti i bio izabran za prvog sekretara Glavnog narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju. Poslije povlačenja Glavnine partizanskih snaga iz Srbije u Sandžak, Stambolić je u prosincu 1941. bio izabran za člana Glavnog štaba NOP odreda Srbije. U Bosni i Hercegovini se nalazio do kraja 1942, najprije u Štabu Druge proleterske udarne brigade, a od ožujka 1942. na političkom radu u PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Krajem 1942 godine, Stambolić je po zadatku Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ) upućen na partijski rad u Srbiji. Kratko vrijeme je boravio u Srijemu, a zatim prešao u Beograd, gdje je kao član PK KPJ za Srbiju radio na organiziranju i jačanju organizacija i rukovodstva KPJ i Narodnooslobodilačkog pokreta u Srbiji. Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, 29. studenoga 1943. godine, Stambolić je izabranje za člana Predsjedništva. U to vrijeme je, odlukom Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, imenovan za zapovjednika Glavnog štaba NOV i PO Srbije. Početkom 1944. odlazi na slobodni teritorij južne Srbije, gdje je po dolasku preuzeo dužnost zapovjednika Glavnog štaba. Kasnije je bio izabran za sekretara Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Nakon rata i uspostave SFR Jugoslavije, Stambolić se nalazio na najodgovornijim partijskim i državnim dužnostima u SR Srbiji i Jugoslaviji. Nalazio se na slijedećim funkcijama:

Od 1945. do 1967. Stambolić je bio biran za poslanika Savezne skupštine, a od 1946. do 1958. godine za poslanika Skupštine SR Srbije. Bio je biran u republičko i savezno rukovodstvo Narodnog fronta (SSRN), te u Predsjedništvo Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ). Od 1948. do 1957. godine Stambolić je bio politički sekretar Centralnog komiteta (CK) Saveza komunista Srbije. Bio je član CK SKJ bio od Petog do Dvanaestog kongresa SKJ. U međuvremenu bio je biran za člana Politbiroa CK SKJ, Izvršnog komiteta CK SKJ, Predsjedništva SKJ i Predsjedništva CK SKJ. Za člana Predsjedništva Jugoslavije je izabran 1974. godine. Dužnost Potpredsjednika Predsjedništva Jugoslavije je obnašao od svibnja 1974. do svibnja 1975. godine. U svibnju 1978. godine ponovo je izabran za člana Predsjedništva Jugoslavije, a u periodu poslije smrti Josipa Broza Tita, od 1982. do 1983., obnašao je funkciju predsjednika Predsjedništva Jugoslavije. Stambolić je bio biran je za člana Savjeta narodne obrane i Savjeta federacije.

Umirovljenje i smrt[uredi VE | uredi]

Polovinom 1980.-tih se povukao iz političkog života, te je živio povučeno sve do svoje smrti 21. rujna 2007. godine. Kremiran je na Novom groblju u Beogradu, a sahranjen na groblju u rodnom selu Brezova. Stambolićev nećak je bio Ivan Stambolić, tragično ubijeni predsjednik SR Srbije.

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Krleža, Miroslav (1971.). Enciklopedija Jugoslavije (knjiga 8. - Srbija-Ž), Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  • Gažević, Nikola (1975.). Vojna enciklopedija (knjiga 9. - Sparta-Tirana), Beograd: Vojnoizdavacki Zavod Beograd.
  • (1975.) Narodni heroji Jugoslavije, Beograd: Mladost.