Saborsko
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
 |
|
  Saborsko
|
|
| Županija | Karlovačka |
| Načelnik općine | Đurđa Špehar (HSS)
poštanski broj = 47306 Saborsko |
| Naselja u sastavu općine | Saborsko, Lička Jesenica, Begovac, Blata |
| Površina | 132 km2 |
| Stanovništvo (2001.) | 876 |
Saborsko je općina u Hrvatskoj, u Karlovačkoj županiji.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Saborsko je brdsko mjesto, smješteno u zakrivljenoj dugoj i uskoj kotlini. Vjerojatno je to i najduže selo u Hrvatskoj. Od ulaza, sa strane Plaškog, do kraja Kuselja zaseoka najbližeg Plitvicama, ima 8,7 km. Uračunamo li i zaselak Sertić-Poljanu, koji se smatrao odvojenom cjelinom Saborskoga, onda je ono dugo 12km. 1/4 Saborskog dio je nacionalnog parka Plitvička jezera.
[uredi] Stanovništvo
Narodnost:
Godine 1959. u selu je kršteno 81 dijete, 1969. samo 26, 1979. 10 djece, a 1990. petero djece. Godine 1974. župa je imala 1701 (-187) žitelja.
Domovinski je rat rastjerao i ostale stanovnike. U godini 2003. u župi je kršteno sedmero djece.
U posljednje vrijeme postupno se osijeća oporavak i povratak raseljenih Hrvata, te gospodarski uspon na temelju turizma i proizvodnje zdrave hrane te plasiranja proizvoda u NP Plitvička jezera. Na svakom koraku nazire se oporavak naselja.
[uredi] Saborsko (naseljeno mjesto)
- 2001. - 666
- 1991. - 852 (Hrvati - 800, Srbi - 18, ostali - 34)
- 1981. - 1.127 (Hrvati - 1.081, Srbi - 38, Jugoslaveni - 4, ostali - 4)
- 1971. - 1.519 (Hrvati - 1.476, Srbi - 34, Jugoslaveni - 1, ostali - 8)
[uredi] Izvor
- CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
[uredi] Uprava
[uredi] Povijest
Saborsko se prvi put, u sačuvanom pisanom vrelu, spominje u Modruškom urbaru (lat. urbarium, urob ili urbar), iz 1486. godine, kao jedno od mjesta koje je 1449. godine u posjed dobio hrvatski ban Stjepan Frankopan II. Ozaljski. Mjesto je postojalo i prije, ali velika je vjerojatnost da ga je namjerno naseljavao Frankopan, nakon što je koncem XII. stoljeća dobio u posjed Modrušku županiju.
Iz urbara je razvidno da je 1486. u Saborskom postojala katolička župa i u njoj crkva te da su kmetovi osim vlastelinske morali obrađivati i crkvenu zemlju. Ipak je sve uskoro, pred turskim naletima, uglavnom opustjelo, premda neki drže da Saborsko nikada nije posve bilo raseljeno.
Žitelji su se sa svojim blagom pred Turcima skrivali u dubokim šumama. Kada je Plaščanska dolina naseljavana vlaško-pravoslavnim življenjem, Saborsko su ponovno naselili, ili, bolje rečeno, u nj se vratili raseljeni Hrvati katolici iz Kranjske. Zato je ono do danas ostalo hrvatsko mjesto.
[uredi] Župa Saborsko
Župa Saborsko je također posebna. To je povratnička župa. Naime u Domovinskom ratu branitelji Saborskoga morali su se povući, nakon višemjesečne hrabre obrane svojih domova. Četnici su u svom divljačkom napadu srušili selo a sve kuće uništili, zajedno sa župnom crkvom.
Još je grozomorniji bio pokolj starih i nemoćnih, koji nisu uspjeli otići s braniteljima. Stari i nemoćni ubijani su na kućnim pragovima, a potom su bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Nadbiskup je riječko-senjski Antun Tamarot 4 godine nakon toga pokolja (koji se zbio 12. studenog 1991.) predvodio sprovode u Saborskom za 24 ubijene osobe. To je obavljeno 15. studenog 1995., a zemni ostaci pobijenog Saborčana smješteni su u mjesno groblje.
U matici umrlih upisano je još 16 osoba poginulih u Domovinskom ratu, dakle ukupno 40 iz župe Saborsko.
Povratak u Saborsko bio je spor. Sve su kuće porušene, nema zaposlenja, a opasnost od mina vreba. U početku vratili su se samo starci i starice. Vlada Republike Hrvatske preuzela je na se obavezu izgraditi obiteljske kuće i zajedničke građevine, a među njima i župnu crkvu. Tako se stvaraju uvjeti za povratak. Ipak mladih je obitelji malo, a djece još manje.
Prema popisu blagoslova kuća, 30. i 31. prosinca 2003., u župi Saborsko u 181 kući živi 465 katolika, od kojih neki još uvijek samo povremeno. Djece u velikoj sagrađenoj školi ima samo 18, što je ipak 100% više nego u prošloj školskoj godini, kada ih je bilo 9. Župom je, nakon oslobođenja Saborskoga 1995.-1996. iz Josipdola upravljao Vlč.Zlatko Sušić, nekoć Saborčanski župnik. Tada je za Saborsko brigao Pater Tonči, a potom kao i u Plaškom vlč. Zdenko Skender a od kolovoza 2003. fra. Slavko Antunović i fra. Robert Jolić.
[uredi] Gospodarstvo
Okolica je bogata šumom, u povijesti i danas. To je glavna označnica načina života Saborčana. Najčešće su se oni bavili šumom, sjekli je i izvlačili, a prije Drugog svjetskog rata u pilanama i u šumi je bilo zaposleno oko 2000 radnika.
Nakon rata pilane rade sve manje, i nestaje ih. To uzrokuje i veliko iseljavanje.
U Saborskom danas radi jedna pilana koja zapošljava 20-tak ljudi.
[uredi] Spomenici i znamenitosti
- Katolička župna crkva u Saborskom
- Spomenik palim hrvatskim braniteljima
[uredi] Obrazovanje
- Područna škola sa 30-ak učenika
[uredi] Kultura
- KUD Saborsko
[uredi] Sport
- NK Saborsko
[uredi] Vanjske poveznice
Napomena: tekst preuzet iz ZOV-a, lista ogulinskog dekanata.
Nedovršeni članak Saborsko koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
