T-80

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma T-80. Za druga značenja, pogledajte T-80 (razdvojba).
T-80
T-80 in Saint-Petersburg.jpg

T-80 izložen u muzeju topništva u Sankt Petersburgu.

Zemlja porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest proizvodnje
Dizajn 1967. - 1975.
Razvijen na temelju T-64
Proizvođač Lenjingrad Kirov (Rusija)
Omsk Transmaš (Rusija)
Mališev (Ukrajina)
Proizvodnja 1976. - 1992.
Broj primjeraka 5.404
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1976.
Status U uporabi
Svojstva
Dužina 9,9 m (T-80B)
9,654 m (T-80U)
Širina 3,4 m (T-80B)
3,603 m (T-80U)
Visina 2,202 m (T-80B)
Masa 42,5 t (T-80B)
46 (T-80U)
Posada 3
Oklop i naoružanje
Osnovno naoružanje 1x 125 mm 2A46-2 glatkocijevni top s 36 projektila (T-80B) ili 1x 125 mm 2A46M-1 glatkocijevni top s 45 projektila (T-80U)
9K112 Kobra antitenkovski lanser s 4 projektila (T-80B) ili 9M119M Refleks antitenkovski lanser sa 6 projektila (T-80U)
Sekundarno naoružanje 1x 7,62 mm PKT koaksialna strojnica
12,7 mm NSV protuzračna teška strojnica
Pokretljivost
Pogon SG-1000 plinska turbina (T-80B)
GTD-1250 turbina (T-80U)

1.000 KS (SG-1000)
1.250 KS (GTD-1250)

Ovjes torzijske poluge
Brzina 70 km/h (cestovna brzina)
48 km/h (cross country)
Snaga/težina 25,9 KS/t (T-80B)
27,2 KS/t (T-80U)
Doseg 335 km (bez dodatnih spremnika goriva)
440 km (sa dodatnim spremnicima goriva)
Tehnički podaci za inačicu T-80BV[1]

T-80 je ruski borbeni tenk koji se proizvodi od 1976. godine. Razvijen je na temelju tenka T-64 bio je prvi tenk na svijetu opremljen plinskom turbinom. Različite inačice tenka T-80 koriste Bjelorusija, Cipar, Kazahstan, Pakistan, Rusija, Južna Koreja i Ukrajina. Tenkovi T-80U i T-80UM proizvode se u tvornici Omsk u Rusiji. Glavni dizajner tenka T-80 bio je ruski inženjer Nikolay Popov.

Povijest proizvodnje[uredi VE | uredi]

Projekt izgradnje prvog tenka s plinskom turbinom u Rusiji kreće 1949. godine. Godine 1955. izgrađena su dva prototipa motora s turbinom snage 1000KS (746kW). T-80 je izgledom sličan tenku T-72, ali su ta dva tenka mehanički vrlo različiti. Razvijen je na temelju tenka T-64 i trebao je biti ruski odgovor na američki M1 Abrams i njemački Leopard 2. Najveći nedostatak prvih inačica tenkova T-80 (T-80, T-80A i T-80B) bila je velika potrošnja i slabija oklopna zaštita u odnosu na zapadne tenkove. Modeli T-80BV, T-80U, T-80UM i T-80UD su svojevremeno nadmašivali zapadne tenkove (M1A1 Abrams, Merkava Mk2, Leopard 2A3...) po pitanju oklopne zaštite, ali su još uvjek imali preveliku potrošnju goriva.

T-80U je poboljšani borbeni tenk T-80, gdje U u nazivu znači usavršen. Pokreće ga GTD-1250 plinska turbina snage 1250KS (919kW). Ovaj motor može koristiti mlazna goriva, dizel i nisko oktanski benzin. Vrlo je pouzdan i ima automatski sustav za uklanjanje prašine, ali i visku potrošnju.

Rusi tenkove T-80 pomalo napuštaju zbog velike potrošnje goriva, a time i smanjenu borbenu učinkovitost pa su dio prodali, a dio poboljšali na T-90 standard.

Vatrena moć[uredi VE | uredi]

Osnovno oružje T-80 je 125mm top s glatkom cijevi i automatskim punjačem. Dužina cijevi topa je 6,0 m, a stabiliziran je u dvije ravnine i ima mogućnost paljbe iz pokreta, no ipak mora usporiti prije paljbe. Može koristi projektile s penetratorom od osiromašenog urana. Raspon streljiva koje može koristiti kreće se od protupješačkih naboja, potkalibarskih penetratora, visoko eksplozivnih protutenkovskih naboja do vođenih 125 mm raketa (AT-8 Songster). Ima solidan SUP koji se sastoji od digitalnog balističkog računala, dnevnog i noćnog vizora, laserski daljinomjer, meteorološki senzor itd.

Oklopna zaštita[uredi VE | uredi]

Oklopna zaštita T-80 sastoji se od višeslojnog i reaktivnog oklopa. Oklop prvih inačica je pretpostavlja se sličan onom na tenku Merkava Mk 2. Kasnije inačice su imale znatno poboljšan oklop. Kao dodatnu zaštitu ima i sustav aktivne obrane koji uključuje dva odašiljača infracrvenih signala s modulatorom za ometanje protivničkog sustava vođenja rakete. Također posjeduje mogućnost stvaranja dimne zavjese iz 4 posebna izlaza na kupoli i ispaljivanja mamaca za zbunjivanje neprijateljskih projektila.

Pokretljivost[uredi VE | uredi]

Za pogon rabi plinsku turbinu GTD-1250 od 1250KS što daje odličnih 27 KS/t pa je najveća brzina 70 km/h uz vrlo dobro ubrzanje. Okretni moment tog motora je izvrsnih 4395 Nm. T-80 ima superiorne manevarske sposobnosti u odnosu na zapadne i starije ruske tenkove. Isto tako, zbog manje mase od zapadnih konkurenata ima bolju prohodnost, naročito na blatnim i polumočvarnim terenima (tenkovi teži od 60 t se jednostavno "zakapaju" pri prolasku kroz takve terene). S 1770 litara goriva prijeđe do 430 km što se u današnje vrijeme smatra nedostatnim. U svoje inačice Ukrajinci su ugradili Dieselov motor. Najveća mana svih inačica motora koje se koriste na raznim T-80 tenkovima je prevelika potrošnja goriva, poglavito u usporedbi s ostalim ruskim i zapadnim tenkovima.

Inačice[uredi VE | uredi]

Ukrajinski T-84.
  • T-80: osnovna inačica. U razdoblju od 1976. do 1978. napravljeno je manje od 200 tenkova.[2]
  • T-80B : nova kupola i mogućnost lansiranja 9K112 Kobre. U sovjetsku službu ušao je 1978. godine.[3]
  • T-80BK: zapovjedna inačica razvijena na osnovi T-80B. Ugrađena dodatna navigacijska oprema i radio.
  • T-80BV: T-80B s Kontakt reaktivnim oklop. Proizvodnja je počela 1985. godine uz usporednu nadogradnju starijih tenkova.[4]
  • T-80BVK: zapovjedna inačica razvijena na osnovi T-80BV.
  • T-80U: mogućnost lansiranja protuoklopnih raketa, reaktivni oklop druge generacije, snažniji i ekonomičniji motor.[5][6]
  • T-80UK: zapovjedna inačica razvijena na osnovi T-80U.[5]
  • T-80UD: ukrajinska inačica s Dieselovim motorom od 1000 KS.
  • T-80UM1 (Bars):[6] prototip s Arena i Štora obrambenim sustavima.
  • T-80UM2 (Black Eagle):[6] najnovija inačica. Nova kupola s automatskim punjačem na kraju, reaktivni oklop.[5] Nije poznato radi li se samo o tehnološkom demonstratoru ili prototipu za novi ruski glavni borbeni tenk.
  • T-84: ukrajinska inačica T-80UD s novom kupolom, francuskom ALIS termovizijom, snažnijim motorom i opcionalnom Arena ili Štora obrambenim sustavom.[6]

Korisnici[uredi VE | uredi]

T-80 je bio glavni borbeni tenk SSSR-a koji su raspadom Sovjetskog Saveza naslijedile novonastale države, uglavnom Rusija, Ukrajina i Bjelorusija. Prva zemlja koja je kupila T-80 bio je Cipar koji ih je nabavljaou dva navrata. Nabavka tih tenkova dovela je Ciparsku Nacionalnu gardu na rub sukoba s turskom vojskom koja kontrolira sjeverni dio otoka.[7][8]

Rusija je osim za prodaju, T-80 tenkove koristila i za otplatu starih dugova. Tako je Južnoj Koreji dostavljeno ukupno 35 tenkova kojima su se djelomično isplatili sovjetski dugovi prema zemlji. Osim njih, na ime duga su dostavljeni i BMP-3 oklopni transporteri, Kamov Ka-32 protupodmornički helikopteri, Murena-E plovila na zračnom jastuku, Igla zemlja-zrak projektili te Metis antitenkovski projektili.[9]

Zapadne zemlje kao što su SAD i Velika Britanija su nabavile T-80 tenkove za potrebe istraživanja i razvoja. Britanija primjerice nije službeno kupila tenkove nego ih je nabavila kroz jedno trgovačko poduzeće iz Maroka te ih platila po 5 milijuna USD po tenku kako bi se izbjegla ruska sumnja. Kada je Rusija shvatila tko je konačni kupac, tenkovi su već bili u britanskom vlasništvu. Tek je u siječnju 1994. tadašnji britanski ministar obrane Jonathan Aitken potvrdio tijekom parlamentarne rasprave da su ruski tenkovi uvezeni u zemlju u svrhu "obrambenog istraživanja i razvoja".[10][7] SAD je od Velike Britanije dobio jedan T-80U tenk dok je 2003. od Ukrajine nabavljeno još četiri T-80UD tenkova.[11] Na temelju američkih i britanskih istraživanja, navodno nisu primjećene nikakve slabe točke i nedostaci T-80U tenka.

Osim Cipra i Kine,[7] Rusija je T-80 tenkove namjeravala izvoziti i u Grčku i Tursku. Oba pokušaja su propala[7] dok obje vojske danas koriste njemačke Leopard 2 tenkove.

Postojeći korisnici[uredi VE | uredi]

Ruski T-80U.
Ruski T-80BV.
  • Flag of Armenia.svg Armenija: armenska vojska je tijekom 2008. raspolagala s 45 tenkova.[12]
  • Flag of Belarus.svg Bjelorusija: od postojećih 95 tenkova tijekom 2000. godine, Bjelorusija danas u službi ima 90 tenkova.[7]
  • Flag of Cyprus.svg Cipar: od Rusije je 1996. godine naručeno 27 T-80U i 14 T-80UK. Vrijednost tog posla je iznosila 174 milijuna USD dok su tenkovi značajno ojačali ciparsku vojsku koja je do tog vremena raspolagala francuskim AMX-30 tenkovima. U listopadu 2009. godine je naručeno 25 T-80U i 16 T-80UK tenkova iz ruskih rezervi.[7][13] Vrijednost druge narudžbe je iznosila 115 milijuna eura, a vozila su dostavljena tijekom prve polovine 2011.[14]
  • Flag of Egypt.svg Egipat: 1997. godine je kupljeno 14 T-80UK i 20 T-80U tenkova.[15]
  • Flag of Yemen.svg Jemen: od Rusije je 2000. godine kupljen 31 T-80 tenk.[16]
  • Flag of South Korea.svg Južna Koreja: iz Rusije je 1995. naručeno 33 T-80U tenkova koji su dostavljeni između [1996.] i 1997. Dva T-80UK su dostavljeni iz Rusije 2005. godine.[7]
  • Flag of Kazakhstan.svg Kazahstan[7][17]
  • Flag of the People's Republic of China.svg Kina: Rusija i Kina su 1993. potpisali ugovor o kupnji 200 T-80U tenkova za potrebe kineskih ispitivanja. U konačnici je dostavljeno 50 T-80U tenkova,[18][13][7] ali oni nisu u Kini dodijeljeni niti jednoj borbenoj jedinici.
  • Flag of Pakistan.svg Pakistan: iz Ukrajine je 1996. naručeno 320 T-80UD tenkova koji su dostavljeni u razdoblju od 1997. do 2002. godine.[7]
  • Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija: u ruskoj vojsci je trenutno u aktivnoj službi oko 1.400 T-80 dok je u statusu rezerve nešto manje od 3.100 T-80 tenkova.[19]
  • Flag of Ukraine.svg Ukrajina: ukrajinska vojska je 1995. raspolagala s 345 tenkova, a 2005. s 271 tenkom.[20]
  • Flag of Uzbekistan.svg Uzbekistan[21]

Bivši korisnici[uredi VE | uredi]

  • Flag of the Soviet Union.svg SSSR: do raspada SSSR-a, Crvena armija je raspolagala s 4.839 T-80 tenkova.[7] Ove tenkove naslijedile su novonastale države.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Steven J. Zaloga - "T-80 Standard Tank - The Soviet Army's Last Armored Champion", Osprey (2009), ISBN 978-1-84603-865-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: T-80