Vladimir Ćopić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Ćopić
Vladimir Ćopić
Vladimir Ćopić tijekom Španjolskog građanskog rata
Pseudonim(i) Senjko
Rođenje 8. ožujka 1891.
Smrt 19. travnja 1939.
Poznat(a) po zapovjednik 15. internacionalne brigade „Lincoln”
Zanimanje novinar
Portal: Životopis

Vladimir Ćopić (Senj, 8. ožujka 1891.Moskva, 19. travnja 1939.), bio je hrvatski komunist[1], jugoslavenski revolucionar i borac u Španjolskom građanskom ratu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Vladimir Ćopić rodio se 8. ožujka 1891. godine u Senju. Bio je sin pravoslavnog crkvenjaka iz Senja.[2] Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a pravo apsolvirao u Zagrebu. Do Prvog svjetskog rata pripadao je pravaškoj organizaciji Mlada Hrvatska. Mlada Hrvatska je bila frankovačka omladinska skupina.[3] Tada je mobiliziran u austrougarsku vojsku. Godine 1915. zarobili su ga ruski vojnici na Karpatima. Godine 1916. stupio je u Srpski dobrovljački odred, a zatim u Srpsku dobrovoljačku diviziju. Odbio je položiti zakletvu srpskom kralju, pa je 11. svibnja 1916. godine isključen iz divizije i vraćen u zarobljeništvo.[4]

Nakon Oktobarske revolucije priključio se boljševicima, djelujući kao agitator, novinar i prevoditelj. Bio je član Jugoslavenske grupe Ruske komunističke partije (boljševika) od svibnja 1918. godine[4], njen sekretar i predsjednik, jedan od osnivača Komunističke partije (boljševika) Srba, Hrvata i Slovenaca te član njezinoga Centralnog izvršnog komiteta.

U studenom 1918. godine vratio se u Zagreb, gdje je osnovao prve ilegalne komunističke ćelije i radio na radikalizaciji lijevog krila socijaldemokratskog pokreta. U ožujku 1919. godine, izabran je u Izvršni odbor Jugoslavenskog revolucionarnog komunističkog saveza pelagićevaca. Na Prvom kongresu SRPJ (k) u Beogradu, koji je trajao od 20. do 23. travnja 1919., kao delegat zagrebačke socijaldemokratske organizacije izabran je u Centralno partijsko vijeće Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) i za tehničkog sekretara. Na Drugom kongresu Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru ponovno je bio izabran u Centralno partijsko vijeće KPJ i za tehničkog sekretara. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu, u studenom 1920., izabran je za zastupnika KPJ za Modruško-riječku županiju. Bio je sekretar Komunističkog poslaničkog kluba, a od rujna 1923. sekretar Oblasnog sekretarijata Nezavisne radničke partije Jugoslavije (NRPJ) i KPJ u Zagrebu. Na Trećoj zemaljskoj konferenciji KPJ izabran je za člana Izvršnog odbora Centralnog partijskog vijeća KPJ.

Bio je delegat KPJ na Petom kongresu Kominterne, a radio je u kongresnim komisijama: organizacijskoj, za talijansko pitanje te za nacionalno i kolonijalno pitanje. Zbog revolucionarne djelatnosti suđeno mu je kao istaknutom komunistu na tri velika procesa: "Diamantsteinovom" 1919., "Vidovdanskom" 1921. i "Majskom procesu" 1925. godine. U Sovjetski Savez je emigrirao 1925. godine, gdje je studirao na Međunarodnoj lenjinskoj školi. Od 1930. do 1931. godine bio je instruktor Kominterne pri Centralnom komitetu Komunističke partije Čehoslovačke. Član Politbiroa Centralnog komiteta KPJ je bio od 1932. do 1936. godine, predstavnik KPJ u Kominterni 1934. i 1935. godine i član delegacije KPJ na Sedmom kongresu Kominterne.

Početkom 1937. godine otišao je u Španjolsku, gdje je bio politički komesar, a potom zapovjednik Petnaeste međunarodne brigade "Lincoln". Imao je čin potpukovnika Španjolske republikanske armije. U studenome 1938. godine povučen je u Moskvu, gdje je uhićen i ubijen 19. travnja 1939. godine. Posmrtno je rehabilitiran odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a 10. lipnja 1958. godine.

Intelektualni rad[uredi VE | uredi]

Vladimir Ćopić je surađivao u listovima Vsemirnaja revoljucija, Borba, Proleter, Dimitrovac i drugima. Držao je predavanja na partijskoj školi u Moskvi i na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ). Preveo je Lenjinovo djelo Imperijalizam kao najnovija etapa kapitalizma, Bogdanovljevu Početnicu političke ekonomije, a sa Josipom Brozom Titom Istoriju SKP (b).

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Enciklopedija Jugoslavije (knjiga treća). "Jugoslavenski leksikografski zavod", Zagreb, 1984. godina.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) Luis Silva: The Battle of Brunete Preuzeto 30 srpnja 2011.
  2. Ivo Banac: "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika", str. 213. (Durieux, Zagreb, 1995.) ISBN 953-188-048-4
  3. Ivo Banac: "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika", str. 78. (Durieux, Zagreb, 1995.) ISBN 953-188-048-4
  4. 4,0 4,1 Ivan Očak: Još jednom o Vladimiru Ćopiću Preuzeto 30. srpnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]