Alençonska čipka

Izvor: Wikipedija
Umješnost izrade alençonske čipke
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Umješnost izrade alençonske čipke
Francuska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2010.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00438

Alençonska čipka, poznata i kao kraljica čipke, je vrsta čipke koja potječe iz grada Alençona (Donja Normandija, Francuska). Alençonski vez (francuski: point d’Alençon) je posebna tehnika čipkarenja koja je neobična zbog potrebne velike razine majstorstva i dugotrajnog postupka kojim u sedam sati rada nastaje tek 1 cm² čipke. Svaka pojedinačna alençonske čipka se sastoji od nekoliko dizajna koji su povezani fino izvezenom mrežom niti, a služila je kao ukrasni detalj svjetovne i crkvene odjeće. Kako bi se naučio alençonski vez potrebno je sedam do deset godina obuke koja se temelji na bliskošću majstora čipkara i njegovog šegrta, te prijenosu znanja isključivo kroz praktičan rad. Zbog toga je umješnost izrade alençonske čipke upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2010. god.[1]

Élisabeth-Louise Vigée-Le Brun, Marija Antoaneta sa svojom djecom odjevena u haljinu ukrašenu alenconskom čipkom, 1787., Versailles, Pariz

Odlike[uredi | uredi kôd]

Alençonska čipka nastaje u nekoliko sukcesivnih etapa: crtanje i bockanje nacrta na pergament, crtanje obrisa nacrta i stražnji vez, potom uobičajeni vez dizajna, sjenčenje i spajanje šavovima, ukrašavanje dizajna i izvezivanje reljefa. Potom se čipka skida s pergamenta žiletom, podrezuje i naposljetku se šavovi kojima su dizajni spojeni poliraju kliještima jastoga.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Čipkarstvo u Alençonu je započelo u 16. stoljeću, a nakon što je Jean-Baptiste Colbert 1665. godine, tijekom vladavine Luje 14., osnovao kraljevsku radionicu za izradu mletačke čipke, ono se snažno razvilo. Ova radionica je nastala kako bi se ograničila ovisnost dvora o uvozu inozemne čipke. Nije trebalo dugo da lokalni majstori preoblikuju mletačku čipku i već do 1675. godine nastala je jedinstvena i originalna alençonska čipka.

Nakon Francuske revolucije 1789. god. potražnja za alençonskom čipkom je opala, ali se obnovila tijekom Drugog Francuskog Carstva (1852.-70.), ali je pri kraju 19. stoljeća potpuno ispala iz mode i potpuno ju je potisnula mnogo jeftinija tvornička čipka.

Alençonski vez su tijekom ovog razdoblja sačuvale samo karmelićanke u Alençonskom samostanu. Tek 1976. godine osnovana je Državna radionica čipke kako bi se sačuvale tehnike njezine proizvodnje. Također, u središtu grada, odmah pored radionice, postavljena je stalna izložba alençonske čipke u Muzeju likovnih umjetnosti i čipke ( Musée des Beaux Arts et de la Dentelle).[3] Radionica je otvorena za javnost samo nekoliko dana godišnje.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Craftsmanship of Alençon needle lace-making UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 30. prosinca 2012.
  2. Ilustrirani opis alenconskog veza (engl.) Preuzeto 30. prosinca 2012.
  3. Alençon Museum of Fine Arts and Lace. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]