Ivo Frangeš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivo Frangeš
Ivo Frangeš
Ivo Frangeš
Rođenje 15. travnja 1920.
Smrt 29. prosinca 2003.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje književni povjesničar, esejist, prevoditelj
Portal: Životopis

Ivo Frangeš (Trst, 15. travnja 1920. - Zagreb, 29. prosinca 2003.) kroatist, slavist i talijanist, jedan od predstavnika zagrebačke stilističke škole, hrvatski književni povjesničar, akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se 15. travnja 1920. u Trstu. Maturirao je 1938. u Sarajevu. Romanistiku i kroatistiku diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1943. Od godine 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost u Zagrebu. Habilitirao je 1954. U razdoblju 1953. - 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. U Firenci ga zatječe smrt Antuna Barca. Na poziv matičnog Filozofskog fakulteta u Zagrebu preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost, na kojoj radi do umirovljenja (1985.).

Jedan je, u okviru Hrvatskoga filološkog društva od osnivača i suurednika časopisa »Umjetnost riječi« (1957.), koji je bio prepoznatljivo glasilo Zagrebačke stilističke škole. Od 1962. Frangeševo se ime nalazi u impressumu prvog broja časopisa «Forum», edicije koju je pokrenuo Akademijin Razred za književnost. U njemu će Frangeš objaviti brojne književnopovijesne studije, literarne portrete i metodološke rasprave o hrvatskoj i europskoj literaturi. Od 1970. pokretač je i urednik časopisa »Croatica«.

Prevodio je s talijanskoga i francuskoga: između ostalih Machiavellija, Manzonija, Vergu, De Sanctisa, Stendhala i dr. Predavao je na mnogim europskim sveučilištima kao gost profesor (Krakov, Varšava, Moskva, Sankt Peterburg, Bordeaux, Prag, Frankfurt a/M, Köln, München, Göttingen, Heidelberg, Rim, Napulj, Trst, Pisa, Milano, Padova, Uppsala, Stockholm, Göteborg).

Ivo Frangeš umro je u Zagrebu 29. prosinca 2003. godine. Sahranjen je na Mirogoju.

Članstva i suradnje[uredi VE | uredi]

  • Od 1960. izvanredni, a od 1968. redoviti član JAZU (HAZU).
  • 1983. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani.
  • 2001. izabran za dopisnog člana Akademie der Wissenschaften zu Göttingen.

U razdoblju 1970. - 1972. predsjednik je Društva hrvatskih književnika i Saveza književnika Jugoslavije. Od 1970. bio je član Međunarodnoga slavističkog komiteta, kojemu je do smrti potpredsjednik. Bio je član Matice hrvatske, hrvatskog PEN-a i SEC-a (Europskog društva za kulturu).

Ivo Frangeš jedan je od organizatora, VIII. međunarodnog slavističkog kongresa u Zagrebu, 1978. Bio je član uredništva i suradnik znanstvenih projekata: Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb; Opera omnia - Sabrana djela Marka Marulića, Split; Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb; Hrvatska i Europa (HAZU). Bio je predsjednik i urednik manifestacije Knjiga Mediterana, Split, te organizator i voditelj prvog talijansko-hrvatskog simpozija Venezia - mito e antimito (Fondazione Cini - HAZU, 1997.).


Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • Godine 1970. dobiva republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad.
  • 1974. dobiva u Beču Herderovu nagradu.
  • Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo dodijeljena mu je 1993.
  • 1993. dobiva i Humboldtovu znanstvenu nagradu u Bonnu.
  • Na prvom kongresu hrvatskih slavista u samostalnoj Hrvatskoj (Pula, 1995.) dobio je medalju »Antun Barac«.
  • Godine 1996. odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • Iste 1996. »Vjesnik« mu dodjeljuje Goranovu nagradu za knjigu Geschichte der kroatischen Literatur. Von den Anfängen bis zur Gegenivart, Böhlau Verlag, Köln, Weimar, Wien, 1995.
  • Državnu nagradu za cjelokupni znanstveni rad primio je 1999.


Izabrana djela[uredi VE | uredi]

Objavio je brojne knjige i rasprave. Najvažnije su knjige:

  • Stilističke studije, 1959.
  • Studije i eseji, 1967.
  • Talijanske teme, 1967.
  • Matoš, Vidrić, Krleža, 1974.
  • Realizam (Povijest hrvatske književnosti, knj. 4), 1976.
  • Antun Barac, 1978.
  • Izabrana djela (PSHK, knj. 149), 1980.
  • Povijest hrvatske književnosti, 1987.
  • Suvremenost baštine, 1992.
  • Geschichte der kroatischen Literatur, 1995.
  • Hrvatska novela (s Viktorom Žmegačem), 1998.
  • August Šenoa: Karanfil sa pjesnikova groba – Nagelj s pesnikovega groba (s Jožetom Pogačnikom)
  • HAZU-SAZU, Zagreb-Ljubljana, 1997.
  • Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (s Milanom Mogušem), HAZU, Zagreb, 2001.


Izvori[uredi VE | uredi]

HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Vidi dopusnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za Wikipediju na hrvatskome jeziku.