Prijeđi na sadržaj

Camilla Lucerna

Ovo je jubilarni 152.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Camilla Lucerna
PseudonimCamilla Leonhard, Camilla Milović
Rođenje24. lipnja 1868.
Riva del Garda (tada: Reiff am Gartsee), Tirol, Austro-Ugarska
Smrt15. lipnja 1963.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjeknjiževnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica
NacionalnostAustrijanka
Period pisanja1895. – 1963.
Književne vrstedrama, književna kritika, povijest književnosti
Portal o životopisima

Camilla Lucerna (alias: Kamila Lucerna, pseudonimi: Camilla Leonhard, Camilla Milović;[1] Riva del Garda, 24. lipnja 1868.Zagreb, 15. lipnja 1963.), bila je austrijska i hrvatska književnica, filologica, povjesničarka književnosti i prevoditeljica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Roditelji su joj bili c. i k. auditor i pravni savjetnik Johann Lucerna i njegova supruga Maria rođ. Scheuchenstuel.[1] Djetinjstvo je provela u dvorcu Falkenburg / Wolfnitzhal. U mladosti je posjetila Hrvatsku (Plitvička jezera i dalmatinsku obalu).

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

U Klagenfurtu je od 1876. pohađala osnovnu školu pa Preparandiju, koju je završila 1894., te je ondje 1889. kao privatistica stekla diplomu učiteljice pučke škole.[1] Istodobno je od 1889. do 1907.[2] studirala germanistiku i slavistiku u Beču (u R. Heinzela i V. Jagića), odnosno Zagrebu (u Gj. Arnolda, F. Markovića i I. Kršnjavoga).[1]

Nastavna djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Od 1892. zaposlila se kao predavačica njemačkoga i francuskoga u privatnoj školi Franziske Kubelke u Zagrebu,[2] pa od 1894. na Višoj djevojačkoj školi u Gospiću.[1][2] Ondje se povezala, među ostalima, s pjesnikom Budom Budisavljevićem, uz čiju je pomoć poboljšala svoje znanje hrvatskog jezika, tako da je već 1896. objavila prvu svoju dramu na hrvatskome Tko je kriv?.[2] Od 1895. do 1919. radila je kao profesorica njemačkog jezika (kasnije i kao školska savjetnica) u Djevojačkom liceju u Zagrebu.[1]

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Od 1919. je umirovljena, te je nastavila privatno poučavati i baviti se filološkim znanstvenim istraživanjima. Istodobno je pisala i objavljivala na njemačkome i na hrvatskome.

U zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu izvedene su njezine drame Na ruševinama (1898.) i Jedinac (1904.). Napisala je libreto za operu Zlatorog, koju je skladao njezin brat Eduard Lucerna.[1]

Pisala je slavističko-germanističke komparativne studije u duhu formalističke estetike Franje Markovića,[2] oglede, glazbene, glumišne i književne kritike te pjesme. Osobito se bavila djelom Johanna Wolfganga Goethea i usmenim tradicionalnim stvaralaštvom. Među hrvatskim piscima čija je djela prevodila na njemački su Marko Marulić, Petar Hektorović, Petar Preradović, Ivan Mažuranić, August Šenoa, Ivana Brlić-Mažuranić, Ivo Vojnović, Dinko Šimunović itd.

Potkraj života je surađivala u Krležinu i Ujevićevu Jugoslavenskome leksikografskom zavodu pišući za Enciklopediju Jugoslavije.[1]

Ostavština

[uredi | uredi kôd]

Spisi Camille Lucerne sačuvani su većim dijelom u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te u Knjižnici zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

Djela (izbor)

[uredi | uredi kôd]
  • Tko je kriv?, drama u pet činova, Vijenac, Zagreb (1896.)
  • Zlatorog (lirska drama u tri čina), uglazbio Eudard Lucerna, Klagenfurt (1900.)
  • Die südslavische Ballade von Asan Agas Gattin und ihre Nachbildung durch Goethe, München (1905.)
  • Studienblätter zur kroatischen und serbischen Literatur, Zagreb (1909. – 1911.)
  • Das Märchen : Goethes Naturphilosophie als Kunstwerk, Leipzig (1910.)
  • Die letzte Kaiserin von Trapezunt in der südslawischen Dichtung , Sarajevo (1912.)
  • Asseneth. Eine apokryphe Erzählung aus den Werdezeiten des Christentums, Wien (Beč, 1921.)
  • Gradja za studiju o apokrifu. Život i ispovijedanje Asenete, Zagreb (1921.)
  • Das Balladendrama der Südslaven, Leipzig (1923.)
  • Balladen der „Unbekannten“ : Studienblättchen zur kroatischen Volkspoesie, Zagreb (1943.)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Birgit Buchegger, Stiller Brotberuf oder subversive Rebellion? Österreichische Übersetzerinnen im 19. Jahrhundert : Eine Spurensuche, Graz (2002.)
  • Camilla Lucerna : 1868 – 24. VI. – 1938, spomenica, ur. Julius Franz Schütz i Elza Kučera, Graz (1938.)
  • Camilla Lucerna : Bibliographie der Arbeiten 1938 – 1958 / Bibliografija radova Camille Lucerna 1938 – 1958, Graz (1958.)
  • H. Giebisch, L. Pichler, ur. A. Vancsa, Kleines österreichisches Literaturlexikon, Wien (Beč, 1948.)
  • Inoslav Bešker, I Morlacchi nella letteratura europea, Roma (Rim, 2007.)
  • Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin (2003)
  • Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963); u: Marijan Bobinac (ur.), Porträts und Konstellationen, 1. Deutschsprachig-Kroatische Literaturbeziehungen, Zagreb (2001.)

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g h Internationales Germanistenlexikon 1800-1950, ur. Christoph König, Berlin: Walter de Gruyter, 2003, str. 1118-1120, pristupljeno 24. veljače 2015.
  2. a b c d e Svjetlan Lacko Vidulić, Was bleibt. Porträt der Schriftstellerin und Philologin Camilla Lucerna (1868-1963), pristupljeno 24. veljače 2015 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. travnja 2006. Pristupljeno 24. veljače 2015.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]