Davor Ivo Stier

Izvor: Wikipedija
Davor Ivo Stier
Davor Ivo Stier

hrvatski zastupnik
u Europskom parlamentu
trenutačno
u službi od
1. srpnja 2013.
Predsjednik Ivo Josipović
zastupnik u Saboru
trajanje službe
22. prosinca 2011. – 1. srpnja 2013.
Premijer Zoran Milanović
Nasljednik Tomislav Klarić[1]
Rođenje 6. siječnja 1972.
Politička stranka HDZ
Zanimanje politolog

Davor Ivo Stier (Buenos Aires, 6. siječnja 1972.) hrvatski je političar i diplomat, zastupnik u Europskom parlamentu. Stier je između 2011. i 2013. godine bio zastupnik u Hrvatskom Saboru gdje je istodobno vršio dužnost potpredsjednika Odbora za vanjsku politiku. Član je HDZ-a.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Stier je rođen u Buenos Airesu u Argentini.[2] Živio je u četvrti Flores koju uglavnom nastanjuje srednji stalež. Zanimljivo je da je i papa Franjo iz iste četvrti.[3] Stierova obitelj je podrijetlom iz Samobora.[2] Potomak je političkih emigranata koji su došli u Argentinu nakon Drugog svjetskog rata. Njegov djed, Ivan Stier, bio je pukovnik u Ustaškoj vojnici i pomoćnik Vjekoslava Luburića, a djed s majčine strane, Milorad Lukač, bio je jedan od vodećih emigrantskih političara Hrvatske seljačke stranke. Stierov otac bio je liječnik, a majka Marija Lukač bila je sveučilišna profesorica.

U Hrvatsku Stier je prvi put došao 1990. godine u sklopu programa Hrvatske matice iseljenika, a drugi put dolazi tri tjedna prije pada Vukovara kao novinar argentinskog lista El Cronista i Radio America. U Argentinu se vraća u veljači 1992. godine, gdje je diplomirao politologiju i međunarodne odnose na Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu, te kasnije i novinarstvo.[4]

Političko djelovanje[uredi | uredi kôd]

Stier se u Hrvatsku ponovno vratio 1996. godine na poziv Ministarstva vanjskih poslova, nakon čega je radio u hrvatskim veleposlanstvima u Washingtonu i Bruxellesu, a do 2009. godine bio je savjetnik predsjednika vlade Ive Sanadera za vanjsku politiku.[4]

Na parlamentarnim izborima 2011. izabran je za zastupnika u Hrvatskom Saboru te je postao članom Odbora za međuparlamentarnu suradnju i Odbora za europske integracije, a imenovan je potpredsjednikom Odbora za vanjsku politiku. Ujedno je imenovan i članom Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a i Izaslanstva Hrvatskog sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH-EU.[5]

Bio je jedan od bližih suradnika premjerke Jadranke Kosor te njen savjetnik i izaslanik za euroatlansku suradnju. U vrijeme slovensko-hrvatskog diplomatskog zahlađenja, Stier je bio glavni sudionik tihe diplomacije i posrednik između Kosor i slovenskog premijera Boruta Pahora.[4] U vrijeme stranačkih izbora u svibnju 2012., Stier je podržao Tomislava Karamarka,[6] međutim, bio je protiv stegovnog postupka protiv Jadranke Kosor u veljači 2013. godine, nakon što je stranka odlučila sankcionirati je zbog njenih istupa u medijima.[7]

U travnju 2013. godine Stier je izabran za hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu s 5.75% osvojenih glasova.[8]

U rujnu 2012. Stier je zatražio od Hrvatske vlade da odustane od ratifikacije govora o državnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tvrdeći da bi time Hrvatska pristala na politiku ucjene i ulazak u Europsku uniju vezala uz granična pitanja. Optužio je bosanskohercegovačkog ministra prometa Damira Hadžića za ucjenu Hrvatske vlade jer je izjavio da Bosna i Hercegovina neće dopustiti izgradnju Pelješkog mosta ako se ne ratificira granični sporazum.[9] U travnju 2013. Stier je rekao da će uvjet za Bosnu i Hercegovinu da uđe u Europsku uniju biti institucionalna ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.[10] Dva mjeseca kasnije, u lipnju, Stier je izjavio da se "Hrvatska mora snažno zauzeti da se riješi pitanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH ne samo na papiru nego i u praksi." Ocijenio je da je Federacija Bosne i Hercegovine "de facto bošnjački entitet", te najavio mogućnost da se Bosna i Hercegovina uredi po belgijskom uzoru. Također je naveo da će Hrvatska iskoristiti ulazak u Europsku uniju za rješavanje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini.[11]

Zastupnik u Europskom parlamentu[uredi | uredi kôd]

Na prvim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj održanim u travnju 2013. godine, Stier je dobio 14 005 glasova na listi HDZ-ove koalicije koju su činili još HSP AS i BUZ. Zahvaljujući tom rezultatu postao je jedan od prvih hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu.[12]

Na sjednici Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta u srpnju 2013. godine, Stier je zatražio da Europska unija snažnije podrži pravo hrvatskog naroda u BiH na jednakopravnost s ostalim konstitutivnim narodima te tako internacionalizirao "hrvatsko pitanje" u BiH. U intervjuu za Večernji list u istome mjesecu, Stier je izjavio da su Hrvati u BiH nezaobilazan i odlučujući čimbenik u europeizaciji Bosne i Hercegovine te je rekao da je uloga Europske unije u Bosni i Hercegovini presudna, a da je suradnja s Rusijom i Turskom dobrodošla.[13]

Na drugim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj održanim u svibnju 2014. godine, Stier je ponovno osvojio mandat s 26 432 glasa kao kandidat na listi HDZ-ove koalicije koju su činili HSS, HSP AS, BUZ, ZDS i HDS.[14]

Oženjen je i otac troje djece.[15]

Djela[uredi | uredi kôd]

Stier je 2015. godine objavio knjigu Nova hrvatska paradigma: ogled o društvenoj integraciji i razvoju.[16]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  1. ↑ Davor Ivo Stier. Hrvatski sabor. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2016. Pristupljeno 3. srpnja 2013.
  2. ↑ a b Davor Ivo Stier, životopis. Dnevno. 10. travnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2015. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  3. ↑ Veljković, Sandra. 15. ožujka 2013. Davor Stier: Papa Franjo iz mog je kvarta Flores. Večernji list. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  4. ↑ a b c "Tihom diplomacijom vodim nas u EU". Nacional. 13. srpnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljače 2014. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  5. ↑ Davor Ivo Stier. Hrvatski sabor. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2016. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  6. ↑ Karamarka žele Hebrang, Stier, Jarnjak, Kalmeta i Jandroković. 24 sata. 18. svibnja 2012. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  7. ↑ Stegovni postupak protiv Jadranke Kosor, protiv bili Prgomet i Stier. Večernji list. 21. veljače 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  8. ↑ Konačni rezultati EU izbora!. Dnevnik Nove TV. 15. travnja 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  9. ↑ Davor Ivo Stier: BiH se usudila ucijeniti hrvatsku Vladu. Bljesak.info. 15. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujna 2012. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  10. ↑ S., Z. 16. travnja 2013. Stier: Ravnopravnost Hrvata uvjet je za europski put. Bljesak.info. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2021. Pristupljeno 28. lipnja 2013.
  11. ↑ Perica, Silvana. 26. lipnja 2013. Uređenje Bosne i Hercegovine: Traži se belgijski model. Večernji list. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  12. ↑ Izbori članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, 15. travnja 2013. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  13. ↑ Krešić, Zoran. 6. srpnja 2013. Bez Hrvata neće biti niti europske BiH. Pristupljeno 6. srpnja 2013.
  14. ↑ Izbori članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske  Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2014.. Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, 26. svibnja 2014. Pristupljeno 30. svibnja 2014.
  15. ↑ O meni  Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2016., stier.hr, pristupljeno 8. rujna 2016.
  16. ↑ Davor Ivo Stier, Nova hrvatska paradigma: ogled o društvenoj integraciji i razvoju, TIM press, Zagreb, 2015., ISBN 9789538075124, Nova hrvatska paradigma  Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2017., www.tim-press.hr, pristupljeno 8. rujna 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Davor Ivo Stier
Mrežna mjesta
v • u
Sastav 14. Vlade Republike Hrvatske
od 19. listopada 2016. do 23. srpnja 2020.
Predsjednik
Potpredsjednici
Ministri
Ministri razrješeni dužnosti
prije kraja mandata Vlade
Glavna tajnica
Ivona Ferenčić (do 25. travnja 2020.) • Andreja Gabrijel (do 24. travnja 2020.)
v • u
Ministri vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 1990. godine
Zdravko Mršić (od 31. svibnja 1990.)  • Frane Vinko Golem (od 8. studenog 1990.)  • Davorin Rudolf (od 3. svibnja 1991.)  • Zvonimir Šeparović (od 31. srpnja 1991.)  • Zdenko Škrabalo (od 9. lipnja 1992.)  • Mate Granić (od 28. svibnja 1993.)  • Tonino Picula (od 27. siječnja 2000.)  • Miomir Žužul (od 23. prosinca 2003.)  • Kolinda Grabar-Kitarović (od 17. veljače 2005.)  • Gordan Jandroković (od 12. siječnja 2008.)  • Vesna Pusić (od 23. prosinca 2011.)  • Miro Kovač (od 22. siječnja 2016.)  • Davor Ivo Stier (od 19. listopada 2016.)  • Marija Pejčinović Burić (od 19. lipnja 2017.)  • Gordan Grlić Radman (od 19. srpnja 2019.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Davor_Ivo_Stier&oldid=6517135"