Zvonimir Šeparović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zvonimir Šeparović
Zvonimir Šeparović

Ministar pravosuđa
trajanje službe
15. travnja 1999. – 27. siječnja 2000.
Prethodnik Milan Ramljak
Nasljednik Stjepan Ivanišević
trajanje službe
15. travnja 1999. – 27. siječnja 2000.
Prethodnik  na dužnosti Ministra vanjskih poslova: Davorin Rudolf
Nasljednik Franjo Gregurić
trajanje službe
24. veljače 1989. – 24. travnja 1991.
Prethodnik  na dužnosti Rektora Sveučilišta u Zagrebu: Vladimir Stipetić
Nasljednik Marijan Šunjić
Rođenje 14. rujna 1928.
Smrt 30. siječnja 2022.
Politička stranka HDZ
Zanimanje pravnik, sveučilišni profesor

Zvonimir Šeparović (Blato na Korčuli, 14. rujna 1928.Zagreb, 30. siječnja 2022.[1]) - hrvatski pravnik i političar. Doktorirao 1966. godine na Sveučilištu u Ljubljani.

Bio je profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Zagrebu, počev od 1972. (docent, od 1967.) godine. Godine 1985/1986 obnašao je dužnost dekana Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Poznat je kao pionir viktimologije i vrlo gorljivi protivnik smrtne kazne. Obnašao je dužnost rektora Sveučilištu u Zagrebu od 24. veljače 1989. do 24. travnja 1991. godine; na tu ga je dužnost sveučilišna zajednica izabrala protivno volji vladajućih struktura tadašnje jednopartijske komunističke države.

Kao nestranačka osoba, postao je ministar vanjskih poslova 1991. godine u vladi premijera Franje Gregurića. S te funkcije, pokreće tužbu Republike Hrvatske protiv Srbije zbog genocida, pred Međunarodnim sudom pravde Ujedinjenih naroda. Godine 1992., postao je prvi stalni predstavnik Hrvatske u Ujedinjenim narodima. Bio je u raskoraku s Franjom Tuđmanom glede vanjske politike.

Šeparović je ostao aktivan u javnom životu, s vremenom je i postao član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ-a), kao i član Središnjeg odbora stranke. Bio je ministrom pravosuđa od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000. godine. Pomoćnik mu je bio Ivan Turudić.[2]

U 2000. godini, ušao je u predsjedničku utrku kao nezavisni kandidat. Završio je kao posljednji, nakon čega je preporučio svojim pristašama da glasuju za Dražena Budišu u drugom izbornom krugu.

Priključio se 2010. godine pokretu Hrvatski rast, ali ga ubrzo napušta i vraća se HDZ-u.

Osnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

U braku je s Brankom Šeparović, novinarkom HTV-a. Otac dvoje djece iz prvog braka s politologinjom Inge Perko Šeparović: sin Borut Šeparović (1967.) je osnivač umjetničke grupe "Montažstroj"; kćer Duška Maria Šeparović (1954.) je biologinja s doktoratom znanosti iz područja neurološke znanosti, te predaje (2014.) na Wayne State University (Michigan, SAD).

Autor je niza knjiga i znanstvenih radova.

Odlikovan je 2019. Redom Ante Starčevića.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://ika.hkm.hr/novosti/umro-zvonimir-separovic/
  2. Ivan TurudićInačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2014., Večernji list
  3. Odluka o dodjeli Reda. Pristupljeno 28. srpnja 2019.