Formula 1 – sezona 1958.

Izvor: Wikipedija
FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1958.
Prvak
Vozač Mike Hawthorn
(Ferrari)
Konstruktor Vanwall
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1957. 1959.

Formula 1 - sezona 1958. je bila 9. sezona u prvenstvu Formule 1. Vozilo se 11 utrka u periodu od 19. siječnja do 19. listopada 1958. godine, a prvak je postao Mike Hawthorn u bolidu Ferrari. Svoj prvi i jedini konstruktorski naslov osvojio je Vanwall. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Phila Hilla i Grahama Hilla.

Sažetak sezone[uredi | uredi kôd]

Hawthorn na VN Argentine 1958.
Vanwall VW7, bolid s kojim je Vanwall osvojio prvi i jedini konstruktorski naslov u Formuli 1.
Cooper T43, bolid momčadi R.R.C. Walker Racing Team, s motorom smještenim iza vozača.

Britanac Mike Hawthorn osvojio je svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Četvrtu godinu zaredom, drugo mjesto pripalo je Stirlingu Mossu koji je pobijedio na četiri utrke ove sezone, dok je Hawthorn slavio samo na jednoj.

Moss i Francuz Maurice Trintignant, vozeći za momčad R.R.C. Walker Racing Team, pobijedili su na VN Argentine i VN Monaka u Cooperovom bolidu. Bile su to prve pobjede u Formuli 1 ostvarene u bolidu koji je imao motor smješten iza vozača. Tony Brooks pobijedio je na tri utrke ove sezone, a po jednu pobjedu ostvarili su Peter Collins i Amerikanac Jimmy Bryan na 500 milja Indianapolisa.

Na VN Portugala, na kojoj se prvi put vozila utrka Formule 1, suci su diskvalificirali Hawthornea koji se u posljednjem krugu izvrtio i nakratko izletio sa staze, te se na nju vratio, ali iz pogrešnog smjera. Čuvši za tu odluku, Moss je otišao do sudaca i stao u Hawthornovu obranu, koji su nakon toga uvažili Mossovo mišljenje te je diskvalifikacija bila poništena.

U odnosu na 1957. dogodilo se nekoliko promjena. Minimalna dužina utrke smanjena je na 300 kilometara, ili na minimalno vremensko trajanje od dva sata, dok je maksimum iznosio 500 kilometara. Uvedeno je i prvenstvo za konstruktore, a prvi naslov osvojio je Vanwall. Promjena vozača u utrci nije bila zabranjena, ali ako bi jedan vozač ustupio svoj bolid drugom vozaču tijekom utrke, oba vozača bila su onemogućena u osvajanju bodova.

Na gridu ove sezone pojavila se Maria Teresa de Filippis, prva žena u Formuli 1. Također, ovo je bila debitantska sezona za dva buduća svjetska prvaka, Amerikanca Phila Hilla i Britanca Grahama Hill, te Brucea McLarena, osnivača momčadi McLaren.

Sezonu su obilježile i velike nesreće. Amerikanac Pat O'Connor poginuo je na Indinapolisu, a Talijan Luigi Musso na VN Francuske, na kojoj je svoju posljednju utrku u Formuli 1 odvozio peterostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio. Collins je život izgubio na VN Njemačke, a na prvom i jedinom izdanju VN Maroka, Stuart Lewis-Evans je doživio nesreću, te je od zadobivenih ozljeda preminuo šest dana kasnije.

Samo tri mjeseca nakon osvajanja naslova, u prometnoj nesreći u Engleskoj, poginuo je i Hawthorn.[1]

Vozači i momčadi[uredi | uredi kôd]

Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.

Vozači u rozim poljima su koristili bolide Formule 2 na Velikoj nagradi Njemačke i Velikoj nagradi Maroka.

Momčad Konstruktor Šasija Motor Gume Vozač Utrke
Scuderia Sud Americana Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Juan Manuel Fangio 1
Carlos Menditeguy 1
Ken Kavanagh Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Jean Behra 1
Luigi Taramazzo 2
Ken Kavanagh 2, 5
Ecurie Bonnier Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Harry Schell 1
Jo Bonnier 2–3, 5, 7, 9
Phil Hill 6
Giulio Cabianca 10
Hans Herrmann 10–11
Francesco Godia Sales Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Paco Godia 1–2, 5–6
H.H. Gould Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 D Horace Gould 1–3
Masten Gregory 3
R.R.C. Walker Racing Team Cooper-Climax T43
T45 		Climax FPF 2.0 L4 C


D

Stirling Moss 1
Maurice Trintignant 2–3, 7–11
Ron Flockhart 2
T43 Climax FPF 1.5 L4 D François Picard 11
Scuderia Ferrari Ferrari 246 Ferrari 143 2.4 V6 E Luigi Musso 1–3, 5–6
Peter Collins 1–3, 5–8
Mike Hawthorn 1–3, 5–11
Wolfgang von Trips 2, 6–10
Olivier Gendebien 5, 10–11
Phil Hill 10–11
156 Ferrari D156 1.5 V6 E Phil Hill 8
Owen Racing Organisation BRM P25 BRM P25 2.5 L4 D Jean Behra 2–3, 5–11
Harry Schell 2–3, 5–11
Maurice Trintignant 6
Jo Bonnier 10–11
Ron Flockhart 11
Bernie C. Ecclestone Connaught-Alta B Alta GP 2.5 L4 A Bernie Ecclestone 2
Bruce Kessler 2
Paul Emery 2
Jack Fairman 7
Ivor Bueb 7
Cooper Car Company Cooper-Climax T45
T44 		Climax FPF 2.0 L4 D Jack Brabham 2–3, 5–7, 9–10
Roy Salvadori 2–3, 5–11
Ian Burgess 7
Jack Fairman 11
T45 Climax FPF 1.5 L4 D Bruce McLaren 8, 11
Jack Brabham 8, 11
Team Lotus Lotus-Climax 12
16 		Climax FPF 2.0 L4
Climax FPF 2.2 L4 		D Cliff Allison 2–3, 5–8, 10–11
Graham Hill 2–3, 5–7, 9–11
Alan Stacey 7
16 Climax FPF 1.5 L4 D Graham Hill 8
Vandervell Products Vanwall VW 5 Vanwall 254 2.5 L4 D Stirling Moss 2–3, 5–11
Tony Brooks 2–3, 5–11
Stuart Lewis-Evans 2–3, 5–7, 9–11
Maria Teresa de Filippis Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Maria Teresa de Filippis 2, 5, 10
Giorgio Scarlatti Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Giorgio Scarlatti 2–3
Jo Bonnier 6
Scuderia Centro Sud Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Gerino Gerini 2, 6–7, 10–11
Maurice Trintignant 5
Masten Gregory 5
Wolfgang Seidel 5, 11
Carroll Shelby 6–7, 10
Troy Ruttman 6, 8
Jo Bonnier 8
Hans Herrmann 8
Cliff Allison 9
Maria Teresa de Filippis 9
Cooper-Climax T43 Climax FPF 1.5 L4 D Wolfgang Seidel 8
OSCA Automobili OSCA F2 OSCA 372 1.5 L4 P Giulio Cabianca 2
Luigi Piotti 2
André Testut Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P André Testut 2
Louis Chiron 2
Ecurie Maarsbergen Porsche RSK Porsche 547/3 1.5 F4 D Carel Godin de Beaufort 3
RS550 Porsche 547/3 1.5 F4 D Carel Godin de Beaufort 8
Juan Manuel Fangio Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Juan Manuel Fangio 6
Dick Gibson Cooper-Climax T43 Climax FPF 1.5 L4 D Dick Gibson 8
Dr Ing F. Porsche KG Porsche RSK Porsche 547/3 1.5 F4 ? Edgar Barth 8
High Efficiency Motors Cooper-Climax T43 Climax FPF 1.5 L4 D Ian Burgess 8
Ecurie Eperon d'Or Cooper-Climax T43 Climax FPF 1.5 L4 D Christian Goethals 8
Ecurie Demi Litre Lotus-Climax 12 Climax FPF 1.5 L4 D Ivor Bueb 8
J.B. Naylor Cooper-Climax T45 Climax FPF 1.5 L4 D Brian Naylor 8
Tony Marsh Cooper-Climax T45 Climax FPF 1.5 L4 D Tony Marsh 8
Temple Buell Maserati 250F Maserati 250F1 2.5 L6 P Carroll Shelby 9–10
Masten Gregory 10–11
André Guelfi Cooper-Climax T45 Climax FPF 1.5 L4 D André Guelfi 11
British Racing Partnership Cooper-Climax T45 Climax FPF 1.5 L4 D Tom Bridger 11
Robert La Caze Cooper-Climax T45 Climax FPF 1.5 L4 D Robert La Caze 11

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Rd Datum Velika nagrada Staza Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1 19. siječnja Argentina Buenos Aires Juan Manuel Fangio Stirling Moss Cooper-Climax
2 18. svibnja Monako Monaco Tony Brooks Maurice Trintignant Cooper-Climax
3 26. svibnja Nizozemska Zandvoort Stuart Lewis-Evans Stirling Moss Vanwall
4 30. svibnja Indianapolis 500 Indianapolis Dick Rathmann Jimmy Bryan Epperly-Offenhauser
5 15. lipnja Belgija Spa-Francorchamps Mike Hawthorn Tony Brooks Vanwall
6 6. srpnja Francuska Reims Mike Hawthorn Mike Hawthorn Ferrari
7 19. srpnja Velika Britanija Silverstone Stirling Moss Peter Collins Ferrari
8 3. kolovoza Njemačka Nürburgring Mike Hawthorn Tony Brooks Vanwall
9 24. kolovoza Portugal Boavista Stirling Moss Stirling Moss Vanwall
10 7. rujna Italija Monza Stirling Moss Tony Brooks Vanwall
11 19. listopada Maroko Ain-Diab Mike Hawthorn Stirling Moss Vanwall

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Mjesto Bodovi
1. 8
2. 6
3. 4
4. 3
5. 2
Najbrži krug 1
  • Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
  • Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
  • Iako su momčadi nastupale i s nekoliko bolida u utrci, konstruktorske bodove je mogao osvojiti samo najbolje plasirani bolid.
  • Jedan bod za najbrži krug nije osvajao konstruktor, već samo vozač.
  • Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.

Rezultati utrka[uredi | uredi kôd]

VN Argentine

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 14 Stirling Moss Cooper-Climax 2 h 19 min 33,7 s 7. 8
2. 16 Luigi Musso Ferrari + 2,7 s 5. 6
3. 20 Mike Hawthorn Ferrari + 12,6 s 2. 4
4. 2 Juan Manuel Fangio Maserati + 53,0 s 1. 4
5. 4 Jean Behra Maserati + 2 kruga 4. 2
Najbrži krug Juan Manuel Fangio - 1 min 41,8 s

VN Monaka

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 20 Maurice Trintignant Cooper-Climax 2 h 52 min 27,9 s 5. 8
2. 34 Luigi Musso Ferrari + 20,2 s 10. 6
3. 36 Peter Collins Ferrari + 38,8 s 9. 4
4. 16 Jack Brabham Cooper-Climax + 3 kruga 3. 3
5. 8 Harry Schell BRM + 9 krugova 12. 2
Najbrži krug Mike Hawthorn - 1 min 40,6 s

VN Nizozemske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Stirling Moss Vanwall 2 h 4 min 49,2 s 1. 9
2. 15 Harry Schell BRM + 47,9 s 7. 6
3. 14 Jean Behra BRM + 1 min 42,3 s 4. 4
4. 7 Roy Salvadori Cooper-Climax + 1 krug 9. 3
5. 5 Mike Hawthorn Ferrari + 1 krug 6. 2
Najbrži krug Stirling Moss - 1 min 37,6 s

Indianapolis 500

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Jimmy Bryan Epperly-Offenhauser 3 h 44 min 13,80 s 7. 8
2. 99 George Amick Epperly-Offenhauser + 27,63 s 25. 6
3. 9 Johnny Boyd Kurtis Kraft-Offenhauser + 1 min 9,67 s 8. 4
4. 33 Tony Bettenhausen Epperly-Offenhauser + 1 min 34,81 s 9. 4
5. 2 Jim Rathmann Epperly-Offenhauser + 1 min 35,62 s 20. 2
Najbrži krug Tony Bettenhausen - 1 min 2,37 s

VN Belgije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 4 Tony Brooks Vanwall 1 h 37 min 6,3 s 5. 8
2. 16 Mike Hawthorn Ferrari + 20,7 s 1. 7
3. 6 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 3 min 0,9 s 11. 4
4. 40 Cliff Allison Lotus-Climax + 4 min 15,5 s 12. 3
5. 10 Harry Schell BRM + 1 krug 7. 2
Najbrži krug Mike Hawthorn - 3 min 58,3 s

VN Francuske

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 4 Mike Hawthorn Ferrari 2 h 3 min 21,3 s 1. 9
2. 8 Stirling Moss Vanwall + 24,6 s 6. 6
3. 6 Wolfgang von Trips Ferrari + 59,7 s 4. 4
4. 34 Juan Manuel Fangio Maserati + 2 min 30,6 s 8. 3
5. 42 Peter Collins Ferrari + 5 min 24,9 s 9. 2
Najbrži krug Mike Hawthorn - 2 min 24,9 s

VN Velike Britanije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 1 Peter Collins Ferrari 2 h 9 min 4,2 s 6. 8
2. 2 Mike Hawthorn Ferrari + 24,2 s 4. 7
3. 10 Roy Salvadori Cooper-Climax + 50,6 s 3. 4
4. 9 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 50,8 s 7. 3
5. 20 Harry Schell BRM + 1 min 14,8 s 2. 2
Najbrži krug Mike Hawthorn - 1 min 40,8 s

VN Njemačke

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 8 Tony Brooks Vanwall 2 h 21 min 15,0 s 2. 8
2. 10 Roy Salvadori Cooper-Climax + 3 min 29,7 s 6. 6
3. 11 Maurice Trintignant Cooper-Climax + 5 min 11,2 s 7. 4
4. 4 Wolfgang von Trips Ferrari + 6 min 16,3 s 5. 3

Bruce McLaren u Cooper-Climaxu je utrku završio na 5. mjestu,
ali je vozio bolid Formule 2 i nije mogao osvojiti bodove.

Najbrži krug Stirling Moss - 9 min 9,2 s

VN Portugala

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 2 Stirling Moss Vanwall 2 h 11 min 27,80 s 1. 8
2. 24 Mike Hawthorn Ferrari + 5 min 12,75 s 2. 7
3. 6 Stuart Lewis-Evans Vanwall + 1 krug 3. 4
4. 8 Jean Behra BRM + 1 krug 4. 3
5. 22 Wolfgang von Trips Ferrari + 1 krug 6. 2
Najbrži krug Mike Hawthorn - 2 min 32,37 s

VN Italije

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 28 Tony Brooks Vanwall 2 h 3 min 47,8 s 2. 8
2. 14 Mike Hawthorn Ferrari + 24,2 s 3. 6
3. 18 Phil Hill Ferrari + 28,3 s 7. 5
5. 6 Roy Salvadori Cooper-Climax + 8 krugova 14. 2

Masten Gregory i Carroll Shelby u Maseratiju su utrku završili
na 4. mjestu, ali nisu osvojili bodove jer su dijelili bolid.

Najbrži krug Phil Hill - 1 min 42,9 s

VN Maroka

Poz. Br. Vozač Konstruktor Vrijeme Grid Bodovi
1. 8 Stirling Moss Vanwall 2 h 9 min 15,1 s 2. 9
2. 6 Mike Hawthorn Ferrari + 1 min 24,7 s 1. 6
3. 4 Phil Hill Ferrari + 1 min 25,5 s 5. 4
4. 18 Jo Bonnier BRM + 1 min 46,7 s 8. 3
5. 16 Harry Schell BRM + 2 min 33,7 s 10. 2
Najbrži krug Stirling Moss - 2 min 22,5 s

Poredak[uredi | uredi kôd]

Vozači[uredi | uredi kôd]

Mjesto Vozač Bodovi
1. Mike Hawthorn 42 4 1 2 7 9 7 – 7 6 6
2. Stirling Moss 41 8 – 9 – 6 – 1 8 – 9
3. Tony Brooks 24 – – 8 – – 8 – 8 –
4. Roy Salvadori 15 – 3 – – 4 6 – 2 –
5. Peter Collins 14 – 4 – – 2 8 –
6. Harry Schell 14 – 2 6 2 – 2 – – – 2
7. Maurice Trintignant 12 8 – – – – 4 – – –
8. Luigi Musso 12 6 6 – – –
9. Stuart Lewis-Evans 11 – – 4 – 3 – 4 – –
10. Phil Hill 9 – – – 5 4
11. Jean Behra 9 2 – 4 – – – – 3 – –
12. Wolfgang von Trips 9 – – 4 – 3 2 –
13. Jimmy Bryan 8 8
14. Juan Manuel Fangio 7 4 3
15. George Amick 6 6
16. Johnny Boyd 4 4
17. Tony Bettenhausen 4 4
18. Jack Brabham 3 3 – – – – – – – –
19. Cliff Allison 3 – – 3 – – – – – –
20. Jo Bonnier 3 – – – – – – – – – 3
21. Jim Rathmann 2 2
Mjesto Vozač Bodovi
  • Mike Hawthorn je osvojio ukupno 49 bodova, ali samo 42 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja Značenje
5 Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5 Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
– Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci

Konstruktori[uredi | uredi kôd]

Mjesto Konstruktor Bodovi
1. Vanwall 48 – 8 8 6 3 8 8 8 8
2. Ferrari 40 6 6 2 6 8 8 3 6 6 6
3. Cooper-Climax 31 8 8 3 – – 4 6 – 2 –
4. BRM 18 2 6 2 – 2 – 3 – 3
5. Maserati 6 3 – – – 3 – – – – –
6. Lotus-Climax 3 – – 3 – – – – – –
Mjesto Konstruktor Bodovi
  • Vanwall je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 48 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.
  • Ferrari je osvojio ukupno 57 bodova, ali samo 40 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računali za prvenstvo vozača.

Statistike[uredi | uredi kôd]

Vozač Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Stirling Moss 4 1 - 3 3 234
Tony Brooks 3 - - 1 - 37
Mike Hawthorn 1 5 1 4 5 125
Peter Collins 1 - 1 - - 83
Maurice Trintignant 1 - 1 - - 53
Jimmy Bryan 1 - - - - 139
Luigi Musso - 2 - - - -
Roy Salvadori - 1 1 - - -
George Amick - 1 - - - 18
Harry Schell - 1 - - - -
Stuart Lewis-Evans - - 2 1 - -
Phil Hill - - 2 - 1 7
Jean Behra - - 1 - - 28
Johnny Boyd - - 1 - - 18
Wolfgang von Trips - - 1 - - -
Juan Manuel Fangio - - - 1 1 25
Dick Rathmann - - - 1 - -
Tony Bettenhausen - - - - 1 24
Eddie Sachs - - - - - 1
Konstruktor Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Vanwall 6 1 2 5 3 225
Ferrari 2 7 5 4 6 215
Cooper-Climax 2 1 2 - - 99
Epperly-Offenhauser 1 1 - - 1 181
BRM - 1 1 - - 27
Kurtis Kraft-Offenhauser - - 1 - - 18
Maserati - - - 1 1 26
Watson-Offenhauser - - - 1 - -
Kuzma-Offenhauser - - - - - 1

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
VN Argentine Stirling Moss 2
VN Monaka Luigi Musso 4
VN Nizozemske Stirling Moss 5
Indianapolis 500 5
VN Belgije 3
VN Francuske 0
VN Velike Britanije Mike Hawthorn 7
VN Njemačke 6
VN Portugala 4
VN Italije 8
VN Maroka 1
Utrka Vozač Bodovi
VN Argentine Cooper-Climax 2
VN Monaka 4
VN Nizozemske 6
Indianapolis 500 1
VN Belgije Ferrari 1
VN Francuske 6
VN Velike Britanije 11
VN Njemačke 4
VN Portugala Vanwall 1
VN Italije 6
VN Maroka 8

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Datum Naziv utrke Staza Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
7. travnja VI Glover Trophy Goodwood Mike Hawthorn Ferrari
13. travnja VIII Gran Premio di Siracusa Syracuse Luigi Musso Ferrari
19. travnja XIII BARC Aintree 200 Aintree Stirling Moss Cooper-Climax
3. svibnja X BRDC International Trophy Silverstone Peter Collins Ferrari
20. srpnja VI Grand Prix de Caen Caen Stirling Moss Cooper-Climax

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Nostalgija: Bitka za Britaniju GP1, objavljeno 21. veljače 2014. Pristupljeno 23. lipnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1958.
v • u
Sezone Formule 1

1950. | 1951. | 1952. | 1953. | 1954. | 1955. | 1956. | 1957. | 1958. | 1959.
1960. | 1961. | 1962. | 1963. | 1964. | 1965. | 1966. | 1967. | 1968. | 1969.
1970. | 1971. | 1972. | 1973. | 1974. | 1975. | 1976. | 1977. | 1978. | 1979.
1980. | 1981. | 1982. | 1983. | 1984. | 1985. | 1986. | 1987. | 1988. | 1989.
1990. | 1991. | 1992. | 1993. | 1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999.
2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009.
2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019.
2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | 2025. | 2026. | 2027. | 2028. | 2029.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Formula_1_–_sezona_1958.&oldid=6851363"