Formula 1 – sezona 1960.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1960.
	Prvak
Vozač	Jack Brabham (Cooper-Climax)
Konstruktor	Cooper-Climax
Prethodna sezona	Sljedeća sezona
1959.	1961.

Formula 1 – sezona 1960. bila je 11. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone[uredi | uredi kôd]

Jack Brabham ispred Stilinga Mossa na Zandvoortu na VN Nizozemske.

Ferrari 246, posljednji bolid s motorom smještenim ispred vozača koji je pobijedio u utrci Formule 1.

Bruce McLaren završio je sezonu kao viceprvak.

Australac Jack Brabham osvojio je svoj drugi naslov u Formuli 1, pobijedivši na pet uzastopnih utrka (Zandvoort, Spa-Francorshamps, Reims, Silverstone, Boavista). Cooper-Climax je drugu godinu za redom osvojio konstruktorski naslov, ispred Lotus-Climaxa i Ferrarija. Brabhamov momčadski kolega Bruce McLaren pobijedio je na prvoj utrci na Velikoj nagradi Argentine.

Momčad Rob Walker Racing Team koristila je na prvoj utrci Cooperov T51 bolid, da bi se nakon nakon toga ostatak sezone prebacila na Lotusov 18 bolid. Upravo je Britanac Stirling Moss na Velikoj nagradi Monaka donio prvu konstruktorsku pobjedu Lotusu. Moss je još pobijedio na posljednjoj utrci na Riversideu na Velikoj nagradi SAD-a, nakon što je tri utrke izbivao s natjecanja. Razlog tome bila je teška ozljeda na Velikoj nagradi Belgije. Na toj utrci Moss je izletio i teško razbio bolid u desnom zavoju Burnenville nakon što mu je pukao stražnji desni ovjes. Na istoj stazi, Mike Taylor imao je kvar na upravljačkom mehanizmu i zabio se u drveće pokraj staze bluzu zavoja Stavelot. Taylor je preživio, ali mu je ta nesreća zapečatila karijeru. Prava katastrofa dogodila se u utrci, kada su u razmaku od samo pet krugova, poginuli Chris Bristow i Alan Stacey.^[1]

Ferrari nije imao dobru sezonu. Njihov bolid Dino 246 s motorom smještenim ispred vozača, zaostajao je za bolidima koji su imali motor smješten iza vozača. Jedinu pobjedu ostvario je Amerikanac Phil Hill na Monzi na Velikoj nagradi Italije. Organizatori na Monzi odlučili su da će se utrka održati na ovalnom dijelu staze. Britanske momčadi Cooper, Lotus i BRM procijenili su da je ovalna staza opasna za njihove bolide s motorom smještenim iza vozača, te su bojkotirali utrku. Utrka u Monzi posljednja je utrka u Formuli 1 u kojoj je pobijedio bolid s motorom smještenim ispred vozača, a bila je to i posljednja utrka do VN Monaka 1994. gdje na gridu nije bilo aktualnih svjetskih prvaka. Enzo Ferrari je odlučio da neće putovati na daleki put u SAD na posljednju utrku sezone, nego će se koncentrirati na konstruiranje bolida za sljedeću sezonu. Tako Ferrarija nije bilo na utrci na Riversideu, a njegovi vozači su u privatnom angažmanu vozili Cooperove bolide.^[2]

Amerikanac Harry Schell poginuo je na testiranju na Sliverstoneu. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Jimu Rathmannu. Na toj utrci dva gledatelja su poginula, a još 82 ih je bilo ozlijeđeno kada se srušila ručno izrađena dodatna tribina za gledatelje visoka nešto više od devet metara. Bilo je ovo posljednji put da se utrka Indianapolis 500 bodovala za svjetsko prvenstvo Formule 1.

Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za buduće svjetske prvake, Engleza Johna Surtessa i Škota Jima Clarka.

Vozači i konstruktori[uredi | uredi kôd]

Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.

Konstruktor	Momčad / Sudionik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
Cooper-Climax	Cooper Car Company	Cooper T51 Cooper T53	Climax FPF 2.5 L4	D	Jack Brabham	1–2, 4–8, 10
					Bruce McLaren	1–2, 4–8, 10
					Chuck Daigh	7
					Ron Flockhart	10
	Ecurie Bleue	Cooper T51	Climax FPF 2.2 L4	D	Harry Schell	1
	Yeoman Credit Racing Team	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Chris Bristow	2, 4–5
					Tony Brooks	2, 4–5, 7–8, 10
					Henry Taylor	4, 6–8, 10
					Olivier Gendebien	5–8, 10
					Bruce Halford	6
					Phil Hill	10
	R.R.C. Walker Racing Team	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Stirling Moss	1
					Maurice Trintignant	1
					Lance Reventlow	7
	Fred Tuck Cars	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Bruce Halford	2
	Fred Tuck Cars	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Lucien Bianchi	6–7
	High Efficiency Motors C.T. Atkins	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Roy Salvadori	2, 10
	High Efficiency Motors C.T. Atkins	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Jack Fairman	7
	Ecurie Maarsbergen	Cooper T51	Climax FPF 2.5 L4	D	Carel Godin de Beaufort	4
	Equipe Nationale Belge	Cooper T45	Climax FPF 2.5 L4	D	Lucien Bianchi	5
	Arthur Owen	Cooper T45	Climax FPF 2.2 L4	D	Arthur Owen	9
	Wolfgang Seidel	Cooper T45	Climax FPF 1.5 L4	D	Wolfgang Seidel	9
	Scuderia Colonia	Cooper T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Piero Drogo	9
	Equipe Prideaux / Dick Gibson	Cooper T43	Climax FPF 1.5 L4	D	Vic Wilson	9
Ferrari	Scuderia Ferrari	Ferrari 246 F1	Ferrari 155 2.4 V6	D	Cliff Allison	1–2
					Phil Hill	1–2, 4–9
					Wolfgang von Trips	1–2, 4–9
					José Froilán González	1
					Richie Ginther	4, 9
					Willy Mairesse	5–6, 9
		Ferrari 246P	Ferrari 171 2.4 V6		Richie Ginther	2
BRM	Owen Racing Organisation	BRM P25 BRM P48	BRM P25 2.5 L4	D	Jo Bonnier	1–2, 4–8, 10
					Graham Hill	1–2, 4–8, 10
					Dan Gurney	2, 4–8, 10
Lotus-Climax	Team Lotus	Lotus 18 Lotus 16	Climax FPF 2.5 L4	D	Innes Ireland	1–2, 4–8, 10
					Alan Stacey	1–2, 4–5
					Alberto Rodriguez Larreta	1
					John Surtees	2, 7–8, 10
					Jim Clark	4–8, 10
					Ron Flockhart	6
	R.R.C. Walker Racing Team	Lotus 18	Climax FPF 2.5 L4	D	Stirling Moss	2, 4–5, 8, 10
	Taylor-Crawley Racing Team	Lotus 18	Climax FPF 2.5 L4	D	Mike Taylor	5
	Robert Bodle Ltd	Lotus 16	Climax FPF 2.5 L4	D	David Piper	6–7
	Jim Hall	Lotus 18	Climax FPF 2.5 L4	D	Jim Hall	10
Cooper-Maserati	Scuderia Centro Sud	Cooper T51	Maserati 250S 2.5 L4	D	Roberto Bonomi	1
					Carlos Menditeguy	1
					Masten Gregory	2, 4, 6–8
					Ian Burgess	2, 6–7, 10
					Maurice Trintignant	2, 4, 6, 10
					Mário de Araújo Cabral	8
					Alfonso Thiele	9
					Wolfgang von Trips	10
	Gilby Engineering	Cooper T45	Maserati 250S 2.5 L4	D	Keith Greene	7
Behra-Porsche	Camoradi International	Behra Porsche RSK	Porsche 547/6 1.5 F4	D	Masten Gregory	1
Behra-Porsche	Camoradi International	Behra Porsche RSK	Porsche 547/6 1.5 F4	D	Fred Gamble	9
Maserati	Giorgio Scarlatti	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Giorgio Scarlatti	1
	Nasif Estéfano	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Nasif Estéfano	1
	Antonio Creus	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Antonio Creus	1
	Gino Munaron	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Gino Munaron	1
	Ettore Chimeri	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Ettore Chimeri	1
	H.H. Gould	Maserati 250F	Maserati 250F1 2.5 L6	D	Horace Gould	9
	Joe Lubin	Maserati 250F	Maserati 250S 2.5 L4	D	Bob Drake	10
JBW-Maserati	J.B. Naylor	JBW 59	Maserati 250S 2.5 L4	D	Brian Naylor	2, 7, 9–10
Cooper-Castellotti	Scuderia Eugenio Castellotti	Cooper T51	Castellotti 2.5 L4	D	Gino Munaron	2, 6–7, 9
					Giorgio Scarlatti	2, 9
					Giulio Cabianca	9
Scarab	Reventlow Automobiles Inc.	Scarab F1	Scarab 2.5 L4	D	Chuck Daigh	2, 4–6, 10
					Lance Reventlow	2, 4–5
					Richie Ginther	6
Aston Martin	David Brown Corporation	Aston Martin DBR4 Aston Martin DBR5	Aston Martin RB6 2.5 L6	D	Roy Salvadori	4, 7
Aston Martin	David Brown Corporation	Aston Martin DBR4 Aston Martin DBR5	Aston Martin RB6 2.5 L6	D	Maurice Trintignant	7
Vanwall	Vandervell Products	Vanwall VW11	Vanwall 254 2.5 L4	D	Tony Brooks	6
Porsche	Dr Ing F. Porsche KG Porsche System Engineering	Porsche 718/2	Porsche 547/3 1.5 F4	D	Edgar Barth	9
Porsche	Dr Ing F. Porsche KG Porsche System Engineering	Porsche 718/2	Porsche 547/3 1.5 F4	D	Hans Herrmann	9
Cooper-Ferrari	Fred Armbruster	Cooper T45	Ferrari 107 2.5 L4	D	Pete Lovely	10

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Rd	Datum	Velika nagrada	Staza	Prvo startno mjesto	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
1	7. veljače	Argentina	Buenos Aires	Stirling Moss	Bruce McLaren	Cooper-Climax
2	29. svibnja	Monako	Monaco	Stirling Moss	Stirling Moss	Lotus-Climax
3	30. svibnja	Indianapolis 500	Indianapolis	Eddie Sachs	Jim Rathmann	Watson-Offenhauser
4	6. lipnja	Nizozemska	Zandvoort	Stirling Moss	Jack Brabham	Cooper-Climax
5	19. lipnja	Belgija	Spa-Francorchamps	Jack Brabham	Jack Brabham	Cooper-Climax
6	3. srpnja	Francuska	Reims	Jack Brabham	Jack Brabham	Cooper-Climax
7	16. srpnja	Velika Britanija	Silverstone	Jack Brabham	Jack Brabham	Cooper-Climax
8	14. kolovoza	Portugal	Boavista	John Surtees	Jack Brabham	Cooper-Climax
9	4. rujna	Italija	Monza	Phil Hill	Phil Hill	Ferrari
10	20. studenog	SAD	Riverside	Stirling Moss	Stirling Moss	Lotus-Climax

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Mjesto	Bodovi
1.	8
2.	6
3.	4
4.	3
5.	2
6.	1

Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.
Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.

Rezultati utrka[uredi | uredi kôd]

VN Argentine

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	16	Bruce McLaren	Cooper-Climax	2 h 17 min 49,5 s	13.	8
2.	24	Cliff Allison	Ferrari	+ 26,3 s	7.	6
4.	6	Carlos Menditeguy	Cooper-Maserati	+ 53,3 s	12.	3
5.	30	Wolfgang von Trips	Ferrari	+ 1 krug	5.	2
6.	20	Innes Ireland	Lotus-Climax	+ 1 krug	2.	1

Maurice Trintignant i Stirling Moss u Cooper-Climaxu su utrku završili
na 3. mjestu, ali nisu osvojili bodove jer su dijelili bolid.

VN Monaka

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	28	Stirling Moss	Lotus-Climax	2 h 53 min 45,5 s	1.	8
2.	10	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 52,1 s	11.	6
3.	36	Phil Hill	Ferrari	+ 1 min 1,9 s	10.	4
4.	6	Tony Brooks	Cooper-Climax	+ 1 krug	3.	3
5.	2	Jo Bonnier	BRM	+ 17 krugova	5.	2
6.	34	Richie Ginther	Ferrari	+ 30 krugova	9.	1

Indianapolis 500

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	4	Jim Rathmann	Watson-Offenhauser	3 h 36 min 11,36 s	2.	8
2.	1	Rodger Ward	Watson-Offenhauser	+ 12,75 s	3.	6
3.	99	Paul Goldsmith	Epperly-Offenhauser	+ 3 min 7,30 s	26.	4
4.	7	Don Branson	Philips-Offenhauser	+ 3 min 7,98 s	8.	3
5.	3	Johnny Thomson	Lesovsky-Offenhauser	+ 3 min 11,35 s	17.	2
6.	22	Eddie Johnson	Trevis-Offenhauser	+ 4 min 10,61 s	7.	1

VN Nizozemske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	11	Jack Brabham	Cooper-Climax	2 h 1 min 47,2 s	2.	8
2.	4	Innes Ireland	Lotus-Climax	+ 24,0 s	3.	6
3.	16	Graham Hill	BRM	+ 56,6 s	5.	4
4.	7	Stirling Moss	Lotus-Climax	+ 57,7 s	1.	3
5.	2	Wolfgang von Trips	Ferrari	+ 1 krug	15.	2
6.	3	Richie Ginther	Ferrari	+ 1 krug	12.	1

VN Belgije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	2	Jack Brabham	Cooper-Climax	2 h 21 min 37,3 s	1.	8
2.	4	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 1 min 3,3 s	13.	6
3.	34	Olivier Gendebien	Cooper-Climax	+ 1 krug	4.	4
4.	24	Phil Hill	Ferrari	+ 1 krug	3.	3
5.	18	Jim Clark	Lotus-Climax	+ 2 kruga	9.	2
6.	32	Lucien Bianchi	Cooper-Climax	+ 8 krugova	14.	1

VN Francuske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	16	Jack Brabham	Cooper-Climax	1 h 57 min 24,9 s	1.	8
2.	44	Olivier Gendebien	Cooper-Climax	+ 48,3 s	11.	6
3.	18	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 51,9 s	9.	4
4.	46	Henry Taylor	Cooper-Climax	+ 1 krug	13.	3
5.	24	Jim Clark	Lotus-Climax	+ 1 krug	12.	2
6.	22	Ron Flockhart	Lotus-Climax	+ 1 krug	8.	1

VN Velike Britanije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	1	Jack Brabham	Cooper-Climax	2 h 4 min 24,3 s	1.	8
2.	9	John Surtees	Lotus-Climax	+ 49,6 s	11.	6
3.	7	Innes Ireland	Lotus-Climax	+ 1 min 29,6 s	5.	4
4.	2	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 1 krug	3.	3
5.	12	Tony Brooks	Cooper-Climax	+ 1 krug	9.	2
6.	11	Wolfgang von Trips	Ferrari	+ 2 kruga	7.	1

VN Portugala

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	2	Jack Brabham	Cooper-Climax	2 h 19 min 0,03 s	3.	8
2.	4	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 57,97 s	6.	6
3.	14	Jim Clark	Lotus-Climax	+ 1 min 53,23 s	8.	4
4.	28	Wolfgang von Trips	Ferrari	+ 1 min 58,81 s	9.	3
5.	6	Tony Brooks	Cooper-Climax	+ 6 krugova	12.	2
6.	16	Innes Ireland	Lotus-Climax	+ 7 krugova	7.	1

Stirling Moss u Lotus-Climaxu je utrku završio na 5. mjestu,
ali je nakon utrke bio diskvalificiran.

VN Italije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	20	Phil Hill	Ferrari	2 h 21 min 9,2 s	1.	8
2.	18	Richie Ginther	Ferrari	+ 2 min 27,6 s	2.	6
3.	16	Willy Mairesse	Ferrari	+ 1 krug	3.	4
4.	2	Giulio Cabianca	Cooper-Castellotti	+ 2 kruga	4.	3
5.	22	Wolfgang von Trips	Ferrari	+ 2 kruga	6.	2
6.	26	Hans Herrmann	Porsche	+ 3 kruga	10.	1

VN SAD-a

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	5	Stirling Moss	Lotus-Climax	2 h 28 min 52,2 s	1.	8
2.	10	Innes Ireland	Lotus-Climax	+ 38,0 s	7.	6
3.	3	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 52,0 s	10.	4
4.	2	Jack Brabham	Cooper-Climax	+ 1 krug	2.	3
5.	15	Jo Bonnier	BRM	+ 1 krug	4.	2
6.	9	Phil Hill	Cooper-Climax	+ 1 krug	13.	1

Poredak[uredi | uredi kôd]

Vozači[uredi | uredi kôd]

Mjesto	Vozač	Bodovi
1.	Jack Brabham	43	–	–		8	8	8	8	8		3
2.	Bruce McLaren	34	8	6		–	6	4	3	6		4
3.	Stirling Moss	19	–	8		3				–		8
4.	Innes Ireland	18	1	–		6	–	–	4	1		6
5.	Phil Hill	16	–	4		–	3	–	–	–	8	1
6.	Olivier Gendebien	10					4	6	–	–		–
7.	Wolfgang von Trips	10	2	–		2	–	–	1	3	2	–
8.	Jim Rathmann	8			8
9.	Richie Ginther	8		1		1		–			6
10.	Jim Clark	8				–	2	2	–	4		–
11.	Tony Brooks	7		3		–	–	–	2	2		–
12.	John Surtees	6		–					6	–		–
13.	Cliff Allison	6	6
14.	Rodger Ward	6			6
15.	Graham Hill	4	–	–		4	–	–	–	–		–
16.	Willy Mairesse	4					–	–			4
17.	Paul Goldsmith	4			4
18.	Jo Bonnier	4	–	2		–	–	–	–	–		2
19.	Henry Taylor	3				–		3	–			–
20.	Carlos Menditeguy	3	3
21.	Don Branson	3			3
22.	Giulio Cabianca	3									3
23.	Johnny Thomson	2			2
24.	Lucien Bianchi	1					1	–	–
25.	Ron Flockhart	1						1				–
26.	Eddie Johnson	1			1
27.	Hans Herrmann	1									1
Mjesto	Vozač	Bodovi

Bruce McLaren je osvojio ukupno 37 bodova, ali samo 34 boda osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Boja	Značenje
5	Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora
5	Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora
–	Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci
	Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci

Konstruktori[uredi | uredi kôd]

Mjesto	Konstruktor	Bodovi
1.	Cooper-Climax	48	8	6	8	8	8	8	8	–	4
2.	Lotus-Climax	34	1	8	6	2	2	6	4		8
3.	Ferrari	26	6	4	2	3	–	1	3	8
4.	BRM	8	–	2	4	–	–	–	–		2
5.	Cooper-Maserati	3	3	–	–		–	–	–	–	–
6.	Cooper-Castellotti	3					–	–		3	–
7.	Porsche	1								1
Mjesto	Konstruktor	Bodovi

Cooper-Climax je osvojio ukupno 58 bodova, ali samo 48 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Lotus-Climax je osvojio ukupno 37 bodova, ali samo 34 boda osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Ferrari je osvojio ukupno 27 bodova, ali samo 26 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.

Statistike[uredi | uredi kôd]

Vozač	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Vozač	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Jack Brabham	5	-	-	3	3	244
Stirling Moss	2	-	-	4	2	150
Bruce McLaren	1	3	2	-	1	13
Phil Hill	1	-	1	-	2	34
Jim Rathmann	1	-	-	-	1	100
Innes Ireland	-	2	1	-	1	1
Olivier Gendebien	-	1	1	-	-	-
John Surtees	-	1	-	1	1	25
Rodger Ward	-	1	-	-	-	58
Richie Ginther	-	1	-	-	-	24
Cliff Allison	-	1	-	-	-	-
Graham Hill	-	-	1	-	1	17
Paul Goldsmith	-	-	1	-	-	-
Jim Clark	-	-	1	-	-	-
Willy Mairesse	-	-	1	-	-	-
Eddie Sachs	-	-	-	1	-	21
Jo Bonnier	-	-	-	-	-	80
Troy Ruttman	-	-	-	-	-	11
Dan Gurney	-	-	-	-	-	10
Johnny Thomson	-	-	-	-	-	10

Konstruktor	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Konstruktor	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Cooper-Climax	6	4	3	4	5	266
Lotus-Climax	2	3	2	4	3	167
Ferrari	1	2	2	1	2	58
Watson-Offenhauser	1	1	-	-	1	169
BRM	-	-	1	-	1	107
Epperly-Offenhauser	-	-	1	-	-	-
Ewing-Offenhauser	-	-	-	1	-	21
Lesowsky-Offenhauser	-	-	-	-	-	10

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka	Vozač	Bodovi
VN Argentine	Bruce McLaren	2
VN Monaka		6
Indianapolis 500		6
VN Nizozemske		3
VN Belgije		4
VN Francuske	Jack Brabham	0
VN Velike Britanije		5
VN Portugala		7
VN Italije		7
VN SAD		9

Utrka	Konstruktor	Bodovi
VN Argentine	Cooper-Climax	2
VN Monaka		4
Indianapolis 500		4
VN Nizozemske		7
VN Belgije		13
VN Francuske		19
VN Velike Britanije		21
VN Portugala		20
VN Italije		20
VN SAD		14

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Datum	Naziv utrke	Staza	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
18. travnja	VIII Glover Trophy	Goodwood	Innes Ireland	Lotus-Climax
14. svibnja	XII BRDC International Trophy	Silverstone	Innes Ireland	Lotus-Climax
1. kolovoza	V Silver City Trophy	Brands Hatch	Jack Brabham	Cooper-Climax
17. rujna	I Lombank Trophy	Snetterton	Innes Ireland	Lotus-Climax
24. rujna	VII International Gold Cup	Oulton Park	Stirling Moss	Lotus-Climax

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ VN Beligije 1960. MAXF1, objavljeno 19. lipnja 2017. Pristupljeno 7. srpnja 2017.
↑ 1960 F1 World Championship (eng.) Motor Sport Magazine Database. Pristupljeno 7. srpnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Formula 1 - Sezona 1960.

Službena stranica Formule 1
Formula 1 1960. - StatsF1

[1] VN Beligije 1960. MAXF1, objavljeno 19. lipnja 2017. Pristupljeno 7. srpnja 2017.

[2] 1960 F1 World Championship (eng.) Motor Sport Magazine Database. Pristupljeno 7. srpnja 2017.

[1]

[2]