Formula 1 – sezona 1963.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1963.
	Prvak
Vozač	Jim Clark (Lotus-Climax)
Konstruktor	Lotus-Climax
Prethodna sezona	Sljedeća sezona
1962.	1964.

Formula 1 – sezona 1963. bila je 14. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone[uredi | uredi kôd]

Škot Jim Clark osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Clark je pobijedio na sedam od deset utrka u sezoni, a na samo jednoj nije bio na postolju, na Velikoj nagradi Monaka kada mu je otkazao mjenjač nakon 78 krugova. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 da je jedan vozač čak tri utrke prije kraja prvenstva osigurao titulu prvaka. Zajedno s Clarkom, Lotus je osvojio svoj prvi konstruktorski naslov u Formuli 1.^[1]

Branitelj naslova Graham Hill završio je sezonu kao viceprvak, s jednakim brojem bodova kao njegov momčadski kolega, Amerikanac Richie Ginther. Hill je slavio u Monacu i na Watkins Glenu, dok Ginther nije ostvario pobjedu, ali se na postolje penjao pet puta. Druga sezona u Formuli 1 za Brabham, protekla je puno bolje nego prethodna 1962. S četiri postolja, od kojih je Jack Brabham osvojio jedno, a Dan Gurney tri, Brabham-Climax je završio sezonu na trećem mjestu u poretku konstruktora. Cooper je sa starom vozačkom postavom uspio osvojiti četiri postolja, od koji je tri osvojio Bruce McLaren, a jedan Tony Maggs, te prvenstvo završiti na petom mjestu u poretku konstruktora.^[2]

Nakon što su Amerikanac Phil Hill i Talijan Giancarlo Baghetti na kraju prošle sezone napustili momčad, Ferrari je u svoje redove doveo bivšeg motociklističkog prvaka Johna Surteesa. Uz Surteesa, vozačku postavu Ferrarija, sačinjavali su Willy Mairesse, Lorenzo Bandini i debitant Ludovico Scarfiotti. Za utrke je tehnički direktor Mauro Forghieri pripremio poboljšanu verziju modela 156 koju više nije krasio prepoznatljivi Ferrarijev prednji kraj.

Ferrari je svoju 100-tu utrku odvozio upravo ove sezone na Velikoj nagradi Njemačke. Surtees je u kvalifikacijama zaostao samo devet desetinki za Clarkovim Lotusom. Clark je poveo utrku, dok je Ginther na startu preskočio Surteesa. No ubrzo je Lotusov bolid počeo razvijati probleme s motorom, te su se Ginther i Surtees probili naprijed. U drugom krugu utrke Ginther je izgubio nekoliko pozicija zbog problema s mjenjačem. To je ostavilo Surteesa i Clarka da odluče pobjednika utrke. Nakon petog kruga utrke Clarkovi problemi s motorom, koji je na kraju ostao na sedam cilindara, bili su sve gori, te je Surtees preuzeo vodstvo. Na koncu je slavio svoju prvu u karijeri Formule 1 i jednu pobjedu te sezone, ujedno i prvu Ferrarijevu nakon dvije godine.^[3]

U Monzi se pojavila nova izvedenica modela 156, nazvana 156 Aero, koja je spajala moderne trendove u konstruiranju šasije kombiniravši “spaceframe” i monokok tehnologije. Surtees je odmah na prvoj utrci s novim bolidom osvojio najbolju startnu poziciju, no zbog nepouzdanost motora odustao je s vodeće pozicije nakon samo šesnaest krugova. I preostale tri utrke u sezoni u kojima je 156 Aero korišten prošle su po sličnom obrascu – vrlo dobre kvalifikacije, potom odustajanja u utrkama zbog mehaničkih kvarova.^[4]

Vozači i konstruktori[uredi | uredi kôd]

Konstruktor	Momčad / Učesnik	Šasija	Motor	Gume	Vozač	Utrke
BRM	Owen Racing Organisation	BRM P57 BRM P61	BRM P56 1.5 V8 BRM P60 1.5 V8	D	Graham Hill	Sve
	Owen Racing Organisation	BRM P57 BRM P61	BRM P56 1.5 V8 BRM P60 1.5 V8	D	Richie Ginther	Sve
	Scuderia Centro Sud	BRM P57	BRM P56 1.5 V8	D	Lorenzo Bandini	4–6
					Maurice Trintignant	7
					Moisés Solana	9
Lotus-Climax	Team Lotus	Lotus 25	Climax FWMV 1.5 V8	D	Jim Clark	Sve
					Trevor Taylor	1–6, 8–10
					Peter Arundell	4
					Mike Spence	7
					Pedro Rodríguez	8–9
	Brabham Racing Organisation	Lotus 25	Climax FWMV 1.5 V8	D	Jack Brabham	1
	Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell	Lotus 24	Climax FWMV 1.5 V8	D	Maurice Trintignant	4
	Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell	Lotus 24	Climax FWMV 1.5 V8	D	Mike Hailwood	5
	Bernard Collomb	Lotus 24	Climax FWMV 1.5 V8	D	Bernard Collomb	1, 6
	Tim Parnell	Lotus 18 / 21	Climax FWMV 1.5 V8	D	Tim Parnell	6
	Tim Parnell	Lotus 18 / 21	Climax FWMV 1.5 V8	D	André Pilette	6
	André Pilette	Lotus 18 / 21	Climax FPF 1.5 L4	D	André Pilette	7
	Lawson Organisation	Lotus 21	Climax FPF 1.5 L4	D	Ernie Pieterse	10
Cooper-Climax	Cooper Car Company	Cooper T66	Climax FWMV 1.5 V8	D	Bruce McLaren	Sve
	Cooper Car Company	Cooper T66	Climax FWMV 1.5 V8	D	Tony Maggs	Sve
	R.R.C. Walker Racing Team	Cooper T60 Cooper T66	Climax FWMV 1.5 V8	D	Jo Bonnier	Sve
	Scuderia Centro Sud	Cooper T60	Climax FWMV 1.5 V8	D	Mário de Araújo Cabral	6–7
	Frank Dochnal	Cooper T51	Climax FPF 1.5 L4	D	Frank Dochnal	9
	John Love	Cooper T55	Climax FPF 1.5 L4	D	John Love	10
Ferrari	Scuderia Ferrari SpA SEFAC	Ferrari 156	Ferrari 178 1.5 V6	D	John Surtees	Sve
					Willy Mairesse	1–2, 6
					Ludovico Scarfiotti	3–4
					Lorenzo Bandini	7–10
Brabham-Climax	Brabham Racing Organisation	Brabham BT3 Brabham BT7	Climax FWMV 1.5 V8	D	Dan Gurney	Sve
Brabham-Climax	Brabham Racing Organisation	Brabham BT3 Brabham BT7	Climax FWMV 1.5 V8	D	Jack Brabham	2–10
Lola-Climax	Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell	Lola Mk4A	Climax FWMV 1.5 V8	D	Chris Amon	1–7
					Maurice Trintignant	1
					Lucien Bianchi	2
					Mike Hailwood	7
					Masten Gregory	8–9
	Tim Parnell	Lola Mk4A	Climax FWMV 1.5 V8	D	John Campbell-Jones	5
	DW Racing Enterprises	Lola Mk4A	Climax FWMV 1.5 V8	D	Bob Anderson	5, 7
Porsche	Ecurie Maarsbergen	Porsche 718	Porsche 547/6 1.5 F4	D	Carel Godin de Beaufort	2–3, 5–10
Porsche	Ecurie Maarsbergen	Porsche 718	Porsche 547/6 1.5 F4	D	Gerhard Mitter	3, 6
Lotus-BRM	British Racing Partnership	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Jim Hall	1–9
	British Racing Partnership	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Innes Ireland	1, 6
	Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Masten Gregory	5
					Rodger Ward	8
					Hap Sharp	1–9
					Chris Amon	9
	Siffert Racing Team	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Jo Siffert	1–9
	Ecurie Filipinetti	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Phil Hill	4
	Tim Parnell	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Masten Gregory	4, 7
	Selby Auto Spares	Lotus 24	BRM P56 1.5 V8	D	Paddy Driver	10
BRP-BRM	British Racing Partnership	BRP Mk1	BRM P56 1.5 V8	D	Innes Ireland	2–5, 7

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Rd	Datum	Velika nagrada	Staza	Prvo startno mjesto	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
1	26. svibnja	Monako	Monaco	Jim Clark	Graham Hill	BRM
2	9. lipnja	Belgija	Spa-Francorchamps	Graham Hill	Jim Clark	Lotus-Climax
3	23. lipnja	Nizozemska	Zandvoort	Jim Clark	Jim Clark	Lotus-Climax
4	30. lipnja	Francuska	Reims	Jim Clark	Jim Clark	Lotus-Climax
5	20. srpnja	Velika Britanija	Silverstone	Jim Clark	Jim Clark	Lotus-Climax
6	4. kolovoza	Njemačka	Nürburgring	Jim Clark	John Surtees	Ferrari
7	8. rujna	Italija	Monza	John Surtees	Jim Clark	Lotus-Climax
8	6. listopada	SAD	Watkins Glen	Graham Hill	Graham Hill	BRM
9	27. listopada	Meksiko	Mexico City	Jim Clark	Jim Clark	Lotus-Climax
10	28. prosinca	Južna Afrika	East London	Jim Clark	Jim Clark	Lotus-Climax

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto	Bodovi
1.	9
2.	6
3.	4
4.	3
5.	2
6.	1

Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.

Rezultati utrka[uredi | uredi kôd]

VN Monaka

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	6	Graham Hill	BRM	2:41:49.7	2.	9
2.	5	Richie Ginther	BRM	+ 4.6	4.	6
3.	7	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 12.8	8.	4
4.	21	John Surtees	Ferrari	+ 14.1	3.	3
5.	8	Tony Maggs	Cooper-Climax	+ 2 kruga	10.	2
6.	10	Trevor Taylor	Lotus-Climax	+ 2 kruga	9.	1

VN Belgije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	1	Jim Clark	Lotus-Climax	2:27:47.6	8.	9
2.	14	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 4:54.0	5.	6
3.	18	Dan Gurney	Brabham-Climax	+ 1 krug	2.	4
4.	8	Richie Ginther	BRM	+ 1 krug	8.	3
5.	12	Jo Bonnier	Cooper-Climax	+ 2 kruga	13.	2
6.	29	Carel Godin de Beaufort	Porsche	+ 2 kruga	18.	1

VN Nizozemske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	6	Jim Clark	Lotus-Climax	2:08:13.7	1.	9
2.	18	Dan Gurney	Brabham-Climax	+ 1 krug	14.	6
3.	2	John Surtees	Ferrari	+ 1 krug	5.	4
4.	30	Innes Ireland	BRP-BRM	+ 1 krug	7.	3
5.	14	Richie Ginther	BRM	+ 1 krug	6.	2
6.	4	Ludovico Scarfiotti	Ferrari	+ 2 kruga	11.	1

VN Francuske

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	18	Jim Clark	Lotus-Climax	2:10:54.3	1.	9
2.	12	Tony Maggs	Cooper-Climax	+ 1:04.9	8.	6
4.	6	Jack Brabham	Brabham-Climax	+ 2:15.2	5.	3
5.	8	Dan Gurney	Brabham-Climax	+ 2:33.4	3.	2
6.	36	Jo Siffert	Lotus-BRM	+ 1 krug	10.	1

Graham Hill u BRM-u je utrku završio na 3. mjestu, ali zbog nedopuštenog ponovnog pokretanja bolid, čiji se motor bio prethodno ugasio na samom startu, Hillu je onemogućeno osvajanje bodova.

VN Velike Britanije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	4	Jim Clark	Lotus-Climax	2:14:09.6	1.	9
2.	10	John Surtees	Ferrari	+ 25.8	5.	6
3.	1	Graham Hill	BRM	+ 37.6	3.	4
4.	2	Richie Ginther	BRM	+ 1 krug	9.	3
5.	3	Lorenzo Bandini	BRM	+ 1 krug	8.	2
6.	12	Jim Hall	Lotus-BRM	+ 2 kruga	13.	1

VN Njemačke

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	7	John Surtees	Ferrari	2:13:06.8	2.	9
2.	3	Jim Clark	Lotus-Climax	+ 1:17.5	1.	6
3.	2	Richie Ginther	BRM	+ 2:44.9	6.	4
4.	26	Gerhard Mitter	Porsche	+ 8:11.5	15.	3
5.	20	Jim Hall	Lotus-BRM	+ 1 krug	16.	2
6.	16	Jo Bonnier	Cooper-Climax	+ 1 krug	12.	1

VN Italije

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	8	Jim Clark	Lotus-Climax	2:24:19.6	3.	9
2.	10	Richie Ginther	BRM	+ 1:35.0	4.	6
3.	18	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 1 krug	8.	4
4.	32	Innes Ireland	BRP-BRM	+ 1 krug	10.	3
5.	22	Jack Brabham	Brabham-Climax	+ 1 krug	7.	2
6.	20	Tony Maggs	Cooper-Climax	+ 1 krug	13.	1

Innes Ireland je odustao zbog kvara na motoru.

VN SAD

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	1	Graham Hill	BRM	2:19:22.1	1.	9
2.	2	Richie Ginther	BRM	+ 34.3	4.	6
3.	8	Jim Clark	Lotus-Climax	+ 1 krug	2.	4
4.	5	Jack Brabham	Brabham-Climax	+ 2 kruga	5.	3
5.	24	Lorenzo Bandini	Ferrari	+ 4 kruga	9.	2
6.	12	Carel Godin de Beaufort	Porsche	+ 11 krugova	19.	1

VN Meksika

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	8	Jim Clark	Lotus-Climax	2:09:53.1	1.	9
2.	5	Jack Brabham	Brabham-Climax	+ 1:41.1	10.	6
3.	2	Richie Ginther	BRM	+ 1:54.7	5.	4
4.	1	Graham Hill	BRM	+ 1 krug	3.	3
5.	11	Jo Bonnier	Cooper-Climax	+ 3 kruga	8.	2
6.	6	Dan Gurney	Brabham-Climax	+ 3 kruga	4.	1

VN Južne Afrike

Poz.	Br.	Vozač	Konstruktor	Vrijeme	Grid	Bodovi
1.	1	Jim Clark	Lotus-Climax	2:10:36.9	1.	9
2.	9	Dan Gurney	Brabham-Climax	+ 1:06.8	3.	6
3.	5	Graham Hill	BRM	+ 1 krug	6.	4
4.	10	Bruce McLaren	Cooper-Climax	+ 1 krug	9.	3
5.	4	Lorenzo Bandini	Ferrari	+ 1 krug	5.	2
6.	12	Jo Bonnier	Cooper-Climax	+ 2 kruga	11.	1

Poredak[uredi | uredi kôd]

Vozača[uredi | uredi kôd]

Mjesto	Vozač	Bodovi
1.	Jim Clark	54	–	9	9	9	9	6	9	4	9	9
2.	Graham Hill	29	9	–	–	–	4	–	–	9	3	4
3.	Richie Ginther	29	6	3	2	–	3	4	6	6	4	–
4.	John Surtees	22	3	–	4	–	6	9	–	–	–	–
5.	Dan Gurney	19	–	4	6	2	–	–	–	–	1	6
6.	Bruce McLaren	17	4	6	–	–	–	–	4	–	–	3
7.	Jack Brabham	14	–	–	–	3	–	–	2	3	6	–
8.	Tony Maggs	9	2	–	–	6	–	–	1	–	–	–
9.	Innes Ireland	6	–	–	3	–	–	–	3	–
10.	Lorenzo Bandini	6				–	2	–	–	2	–	2
11.	Joakim Bonnier	6	–	2	–	–	–	1	–	–	2	1
12.	Gerhard Mitter	3			–			3
13.	Jim Hall	3	–	–	–	–	1	2	–	–	–
14.	Carel Godin de Beaufort	2		1	–		–	–		1	–	–
15.	Trevor Taylor	1	1	–	–	–	–	–		–	–	–
16.	Jo Siffert	1	–	–	–	1	–	–	–	–	–
17.	Ludovico Scarfiotti	1				1
Mjesto	Vozač	Bodovi

Jim Clark je osvojio ukupno 73 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Richie Ginther je osvojio ukupno 34 boda, ali samo 29 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.

Boja	Značenje
5	Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora
5	Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora
–	Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci
	Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci

Konstruktora[uredi | uredi kôd]

Mjesto	Konstruktor	Bodovi
1.	Lotus-Climax	54	1	9	9	9	9	6	9	4	9	9
2.	BRM	36	9	3	2	–	4	4	6	9	4	4
3.	Brabham-Climax	28	–	4	6	3	–	–	2	3	6	6
4.	Ferrari	26	3	–	4	–	6	9	–	2	–	2
5.	Cooper-Climax	25	4	6	–	6	–	1	4	–	2	3
6.	BRP-BRM	6		–	3	–	–		3
7.	Porsche	5		1	–		–	3		1	–	–
8.	Lotus-BRM	4	–	–	–	1	1	2	–	–	–
Mjesto	Konstruktor	Bodovi

Lotus-Climax je osvojio ukupno 74 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
BRM je osvojio ukupno 45 bodova, ali samo 36 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Brabham-Climax je osvojio ukupno 30 bodova, ali samo 28 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Cooper-Climax je osvojio ukupno 26 bodova, ali samo 25 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.

Statistike[uredi | uredi kôd]

Vozač	Pobjede	Postolja	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Jim Clark	7	9	7	6	506
Graham Hill	2	5	2	-	90
John Surtees	1	3	1	3	100
Richie Ginther	-	5	-	-	1
Bruce McLaren	-	3	-	-	-
Dan Gurney	-	3	-	1	8
Jack Brabham	-	1	-	-	3
Tony Maggs	-	1	-	-	-

Konstruktor	Pobjede	Postolja	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Lotus-Climax	7	9	7	6	506
BRM	2	10	2	-	91
Ferrari	1	3	1	3	100
Brabham-Climax	-	4	-	1	11
Cooper-Climax	-	4	-	-	-

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka	Vozač	Bodovi
VN Monaka	Graham Hill	3
VN Belgije	Bruce McLaren	1
VN Nizozemske	Jim Clark	7
VN Francuske		15
VN Velike Britanije		22
VN Njemačke		20
VN Italije		27
VN SAD		23
VN Meksika		25
VN Južne Afrike		25

Utrka	Konstruktor	Bodovi
VN Monaka	BRM	5
VN Belgije	BRM	2
VN Nizozemske	Lotus-Climax	5
VN Francuske		12
VN Velike Britanije		19
VN Njemačke		21
VN Italije		23
VN SAD		16
VN Meksika		18
VN Južne Afrike		18

Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Datum	Naziv utrke	Staza	Pobjednik vozač	Pobjednik konstruktor
30. ožujka	IV Lombank Trophy	Snetterton	Graham Hill	BRM
15. travnja	XXIII Pau Grand Prix	Pau	Jim Clark	Lotus-Climax
15. travnja	XI Glover Trophy	Goodwood	Innes Ireland	Lotus-BRM
21. travnja	IV Gran Premio Citta di Imola	Enzo e Dino Ferrari	Jim Clark	Lotus-Climax
25. travnja	XIV Gran Premio di Siracusa	Syracuse	Jo Siffert	Lotus-BRM
27. travnja	XIX BARC Aintree 200	Aintree	Graham Hill	BRM
11. svibnja	XVI BRDC International Trophy	Silverstone	Jim Clark	Lotus-Climax
19. svibnja	XV Gran Premio di Roma	Vallelunga	Bob Anderson	Lola-Climax
28. srpnja	III Solituderennen	Solitudering	Jack Brabham	Brabham-Climax
11. kolovoza	XII Kanonloppet	Karlskoga	Jim Clark	Lotus-Climax
18. kolovoza	III Mediterranean Grand Prix	Enna Pergusa	John Surtees	Ferrari
1. rujna	I Austrian Grand Prix	Zeltweg Airfield	Jack Brabham	Brabham-Climax
21. rujna	X International Gold Cup	Oulton Park	Jim Clark	Lotus-Climax
14. prosinca	Rand Grand Prix	Kyalami	John Surtees	Ferrari

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Jim Clark F1puls Objavljeno 5. listopada 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
↑ 1963 F1 World Championship Motorsport Magazine (eng.) Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
↑ 900 utrka Ferrarija, II. dio: Prvih sto utrka F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 23. ožujka 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
↑ 900 utrka Ferrarija, III. dio: Usponi i padovi F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 24. travnja 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1963.

Službena stranica Formule 1
Formula 1 – sezona 1963. StatsF1

[1] Jim Clark F1puls Objavljeno 5. listopada 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

[2] 1963 F1 World Championship Motorsport Magazine (eng.) Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

[3] 900 utrka Ferrarija, II. dio: Prvih sto utrka F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 23. ožujka 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

[4] 900 utrka Ferrarija, III. dio: Usponi i padovi F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 24. travnja 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.

[1]

[2]

[3]

[4]